Digitalna evangelizacija u Šibenskoj biskupiji (Mario Zubčić)

0

UVOD

Suvremeno digitalno doba dovelo je do novih tehnoloških otkrića, do novih, raznovrsnijih, medija uz pomoć kojih je proširilo komunikacijske granice te otvorilo vrata u svijet nevjerojatnih mogućnosti. Taj svijet nosi sa sobom izazove i opasnosti na području života ljudi i međusobnih odnosa. Mediji su pokazatelj civilizacijskog napretka, oslikavaju kulturu suvremenog čovjeka te su nezaobilazan element formacije, interesa i vrijednosnog sustava, posebno kod mladih ljudi. U medijskom prostoru mladi pronalaze svoj svijet u kojem se osjećaju kao kod kuće. Tu mladi s lakoćom, najčešće bez kritičkog mišljenja, prihvaćaju trendove i ideje koje nude oni koji gospodare medijima. Ekrani digitalnih medija su nezaobilazna stvarnost gdje se već sada, a u budućnosti i puno više, odvija borba za duše. Svakim danom tehnologija sve više napreduje, svakim danom sve je više korisnika. Ostaje prepustiti tržišnim moćnicima stvaranje trendova i vrijednosnih sustava prema njihovim interesima ili se suprotstaviti i ponuditi Kristove vrijednosti. Crkva ima veliku ulogu i odgovornost u toj borbi. Ona je poslana svakom čovjeku donijeti Radosnu vijest.

Rad je podijeljen na tri poglavlja: Evangelizacija u digitalnom dobu, Važnost digitalne evangelizacije i Digitalna evangelizacija u Šibenskoj biskupiji. Prvo poglavlje govori o važnosti evangelizacije koja je poziv i poslanje svih vjernika. Nadalje, govori o digitalnim medijima kao mogućim sredstvima evangelizacije te odnosu Crkve i digitalnih medija. Drugo poglavlje obrađuje izazove i mogućnosti digitalne evangelizacije, postavlja pitanje je li Crkva pozvana evangelizirati putem digitalnih medija te analizira prisutnost Crkve u svijetu medija. Posljednje poglavlje daje opći pregled Šibenske biskupije, prikazuje prisutnost župa Šibenske biskupije na internetu te govori o perspektivama Šibenske biskupije u vremenu digitalne evangelizacije. Dok su prva dva poglavlja većinom obrađena analizom prikupljene literature, treće poglavlje je obrađeno prvenstveno istraživanjem na internetu i statističkom obradom prikupljenih podataka. Svrha je bila istražiti koliko su župe Šibenske biskupije prisutne i aktivne na internetu, što se prvenstveno odnosi na web stranice i Facebook stranice.

Cilj cjelokupnog rada je uvidjeti važnost odnosa suvremenog razvoja društva, s naglaskom na tehnologiju te digitalne medije, i Crkve. Digitalni mediji neodvojivi su dio suvremenog društva i nužno je upoznati ih i koristiti u službi evangelizacije. Ovo pitanje konkretno je obrađeno na području Šibenske biskupije ne bi li se bolje upoznala trenutna nazočnost i uključenost Crkve među „digitalnom generacijom“ kako bi se sutra mogli odgovornije odazvati Kristovom pozivu širenja Kraljevstva Božjeg u okruženju u kojem se nalazimo.

1.     EVANGELIZACIJA U DIGITALNOM DOBU

Komunikacija izgrađuje čovjeka i društvo. Kroz komunikaciju se otkriva čovjekova transcedentalna dimenzija odnosno otvorenost prema Bogu i čovjeku. Isus Krist je uzor autentične komunikacije i uzor pravog zajedništva. U nastavku će se obrađivati pitanje živi li Crkva po Kristovom uzoru, posebnosti digitalnih medija te uviđa li Crkva njihove prednosti i nedostatke.

1. 1. Evangelizacija – poziv i poslanje svih vjernika

Krist je došao na ovaj svijet da donese ljudima Radosnu vijest. Crkva je od svog početka propovijedala tu Radosnu vijesti svim narodima prema Kristovom nalogu: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28, 19-20). Taj proces naviještanja Radosne vijesti naziva se evangelizacija.

Navještaj evanđelja je bitno poslanje Crkve, kako to kaže i Katekizam Katoličke Crkve: „Bog je uvijek i posvuda bliz čovjeku. On ga poziva i pomaže mu da ga traži, da ga upozna i da ga ljubi svim svojim silama. On sabire sve ljude, koje je grijeh raspršio, u jedinstvo svoje obitelji, Crkve. To čini po svom Sinu kojega je u punini vremena poslao kao Otkupitelja i Spasitelja. U njemu i po njemu Bog poziva ljude da postanu, u Duhu Svetom, njegova posinjena djeca i tako baštinici njegova blaženog života.“[1]

Krist je od Oca primio poslanje: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima.“ (Lk 4, 18). Cijeli njegov život svjedočanstvo je Očevog poslanja i Božje ljubavi. Spasenje kao dar Božji svrha je Kristova poslanja, a Krist kao prvi novozavjetni komunikator evanđeoske poruke može se smatrati modelom svake evangelizacijske komunikacije.[2]

Kako je Krist poslan od Oca, tako je Crkva poslana od Krista svim narodima biti „sveopći sakrament spasenja“. Stoga je jasno da je poslanje Crkve bitno misionarsko. Ona nastavlja Kristovo djelo propovijedanja i širenja Božjeg kraljevstva do njegovog ponovnog dolaska. To poslanje je trajna zadaća Crkve, vrijedi za sva vremena, ima univerzalni karakter i nadilazi okvire određene kulture i prostora. Kako bi Crkva uopće bila sposobna izvršiti to poslanje potrebna joj je snaga Duha Svetoga koji Crkvu obnavlja, jača i ispunja božanskom snagom.

