Dante se okreće u grobu zbog sve siromašnijeg talijanskog jezika

0

Dante Alighieri, otac talijanskog jezika, okreće se u grobu. Vjerovali ili ne, zemlja u kojoj je ponikao latinski iz kojeg su nastali mnogi europski jezici postaje “nepismena”. Ne samo da su Talijani zaboravili jezik Rimskog Carstva, već često griješe u govorenju i pisanju vlastitog talijanskog jezika.

Ako pogledate talijanske forume i raprave na internetu, postat će jasno da mnogi Talijani ne poznaju gramatiku i ne znaju pravilno upotrebljavati glagole.

Mediji predstavljaju društvo. Večernje vijesti pune su voditelja i komentatora koji čine gramatičke pogrješke, čak griješe u izgovoru riječi. Opadanje jezičnih vještina trend je koji pogađa mnoge na Zapadu, no zabrinjava činjenica da se ovo događa u Italiji – zemlji s jednim od nastarijih sveučilišta u svijetu. Rimljani su podigli carstvo u kojem je latinski jezik bio ujedinjujući čimbenik, no čini se da su Talijani izgubili ovo bogato nasljedstvo.

Talijani su nekada bili stručnjaci za gramatiku, zaljubljenici u poeziju, veliki retoričari i slavni filozofi. Danas su zaboravili što je konjunktiv, griješe u slaganju pridjeva s imenicama i pišu Machiavelli s dva “c”. K tomu, ne znaju rastaviti riječ na slogove.

Istina, netko bi mogao reći da je talijanski težak jezik, jedan od kompleksnijih u svijetu. No, to nije prava isprika. Sve veće nepoznavanje vlastitog jezika traži žurnu reakciju na nacionalnoj razini. Ne radi se samo o odgovornosti lijenih studenata. Postotak odvjetnika koji svake godine padaju pisani pravosudni ispit je zaprepašćujući.

Nekada je na sveučilištu najteži ispit bio esej iz talijanske književnosti i povijesti. Rijetki su ga polagali iz prve, neki tek treći put a mnogi su i odustajali.

Što se zapravo dogodilo? Jednostavno, suvremena tehnologija, pametni telefoni i SMS-ovi snose dio krivnje. Kratice, pravopisne pogrješke i uvođenje mnogih engleskih riječi osiromašili su jezične vještine. I ovo objašnjenje je pojednostavljeno.

Nedostatak poučavanja latinskog u školama je u korijenu problema. Učenje latinskog pospješuje učenje talijanskog i drugih jezika te otvara obzorje prema drugim znanjima. Među generacijama učenika je općeprihvaćeno da je poznavanje strukture latinske rečenice i idioma pomagalo mnogima u studentskim danima.

Do 1970. latinski se učio u osnovnim i srednjim školama: djeca su učila prevađati Vergilijeva djela bez uporabe riječnika ili su recitirali stihove “Božanstvene komedije” ili pjesme Carduccija, Leoprdija i Manzonija. No, danas se latinski uči samo u gimnazijama i medicinskim školama, a na sveučilištu ovisno o smjeru.

Kriza je utjecala na daljnji pad upisa u klasične gimnazije, gdje su uči i staro-grčki: u ovoj školskoj godini upisalo ih se samo 31.860 od 530.911 srednjoškolaca. Roditelji misle da je učenje latinskog i grčkog beskorisno, jer njihovoj djeci neće pomoći u pronalaženju posla; a to je krivo. Problem je što su učenici izgubili sposobnost pamćenja. “Ars mnemonica” pripada prošlosti. Ako se ne oštre mentalne sposobnosti, kako može nastati dobar pisac?

Istina je da talijanski obrazovni sustav hitno treba promjenu. Nekoliko reformi posljednjih godina umanjile su kvalitetu učenja: smanjenje satnice latinskog i talijanskog jezika ima negativan utjecaj na učeničku sposobnost razumijevanja teksta

Učenju latinskog treba dati više prostora, ali na nov način. Ne kroz beskorisno prevođenje, nego kroz otvorene rasprave i analize drevnih tekstova koji su i danas korisni. A i učitelji bi se trebali prilagoditi. Njihov mentalni sklop je star. “Loši” učenici postoje jer postoje “loši” učitelji. Učenici žele čitati i više od jednog suvremenog romana na mjesec. Žele učitelje koji su zaljubljeni u ono što rade, a ne osobe koje polako klize prema umirovljenju.

Izvor: cnn.com

foto: poetryfoundation.org

Share.

Comments are closed.