Bezumnik i propadljivo bogatstvo (18. nedjelja kroz god. – C)

0

OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – Godina C

ČITANJA: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21

Današnje prvo čitanje sastoji se od dva veoma kratka odlomka iz Knjige propovjednika. Prvi se sastoji od samo jednog retka „Ispraznost nad ispraznošću – veli Propovjednik – ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost“ (1,2) kojim zapravo počinje ova biblijska knjiga nakon naslova „Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu“ (1,1).
Pet puta ponovljena riječ „ispraznost“ samo u jednoj rečenici i to na početku spisa svjedoče da je to napisala osoba koja se nalazi pred pitanjem samoga postojanja i čitave ljudske djelatnosti. No i takva rečenica kao i čitava Propovjednikova knjiga ima svoje mjesto u Svetom pismu, jer se u njemu ne taji nikakvo moguće čovjekovo stanje, pa ni stanje besmisla i tjeskobe, nego se i ono postavlja pred Boga kao čovjekova sugovornika. Stoga ova knjiga na gotovo paradoksalan načina približava Boga onim ljudima kojima je on inače mračan i dalek.
Drugi dio današnjeg čitanja (2,21-23) donosi jedan odlomak Propovjednikova razmišljanja o ispraznosti u kojem govori kako čovjek koji se trudi i muči čitava života na koncu ne uživa ono oko čega se trudio nego to ostavlja drugom čovjeku. U takvoj sudbini gdje se čovjek nepotrebno brine i uznemiruje propovjednik vidi ispraznost kojoj sam ne nalazi smisla. No konačni stav prema svemu pa i ispraznosti Propovjednik izriče na kraju svoga spisa gdje sve poziva na vršenje Božjih zapovijedi i sve prepušta sudu Božjemu (usp. Prop 12,13-14).
U svakom slučaju, premda je u velikim egzistencijalnim mukama, propovjednik  nije bezuman čovjek, jer on o svemu razmišlja pred Bogom.
Tomu suprotan lik jest bezumni bogataš iz Isusove prispodobe koju slušamo u današnjem evanđelju. Ona je ispričana nakon Isusova negativna odgovora čovjeku iz mnoštva koji ga je molio neka rekne njegovu bratu da s njime podijeli baštinu. Taj Isusov odgovor može se protumačiti na dva načina. Prvo, Isus želi reći da na njega ili na neku treću osobu ne spada ono što u bratskim odnosima braća trebaju učiniti sami. I drugo, što u nastavku postaje glavnom temom, Isus u riječima čovjeka koji mu se obraća prepoznaje izraz pohlepe te nakon odgovora dotičnomu upozorava sve mnoštvo koje ga je slušalo na opasnost koja proizlazi iz pohlepe za posjedovanjem. Ona može biti tako zasljepljujuća da čovjek sadržaj i kvalitetu svoga života izjednači s onim što posjeduje. U tu laž na poseban način upadaju bogataši te Isus kao pouku pripovijeda prispodobu o bezumnom bogatašu kojemu je rodilo toliko ljetine da nije moglo stati u njegove žitnice.
Isus pripovijeda prispodobu na takav način da ne stavlja u prvi plan bogataševu grešnost koja se sastoji u pohlepi i socijalnoj neosjetljivosti, nego njegovu bezumnost u kojoj svoje životno pouzdanje ne stavlja u vječne nego u prolazne vrednote. Znakovito je da bogataša bezumnikom naziva sam Bog, kojemu se on uopće izravno ne obraća. Možemo reći da je bogataš iz ove prispodobe čovjek koji ne vjeruje u Boga. A takve Biblija ne naziva nevjernicima nego bezumnicima. Naime, pravih nevjernika nema. Svatko u nešto ili nekoga vjeruje. A bezumnik je onaj koji svoju vjeru temelji na propadljivom bogatstvu. Istinsko bogatstvo duše ne nalazi se u materijalnim dobrima nego u Bogu, na što bezumni bogataš ne misli u svom razmišljanju o tome što će učiniti s obilnim urodom zemlje.
Završetak prispodobe prema kojem će bogataševo bogatstvo kad mu se još iste noći oduzme duša na kraju pripasti drugome kulminira općim zaključkom „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“. To ima eshatološku perspektivu u kojoj se uživanje duše kroz mnoge dane ne ostvaruje u prolaznosti nego u vječnosti.

Fra Domagoj Runje

Share.

Comments are closed.