Nakon događaja Duhova učenici bivaju osnaženi te istupaju javno propovijedajući pred okupljenim mnoštvom različitih kultura i jezika. Radosna vijest se navješćuje svjedočenjem (martyria), navještajem (kerygma), kultom (leiturgia), bratskom ljubavlju (koinonia) i društvenim zauzimanjem (diakonia).[3] Povijest kršćanskog navještaja ujedno je i povijest inkulturacije evanđelja koja treba prodrijeti u sve pore čovječanstva i tako ga iznutra obnavljati. U susretu vjere i kulture evanđelje treba biti rečeno na razumljiv i prilagođen način – „novim“ jezikom, „novim“ tehnikama i psihološkim stavovima kako bi kulturu proželo, oplemenilo i dalo joj nov duh. Kultura je predvorje duhovnog života gdje evanđelje zasigurno može pronaći plodno tlo. Zato je bitno da se vjerske istine prikladno izlože u različitim povijesno-kulturnim prilikama, prilagođavajući se njihovim posebnostima.

U svojim počecima Crkva je u susretu s grčko-rimskom kulturom gradila veličanstvene bazilike, koristila se grčkim i latinskim jezikom, prihvatila strukturu crkvene zajednice na dijeceze i župe. Kasnije, susret sa svakom novom kulturom i sa svakim velikim otkrićem (izum tiska, industrijska revolucija, nastajanje novog svijeta…) predstavljao je prijelazni trenutak koji je zahtijevao prilagođavanje i novi oblik evangelizacije. Današnja kultura obilježena je sustavnom ateizacijom, dinamičnim razvojem tehnologije, novim rječnikom, znakovima, simbolima, novim načinima komunikacije.

Iako se danas često spominje termin „nove evangelizacije“, evangelizacija je uvijek ista, ona koju Crkva izvršava od svojih početaka. Nova evangelizacija, odnosno novi način prenošenja evangelizacije događa se pri svakom susretu s novom kulturom. Drugi vatikanski sabor stavio je nove naglaske evangelizacije.[4] Težište je pomaknuto od hijerarhijske Crkve prema Crkvi kao Božjem narodu. Božji narod je dionik općeg svećenstva, obdaren karizmama i darovima. Stoga svaki vjernik ne vrši svoj apostolat po nalogu hijerarhije, nego snagom svog sjedinjenja s Kristom, Glavom u zajednici vjernika. Odatle proizlazi pravo i dužnost svakog vjernika da sudjeluje u poslanju Crkve. Za navještaj evanđelja odgovorni su svi članovi Crkve, od pape do laika. Evangelizacijsko polje djelovanja veliki i složeni je svijet kulture, umjetnosti, znanosti, politike, društvenog života, gospodarskih odnosa i svih drugih polja na kojima čovjek djeluje. Zato je svatko u svom okruženju i na svom području djelovanja poslan naviještati Radosnu vijest.

1. 2. Digitalni mediji

Digitalni mediji su mediji koji svoj medijski sadržaj objavljuju ili nude preko interneta ili digitalnih mreža i uređaja. Medijski sadržaj koji digitalni mediji nude može biti tekst, slika, zvučni i video zapis, grafika i animacija ili neki drugi digitalni oblik. Uređaji koji se koriste za pristupanje sadržaju su osobna računala, mobilni telefoni, tableti, televizori, e-readeri, igraće konzole, digitalni kućni uređaji.[5]

Klasični mediji poput televizije, radija, dnevnih novina, časopisa ili knjiga danas su dobili svoju novu dimenziju prisutnosti. Ili imaju svoju digitalnu verziju ili su prisutni u obliku internet stranica, aplikacija za mobitele, blogova, foto galerija, video i zvučnih zapisa, digitalnih knjižnica, stranica na društvenim medijima.

Digitalni mediji su komplementarni analognima, ali imaju prednosti koje ih čine pristupačnijim i daleko zanimljivijim potencijalnim korisnicima. Interaktivni su, globalno i brzo su dostupni, sadržaj im je povezan putem linka, dostupan i u realnom vremenu, imaju niske troškove stvaranja. Najčešće se financijski održavaju u suradnji s oglašivačima ili nekim modelom pretplate. Kako pretežno korisnici ne preferiraju plaćati za digitalne sadržaje, digitalni mediji se često bore za održivost svoga postojanja i organiziraju na principu obujma odnosno što većeg broja korisnika.

Čovječanstvo polako uranja u digitalno doba koje će okarakterizirati korisnici odrasli okruženi digitalnim medijima i tome će se morati prilagoditi svi koji žele imati širi utjecaj na društvo. Pritom će morati neprestano osluškivati nove metode i načine digitalne komunikacije.

