Učini srca naša po srcu svome (14. nedjelja kroz god. – A)

0

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – Godina A

ČITANJA: Zah 9,9-10; Ps 145,1-2.8-11.13c-14; Rim 8,9.11-13; Mt 11,25-30

Što  znači biti krotak i ponizan? Isus kaže: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ Kad se za nekoga kaže da je takva i takva srca, onda se to ne odnosi na neku njegovu trenutnu i djelomičnu kvalitetu, nego se radi o temeljnim i trajnim osobinama dotičnog čovjeka. Zato, kad Isus za sebe kaže da je krotka i ponizna srca, onda on ne kaže da je trenutno dobroga raspoloženja i dobre volje, nego tim riječima predstavlja svoju intimnu i istinsku narav. On je krotak i ponizan.

Te dvije riječi tako su povezane da se mogu činiti sinonimi, kao da je biti krotak i ponizan jedno te isto, to što se navode obje riječi ima ulogu isticanja njihove važnosti i činjenice da Isus doista jest krotak i ponizan. Ipak, u kontekstu u kojem Isus izgovara te riječi, možemo uočiti određene razlike između tih dvaju srodnih i povezanih pojmova. Kontekst je učenje. Isus kaže da se trebamo učiti od njega upravo zato jer je on „krotka i ponizna srca“. U kršćanskoj pobožnosti iz tih Isusovih riječi iznikla je Zlatna krunica Srca Isusova u kojoj se stalno ponavalja zaziv „učini srca naša po srcu svome“. Naravni osjećaj vjernikâ razumio je Isusove riječi „učite se od mene jer sam krotka i ponizna“ kao poziv da u suradnji s njime svoja srca suobličujemo njegovom, tj. da i mi budemo krotka i ponizna srca. Kao što to vrijedi i za druge kreposti, sigurno postoje različiti stupnjevi krotkosti i poniznosti. Ali onaj tko moli Boga da bude krotak i ponizan to u određenom stupnju već jest. Jer, da bi se uopće moglo učiti potrebno je biti krotak i ponizan ili znati davati i primati.

Krotkost bismo povezali s davanjem. Krotak čovjek nije samo pristojan, blag, dobro odgojen, miroljubiv i obazriv. Krotak čovjek prije svega je pristupačan. On nije divlji, da bi mu se moglo pristupiti samo s obrambenim oružjem. Krotak čovjek otvoren je drugima i zato od njega možeš puno naučiti. On druge ljude ne smatra nedostojnima njegova znanja ili nesposobnima za bilo kakvu pouku.

U naše vrijeme možemo u kontkestu obrazovanja često naći na aktivnosti pod sloganom Znanje dostupno svima, školovanje dostupno svima, besplatne (školske) knjige za sve. Premda imaju različite razloge i ciljeve, ti slogani po svom sadržaju sasvim su u duhu današnjeg odlomka iz evanđelja u kojem Isus govori o znanju koje je Bog sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. U kontekstu ovoga što govorimo, budući da se ne spominje samo Božja objava nego i skrivanje znanja, radi se o malom paradoksu, ali pokušat ćemo ga objasniti. U mnogim poganskim religijama, bilo da se radi o samoj njihovoj strukturi ili praktičnom mentalitetu njihovih pripadnika, učeni ljudi –  žreci, vračari  i slično – obično su ‘posjedovali’ tajna znanja, koja nisu drugima otkrivali. Samo oni poznavali su svete knjige, a ostalim ljudima pristup sadržaju tih knjiga bio je zabranjen. Takvi učeni ljudi,  koji posjeduju tajna znanja, nisu krotki. Tajnost njihovih znanja, zapravo nije u znanju nego u njihovoj sebičnosti i diskriminaciji drugih ljudi. Oni se koriste znanjem koje je samo njima dostupno, ali ga s drugima ne dijele. Oni su mudri i umni, ali dok se drže samo skrivenih znanja, ostaje im skriveno ono znanje koje objavljuje Bog. Božje znanje objavljeno je naprotiv krotkima to jest onima koji nisu sebični, koji su spremni svoje darove dijeliti s drugima; koji su spremni prenositi i predavati znanje kao što Isus objavljuje malenima ono što mu je predao Otac.

Ako je krotkost u davanju, onda je poniznost u primanju. Isus kaže da je njemu sve predao Otac. Prema tome, njegova božanska poniznost sastoji se u primanju svega što mu Otac predaje. No Isus je ponizan i u odnosu na ljude. I to ne samo u smislu njegova utjelovljenja, muke i smrti. Isus je ponizan prema ljudima jer i od njih prima. Isus je u raspravama nekada veoma oštar. Čvrsto se drži svojih uvjerenja. Ne popušta. Ali Isus nikada ne prezire i ne omalovažava svoje sugovornike. Polazi od razumijevanja njihovih postavki. Ničim ih ne uvjetuje i ne ucjenjuje. On od njih prima ono što mu žele reći i to podvrgava kritici koja nekad rezultira slaganjem, a nekad s neslaganjem.

Isus je krotak i ponizan. On komunicira s drugima na takav način da se u njemu svakom čovjeku otvora pristup Bogu  Gospodara i Stvoritelja neba i zemlje i poznavatelju svih srdaca.

Fra Domagoj Runje

izvor: www.mir.hr

 

 

 

Share.

Leave A Reply