Digitalno doba otvara mnoge mogućnosti, ali sa sobom nosi i svoje opasnosti.[6] Sloboda izričaja, dostupnosti i ponuda informacija veća je nego što je ikad bila. S druge strane se razvio suptilni način nadgledanja i proučavanja navika i stvaranja umjetnih potreba te ponude određenih trendova i životnih stilova. U pozadini stoje osobe koje analizom i proučavanjem ponašanja upućuju korisnike prema ciljanim smjerovima. Novi način komunikacije nudi priliku za bolje odnose i kvalitetniji život, komunikacija je brža, omogućena je anonimnost čime se otvara prostor za veću iskrenost, ravnopravnost i spontanost. Nasuprot tome komunikacija postaje verbalno i emocionalno siromašnija, razvijaju se nezreli odnosi i događa se stanovito otuđenje, privatnost nestaje, javlja se potreba „biti prisutan“ i zahtjev stalnog dokazivanja, otvara se prostor raznim zloupotrebama kao što je virtualno nasilje i krađa identiteta. U virtualnom prostoru ne postoji zajedništvo temeljeno na poznanstvu i odgovornosti nego surogat zajedništva. Mogućnost anonimnosti potiče stvaranje virtualnih identiteta kako bi se moglo biti netko drugi, čime se grade lažni odnosi koji se uvijek mogu napustiti. Mnogi bježe od zrelih odnosa u virtualni svijet, gdje bivaju još osamljenijima. S jedne strane mnoštvo informacija omogućuje upoznavanje novih stvari, među ostalim i svoje vjere; dok s druge strane isto to mnoštvo informacija nudi i mnoštvo dezinformacija i odvlači od upoznavanja svoje vjere. Crkva je tu pozvana biti prisutna i dati svoj evangelizacijski doprinos.

1. 3. Crkva i digitalni mediji

Blagodati novih komunikacijskih sredstava temeljene su na čovjekovoj potrebi za povjerenjem, prijateljstvom i punom istinom. S druge strane te blagodati u sebi kriju različite zamke te pred Crkvu postavljaju nove zadaće, posebno što se tiče ostvarenja kršćanskog zajedništva. Crkva uviđa brzinu razvoja i važnost novih tehnoloških dostignuća što je potiče da se posebno pozabavi tim područjem.[7] Papinsko vijeće za sredstva društvenih komunikacija objavilo je dva dokumenta 2002. godine: 1. Etika na internetu, dokument koji vrednuje prednosti i donosi moralna načela; 2. Crkva i Internet, dokument koji sagledava mogućnosti i izazove interneta u crkvenom navještaju i pastoralu. Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu Brzi razvoj podsjeća na duboku povezanost sredstava društvenih komunikacija s promjenama u današnjoj kulturi koje se odražavaju na mentalitet ljudi. Papa također ohrabruje Crkvu na dijalog i živu prisutnost u svijetu medija. Papa Benedikt XVI. u svojim enciklikama ističe kako nije dovoljno napredovati samo u ekonomskom i tehničkom smislu, nego je potrebno da razvoj iznad svega bude istinski i cjelovit. Papa Franjo potiče medije da otvorenije progovaraju o socijalnim i moralnim problemima društva te naglašava kako je istinska komunikacija prvenstveno ljudsko, a ne tehnološko postignuće.[8]

Uviđajući prednosti koje novi oblici sredstava društvenog priopćavanja nude, Crkva shvaća da je potrebno iskoristiti sve mogućnosti koje se otvaraju u širokim prostranstvima virtualnog svijeta. Koristeći internet Crkva treba progovoriti o vječnim istinama, ali i jasno predstaviti istinu o sebi. Crkva je institucija komunikacije. Komunikacija je jedan od osnovnih načina ostvarenja njezina poslanja, što je „prisiljava“ da bude prisutna na području na kojem se danas komunicira. Otvorenost Crkve prema svim ljudima treba se konkretizirati u aktivnoj prisutnosti u virtualnom prostoru. Treba biti ozbiljan web izvor, utočište onima koji traže sveto i mjesto na kojem se mogu naći kvalitetni duhovni i intelektualni sadržaji koji će oplemeniti živote korisnika.

Druga važna zadaća Crkve jest odgoj za medije i ukazivanje negativnosti koje nova sredstva društvene komunikacije mogu donijeti u živote korisnika. Mladi moraju naučiti kako dobro živjeti u virtualnom svijetu, kako zdravim moralnim mjerilima prosuđivati sve ono što tu nalaze i kako koristiti tehnologiju za vlastiti razvoj i na dobrobit drugih. Mediji gube svoju edukativnu i informativno ulogu postajući sredstvima zabave. Stoga je pravilan odnos prema medijima – kako u osobnom stavu, tako i u stavu Crkve – biti aktivan subjekt koji će utjecati na medijski sadržaj ili zrelo ga procijeniti, a ne pasivni objekt koji se prepušta medijskim utjecajima.

Crkva treba ukazati na nesigurnost i lažnu transparentnost interneta, na loše i neprikladne sadržaje te isticati one sadržaje koji mogu s pouzdanošću pridonijeti izgradnji i istinitoj informiranosti.[9] Kao promicateljica slobode, Crkva će progovoriti i o opasnosti ovisnosti, otuđenosti i lažnih identiteta koji deformiraju i uništavaju stvarne ljudske odnose. Virtualni svijet vrlo lako može postati za pojedinca jedini prostor njegova života koji će potrošiti njegove duhovne snage koje su tako važne za odnose u obitelji, prijateljstva i izgradnju društva.

2. VAŽNOST DIGITALNE EVANGELIZACIJE

Digitalno doba nosi sa sobom svoje opasnosti, ali pruža i mnoštvo novih mogućnosti. Crkva je po Božjem nalogu pozvana svako doba učiniti Kristovim, svakom dobu donijeti Kraljevstvo Božje. U ovom poglavlju će se govoriti o digitalnoj evangelizaciji, koliko je važno da Crkva bude prisutna u digitalnom svijetu te koliko je uopće prisutna.

2. 1. Izazovi i mogućnosti digitalne evangelizacije

Lako se može prepoznati važnost digitalnih medija, kako za osobni, tako i za društveni život. Katolička crkva sustavno pomišlja o izazovima i mogućnostima komunikacije putem novih medija.[10]

Nova terminologija koja se javlja kao plod susreta religije i interneta otkriva karakteristike ovog razdoblja.[11] Cyber religion označava religiju u virtualnom prostoru. U početku se taj pojam koristio kao alternativa uobičajenoj vjerskoj praksi. Religion online podrazumijeva vjerske zajednice koje komuniciraju virtualno, a cilj je informiranje o vjeri, vjerski temama i osobama. Komunikacija se odvija iz jednog centra prema drugima. Online religion pojam je koji razumijeva internet kao interaktivni virtualni prostor unutar kojeg se obavljaju obredi. To znači da se tu moli, prakticiraju razni rituali, nude savjetovanja i duhovna vodstva te obavljaju različite cyber svećeničke službe. To je religija koja postoji isključivo u virtualnom prostoru, a njihova komunikacija se odvija putem simboličkog jezika tipkovnice. Digital religion pojam je koji povezuje online i offline prostor. Online vjerska praksa koja uključuje interaktivnost, različite online sadržaje, konvergentnost, povezuje se s vjerskim kontekstima offline odnosno sa zajednicama vezanima uz određeno područje, tradicionalnim sustavima vjerovanja i obredima.

Polazeći od ovih novih pojmova vrlo lako možemo uočiti da digitalno doba, koliko god pruža novih mogućnosti, toliko ima i izazova. Samo virtualno okruženje u mnogočemu se razlikuje od realnog životnog prostora. To je prostor svima dostupan, svima na raspolaganju, pun najraznovrsnijih slika i sadržaja, puno se bolje uklapa u tržišni nego u sakralni prostor. Kod tradicionalnih religija vjerske istine su jasno definirane pod vodstvom hijerarhijskog sustava, a u virtualnom prostoru istine vjere su izložene proizvoljnim tumačenjima i interpretacijama koje nije moguće kontrolirati. Ostavljena je velika sloboda svakoj osobi i svatko između velikog broja ponuda može odabrati i oblikovati svoju religiju. Mnoge religije jako vrednuju memoriju. Starozavjetni proroci su stalno pozivali Izraelce da se sjete što je Bog učinio za njih. Ta memorija nije samo sjećanje, već i aktualiziranje prošlosti i pozivanje na djelovanje. Memorija virtualnih prostora oblikuje se ipak na drugačiji način.

Dok se u početku virtualna zajednica doživljavala potpuno odvojena od stvarnog svijeta, sve veća povezanost online i offline prostora nameće pitanje je li moguće ostvariti autentične oblike zajedništva unutar virtualnog prostora. Iako će neki reći da osobe mogu uspješno virtualno komunicirati, doživljavati podršku i biti prihvaćeni, virtualni prostor ipak ne otvara nečemu što bi nadilazilo pojedinca, negativno utječe na izgradnju zajedništva i pospješuje individualizam.[12] Umjesto zajedništva u prvom planu stoji pojedinac i kontakti koje je on ostvario. Pojedinac želi zadovoljiti vlastite potrebe i samoostvariti se. Virtualna zajednica, pa čak i religija, stoji kao sredstvo ostvarenja ciljeva pojedinca. Zato su virtualne zajednice izrazito nestabilne i krhke, a vjera se počinje temeljiti na vlastitim osjećajima, doživljajima, strastima i prosudbama. Autoritet se u virtualnom prostoru ne temelji na hijerarhijskom načelu već razvija horizontalnu komunikaciju. Autoritet se temelji na kontroli informacija, a na internetu svi imaju pristup mnoštvu informacija. Sâm nastup pape Franje na društvenim mrežama daje dojam da ne govori ex catedra, nego kao na jednakoj razini sa svojim sugovornicima. Ipak suglasje online i offline aktivnosti može osnažiti komplementarnost virtualne komunikacije i religije. Za mnoge online sučelje može postati prvi kontakt s nekom religijom. Kvalitetnom vjerskom internet ponudom vjernici mogu obogatiti svoje znanje, te u suradnji sa živom zajednicom učvrstiti vjeru i potvrditi poziciju autoriteta. Papa Benedikt XVI. kaže kako su tehnologije pravi dar za čovječanstvo, te moramo učiniti da se prednosti koje one pružaju stave u službu svih ljudi.[13]

2. 2. Crkva i poslanje digitalne evangelizacije

Crkva je od svojih početaka naviještala Kraljevstvo Božje. Apostoli su upotrebljavali tehnologiju svog vremena i nastojali inkulturirati kršćansku poruku u svoje okolnosti. U početku su evangelizatori koristili riječ i pismo, a kasnije slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, kazalište, glazbu. Dolaskom tiskarskog stroja omogućen je novi način komuniciranja vjere, a današnja tehnologija i digitalni mediji donose sa sobom opet novi način evangelizacije.

Evangelizacija u digitalnom svijetu znači prisutnost na internetu, nastojanje „udahnuti kršćansku dušu“ te pokazati da i u virtualnom svijetu Bog ima svoje mjesto. Svjedočenje evanđelja na internetu pokazat će kako Kristova Radosna vijest nije beživotna teorija, nego konkretna, aktualna i privlačna stvarnost. Papa Franjo naglašava kako su digitalni putovi puni ljudi koji traže spasenje i nadu. Evangelizacijsko poslanje u prostoru „digitalnog kontinenta“, kako ga neki nazivaju[14], postaje trajna zadaća ne samo pastoralnih djelatnika i institucionalne Crkve, već i svih vjernika, a posebno onih koji su više uključeni u digitalni svijet i s njime srasli. Benedikt XVI. upućuje poseban poziv „digitalnoj generaciji“ da budu oduševljeni evangelizatori „digitalnog kontinenta“. Svojim otvorenim pristupom, čestitom i odgovornom komunikacijom te poštivanjem svih drugih korisnika, kršćani mogu oplemeniti digitalni prostor, pomoći da to ne bude prostor otuđenja i manipulacije te potaknuti želju za odgovorom na vječna pitanja. Najbolji način je svjedočanstvo iz svojih dubokih uvjerenja da je u Kristu odgovor na ljudska pitanja i smisao života. Kako kaže papa Franjo, kršćanski navještaj se ne ostvaruje zasipanjem vjerskim porukama nego istinskim životnim svjedočanstvom koje se može ostvariti i na internetskoj mreži. Radosna vijest nije skup spoznaja nego svjedočanstvo neizmjerne ljubavi Božje u susretu s čovjekom. Ta ljubav treba biti neprestano naviještana ljudima svih vremena, a ljubav se istinski komunicira jedino ljubeći.[15]

Osim osobnog svjedočanstva pojedinaca, potiče se i osnivanje i angažman katoličkih udruga u promicanju apostolata na području sredstava društvene komunikacije. Poželjno je da odbor za sredstva društvenih komunikacija i vlastiti tiskovni ured imaju sve biskupije, kao i barem jednu stručnu osobu zaduženu za sredstva društvenih komunikacija. Na župnim razinama očekuje se prisutnost na mjestima gdje se odvija svakodnevni život. U vidu toga trebaju se pokretati župni listovi i listići, internetske stranice te sudjelovati u elektroničkim medijima.[16]

Digitalni susret i svjedočanstvo vjere unutar društvenih mreža tek je dobar početak ostvarenja evangelizacijskog poslanja suvremene Crkve koja svoj nastavak treba doživjeti u osobnom susretu u kojem životno svjedočenje, koje je započelo unutar digitalnog svijeta, nastavlja živjeti u stvarnom životu kršćanske zajednice. Zato svjedočenje u digitalnom svijetu ne smije biti plod vještine uljepšavanja nego istinski evanđeoski susret s ljudima koji će pomoći da se susretne Krista. Stoga je napredak koji se događa na polju komunikacija i tehnologije za Crkvu uzbudljivi izazov te novi način za prenošenje Božje ljepote drugima.

2. 3. Opća analiza prisutnosti Crkve u svijetu medija

Govoreći o pastoralnoj prisutnosti Crkve u digitalnom prostoru važno je znati da je web pastoralac onaj koji svoju vjeru živi i hrabro svjedoči i u digitalnom prostoru.[17] Ivan Pavao II. prigodom 36. svjetskog dana društvenih komunikacija pozvao je cijelu Crkvu da hrabro prijeđe novi prag kako bi „izvezla na pučinu“ internet mreže.

Crkva otvara svoju službenu web stranicu 1997. godine. Osim službenih vatikanskih web stranica, ponudu religioznog sadržaja nude i brojne crkvene udruge, pokreti i ustanove. Mnoge župne zajednice nude vjernicima osnovne informacije o životu župe ili bogatiji duhovni sadržaj koji uključuje životopise svetaca, duhovne misli i meditacije, poticajne animacije, fotografije, glazbu i druge stvari. Mnogi samostani, redovničke zajednice i duhovni pokreti unutar Crkve žele svoj put duhovnosti približiti drugima putem interneta.

Vrijedno je spomenuti katolički interaktivni internet portal Intermirifica.net kojeg je ustanovilo Papinsko vijeće za sredstva društvene komunikacije u suradnji s Vijećem biskupske konferencije Latinske Amerike i međunarodnim komunikacijskim udrugama Signis i Cameco, želeći na jednom mjestu prikupiti sve informacije koje su vezane uz katoličke društvene komunikacije. Papinsko vijeće za društvene komunikacije osnovalo je i međunarodni portal Aleteia s ciljem dijaloga i pristupa informacijama svima koji traže istinu o učenju Katoličke crkve.

Iz mnoštva dobrih pastoralnih i evangelizacijskih ideja koje se ostvaruju preko weba može se izdvojiti austrijska web stranica Pitaj kardinala putem koje bečki nadbiskup odgovara posjetiteljima video snimkama, te projekt talijanskih svećenika Svećenici na webu na kojem oni zajednički nastupaju te svima nude priliku razgovora sa svećenikom.

Vatikan je otvorio stranicu Pope2you namijenjenu mladima. Poznat je vatikanski Twitter portal, a uz to se i na YouTube kanalu mogu pratiti važni događaji iz života Crkve.

Katolička crkva u Hrvatskoj skromno je iskoristila mogućnost evangelizacije preko digitalnih medija. Početke kršćanskog weba u Hrvatskoj uglavnom su inicirali pojedinci. Danas imamo oko 50 katoličkih web sajtova koji su nažalost međusobno slabo povezani. Ističemo službene stranice Hrvatske biskupske konferencije (www.hbk.hr), Katoličkih bogoslovnih fakulteta u Zagrebu i Splitu (www.kbf.unizg.hr i www.unist.kbf.hr) te drugih katoličkih fakulteta i učilišta, stranice Informativne katoličke agencije (www.ika.hr), stranice katoličkih izdavačkih kuća: Kršćanska sadašnjost (www.ks.hr), Glas Koncila (www.gk.hr) i Verbum (www.verbum.hr i www.bitno.net) te druge.

Posebno se može istaknuti Laudato, hrvatski katolički portal. Uz redovite kolumne i različite duhovne rubrike, meditativni kutak, liturgijski vodič te mogućnost postavljanja pitanja u rubrici „Pitaj svećenika“, Laudato nudi i svoj televizijski kanal. Urednici portala poseban naglasak stavljaju na očuvanje moralnih, duhovnih, nacionalnih i obiteljskih vrednota.

Vrijedno je spomenuti i novi, dugo očekivani projekt Hrvatske biskupske konferencije. Naime, pokrenuta je Hrvatska katolička mreža kako bi se u moru lažnih vijesti i negativnosti moglo pronaći mjesto kršćanskih vrijednosti koje pružaju nadu. U mrežu je uključen Hrvatski katolički radio i Informativna katolička agencija, a sama stranica daje informacije o raznim katoličkim inicijativama i projektima, vijesti iz života Crkve te bogati duhovni sadržaj.

Kao posebni vid pastorala unutar digitalnog prostora možemo uočiti aplikacije za mobilne uređaje. Većina njih sadrži pretraživač biblijskih tekstova, različite molitve, podsjetnike za sakramentalnu pripremu, liturgijske tekstove, duhovne misli, informacije o vjerskim istinama ili vijesti iz života Crkve. U nastavku ćemo spomenuti neke istaknutije aplikacije koje su razvijene za različite sustave mobilnih uređaja, posebno iOS i Android platforme kao najzastupljenije.[18]

  • Laudate – sadrži red mise, različite molitve te prijevode papinih enciklika. Može se izabrati i na hrvatskom jeziku.
  • Pope App – razvilo ju je Papinsko vijeće za društvene komunikacije te koristi vatikanski News service. Sadrži Časoslov, Rimski misal, dnevni misal za slavljenje mise, katoličke molitve i obrede.
  • iMissal – aplikacija koja se plaća, sadrži misal, dnevne molitve, vijesti iz Katoličke crkve, link za životopis sveca dana.
  • Catholic Study Bible App, Catholic Bible, Pocket Catholic – daju mogućnost pronalaženja katoličke crkve u blizini, dnevne molitve, dnevna misna čitanja, uživo slušanje katoličkih radio postaja.
  • Bible Gateway – uz biblijske tekstove na preko 90 jezika nudi i pomoć pri proučavanju Biblije.
  • iPieta, Prayer Book, Divine office – omogućuju zajedničko moljenje časoslova s ostalim vjernicima te pregled svih mjesta na karti odakle se sudjeluje u zajedničkoj molitvi.
  • iCatholicRadio, Radio Vaticana, Saint A Day, Catholic Droid – donose dnevna čitanja, molitve, mogućnost spajanja na papin Twitter.
  • Mass Time Catholic – pronalazi vrijeme svetih misa u najbližoj crkvi.
  • Confession – pomaže u osobnoj pripremi za sakrament svete ispovijedi.

Od aplikacija na hrvatskom jeziku za mobilne uređaje možemo izdvojiti:[19]

  • Sveto Pismo
  • Hrvatski katolički molitvenik
  • NovaEva – zanimljiva i jako korisna aplikacija. Naziv dolazi od skraćenice „nova evangelizacija“. Uredili su je i besplatno ponudili salezijanci iz Zagreba. Sadrži molitvenik, evanđelje dana, propovijedi, izreke, aktualnosti iz života Crkve te različite multimedijalne sadržaje.

3. DIGITALNA EVANGELIZACIJA U ŠIBENSKOJ BISKUPIJI

Ovo poglavlje govori o digitalnoj evangelizaciji u Šibenskoj biskupiji. Ono što je Krist zapovjedio, a Katolička crkva naučava, to svaka mjesna Crkva treba živjeti. Na području Šibenske biskupije napravljeno je istraživanje o župnoj prisutnosti i aktivnosti na internetu te je obrađeno pitanje perspektive Šibenske biskupije u vremenu digitalne evangelizacije.

3. 1. Šibenska biskupija – opći pregled

Šibenska biskupija[20] ustanovljena je bulom pape Bonifacija VIII. davne 1298. godine, a prvi biskup bio je fra Martin Rabljanin. Za stolnu crkvu određena je tadašnja crkva Sv. Jakova apostola koja je uništena požarom. Nova, veća katedrala započela je s gradnjom 1431., a završena 1536. godine. Sada je šibenska katedrala najveći arhitektonski spomenik renesanse u Hrvatskoj.

Šibenska biskupija prostire se na površini od oko 3300 km2 na kojem živi oko 130000 katolika. Teritorij se nalazi većim dijelom na području Šibensko-kninske, a manjim na području Splitsko-dalmatinske županije. Prema crkveno-pravnom ustrojstvu Šibenska biskupija je sufraganska dijeceza Splitskoj metropoliji. Biskupija je organizirana u 74 župe, koje su raspoređene u devet dekanata: Šibenski (14 župa), Drniški (11 župa), Kninski (4 župe), Ražinski (8 župa), Rogoznički (7 župa), Skradinski (9 župa), Tišnjanski (5 župa), Unešićki (8 župa) i Vodički (8 župa). U 44 župe djeluju redovnici: franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja (40 župa) župa, franjevci Provincije sv. Jeronima (1 župa), franjevci konventualci (1 župa); te spiritanci – Misijska družba Duha Svetoga (2 župe), a u 30 župa djeluju svjetovni svećenici. Na čelu biskupije je otac biskup Tomislav Rogić.

Na području biskupije nalazi se 5 samostana redovnika, a iz sedam ženskih redova i kongregacija na području biskupije djeluje oko stotinjak redovnica. Tri su poznata svetišta na području biskupije. Jedno je na otoku Visovcu posvećeno Gospi Visovačkoj. Drugo je posvećeno Gospi od Karavaja, a nalazi se u Tisnom. A treće svetište posvećeno je Gospi Vrpoljačkoj i nalazi se u Vrpolju.

Šibenska biskupija doživjela je brojna stradanja, izgone i štete u prošlom stoljeću. Osobito je pola stoljeća komunističke vladavine ostavilo prazninu vjerskog i moralnog shvaćanja i vladanja na mnoge ljude. S uspostavom neovisne Republike Hrvatske otvorio se put za pastoralno djelovanje u životu naroda. Godine 1998., kada se slavila 700-ta obljetnica utemeljenja Biskupije, osobit je naglasak stavljen na duhovnu obnovu: na području pastorala zvanja, obiteljskog života, formacije laika, posebno mladih, te sakramentalnog života vjernika.

Znamenita je 1970. godina kada je papa Pavao VI. proglasio Šibenčanina fra Nikolu Tavelića za sveca sveopće Crkve. U tijeku je postupak za proglašenje blaženim fra Ante Antića i službenice Božje majke Klare Žižić.

3. 2. Prisutnost župa Šibenske biskupije na internetu

Za ovo poglavlje napravljeno je istraživanje kako bi se došlo do konkretnih podataka. Istraživanje se odvijalo od 8. kolovoza 2019. do 24. kolovoza 2019. Cilj je bio istražiti koliko su župe Šibenske biskupije prisutne i aktivne na internetu, što se prvenstveno odnosi na web stranice i Facebook stranice. U istraživanju je korišten Google pretraživač, a za pretraživanje web stranica korištene su dvije kombinacije ključnih riječi. Prva kombinacija je ime župe i mjesto (npr. Bl. Alojzije Stepinac – Srima), a druga kombinacija je pojam „župa“ i njeno ime te mjesto (npr. Župa bl. Alojzija Stepinca – Srima). U obzir je uzeto prvih dvadeset rezultata Google tražilice. Za Facebook stranice korištena je kombinacija ključnih riječi: ime župe – mjesto Facebook (npr. Bl. Alojzije Stepinac – Srima Facebook) te je također u obzir uzeto prvih dvadeset rezultata. Iako je mala vjerojatnost, postoji mogućnost da neka službena web ili Facebook stranica župa Šibenske biskupije nije indeksirana u prvih 20 rezultata što je isključuje iz ovog načina istraživanja.

Zanimljivo je napomenuti da se tijekom istraživanja od 16 dana posjećenost Facebook stranica povećala kod većeg broja župa koje imaju Facebook. Dok je kod nekih stagnirao, kod drugih je i broj lajkova i broj pratitelja porastao u rasponu do 300. U nastavku su prikazani rezultati istraživanja.


Tablica 1. Prisutnost župa Šibenske biskupije na internetu

Od 74 župe Šibenske biskupije samo 19 ima web stranicu, odnosno 25,7%. Od tog broja 16 je web stranica aktivno, a 3 su pasivne.

Graf 1. Broj župa koje koriste web stranice

Od ukupnog broja župa Šibenske biskupije 31% ima Facebook, odnosno 23 župe. Sedam župa ima od 1000 do 2000 lajkova i pratitelja, a ostale su na razini manjoj od 1000. Najveći broj lajkova ima Sveti Ante Padovanski – Knin, 5095. Ista župa ima najveći broj pratitelja na Facebook-u – 5047. Župa s najmanjim brojem lajkova (37) i najmanjim brojem pratitelja (39) je Porođenje BDM-e – Skradin.

Graf 2. Broj župa koje koriste Facebook stranice

Što se tiče mogućnosti stupanja u kontakt preko digitalnih medija samo 16 župa ima e-mail, što je 21,6% od ukupnog broja. Ipak, 40 župa odnosno 54,1% ima oglašen telefon ili mobitel kojim se može stupiti u kontakt sa župnikom ili drugim služiteljima u župi.

Uspoređujući aktivnost redovnika i svjetovnog klera može se uočiti da od ukupnog broja župa koje su povjerene redovnicima 27,3% njih ima web stranicu, a 31,8% ih ima Facebook stranicu. S druge strane, 23,3% župa koje pastorizira svjetovni kler koristi se web stranicama u životu župe, a 30% njih ima svoju Facebook stranicu. Redovnici su prema tome malo ili neznatno aktivniji što se tiče djelovanja i prisutnosti na digitalnim medijima.

Gledajući ukupno korištenje interneta, može se vidjeti da se 30 župa koristi internetom u životu župe preko web stranica, Facebook stranica ili i jednim i drugim, što je 40,5% ukupnog broja župa Šibenske biskupije.

Graf 3. Broj župa koje su zastupljene na internetu

Zaključno, prema priloženim rezultatima uočava se poprilično neiskorišten potencijal digitalnih medija u župama Šibenske biskupije.

3. 3. Perspektive Šibenske biskupije u vremenu digitalne evangelizacije

Videći rezultate istraživanja aktivnosti župa Šibenske biskupije na digitalnim medijima lako se uočava veliko kaskanje za razvojem suvremene kulture. Šibenska biskupija je, istina, bila pogođena posljedicama komunizma i Domovinskog rata. No, već je skoro 25 godina prošlo, a u 25 godina tehnologija te s njom i kultura i načini komunikacije, su se razvili eksponencijalnom brzinom.

Katolici se ne trude dovoljno koristiti raspoloživa suvremena sredstva u svrhu evangelizacije. Gledajući vodeće firme kako globalno nastupaju i ulažu veliki trud da bi došli do svojih korisnika na internetu, Crkva, prvenstveno misleći na Crkvu u Hrvata te Šibensku biskupiju, slabo zauzima svoj prostor za evangelizaciju. Za evangelizaciju preko interneta dobro je učiti od uspješnih poslovnih projekata koji su svojom profesionalnošću i kvalitetom korisnicima olakšali korištenje i snalaženje.

Danas ljudi puno više putuju, a za izvor informacija najčešće se oslanjaju na internet. Osim toga ljudi su se navikli brzo doći do informacija, a Crkva kao najveća svjetska organizacija jako zaostaje za brzom ponudom informacija kroz internet.

Postoji mnoštvo mogućnosti kako se djelotvornije aktivirati i pristupiti mnoštvu svijeta koje sada „obitava“ u „digitalnom svijetu“. Web stranica i Facebook stranica trebali bi biti minimum gdje će se pružiti osnovni podaci o župi te biti na raspolaganju za bilo kakve upite. Web stranica može imati i dodatne sadržaje kako je već navedeno na primjeru portala Laudato te drugih. Audio, video sadržaji, mobilne aplikacije i drugi načini digitalne komunikacije već su sada nezaobilazna svakodnevnica suvremenog čovjeka.

Kao najveća svjetska institucija, Crkva bi mogla napraviti i jedinstvenu vlastitu internet platformu s popisom svih svojih crkava u svijetu i rasporedom svetih misa. Zašto katolik koji putuje u stranu zemlju ili u drugi grad ne bi mogao u par klikova i uz pomoć GPS-a na mobitelu pronaći najbližu crkvu u koju može otići na svetu misu ili sakrament pomirenja. Ta bi platforma mogla sadržavati i jedinstvene interne informacije za župnike koji bi onda mogli brzo i lako provjeriti status krštenih, krizmanih, vjenčanih, umrlih. Kroz jedinstven portal mogla bi se organizirati i hodočašća, predstaviti projekti župa, skupljati sredstva za pojedine župe ili misijske zajednice te mnoge druge stvari. To je samo jedna od mnogobrojnih mogućnosti kako Crkva može efikasnije funkcionirati i – ono što je najvažnije – pronaći mjesto i način za susret s čovjekom.

ZAKLJUČAK

Tehnologija je u posljednjim desetljećima eksponencijalno napredovala te je svijet, ponajviše zahvaljujući razvoju komunikacijskih mogućnosti, postao jedno „globalno selo“. Ljudi komuniciraju na različitim stranama svijeta udaljeni tisućama kilometara te dijele različite sadržaje – video materijale, slike, programe, ideje… Stvorio se virtualni svijet u kojem se informacije šire nepojmljivom brzinom. Sve je lako i brzo dohvatljivo. Taj svijet, koliko god pružao mogućnosti, pa i što se tiče stjecanja novih znanja i iskustava, sklapanja i održavanja odnosa, poslovnih prilika i drugih stvari, iza sebe krije i mnoštvo opasnosti.

Virtualni svijet svima je na raspolaganju. Svatko može stvarati sadržaj, svatko može koristiti sadržaj. Veliki utjecaj imaju medijski gospodari koji često iz svojih sebičnih interesa stvaraju trendove i nove vrijednosne sustave koje onda mladi brzo prihvaćaju kao svoje. Tako se oblikuje nova generacija koja se sporazumijeva digitalnim jezikom i socijalizira u virtualnim zajednicama. Nasuprot slobode izričaja i ravnopravnosti, svaki član zajednice mora svakodnevno dokazivati da vrijedi. Unatoč stalnoj prisutnosti na internetu, obaviještenosti o svakoj novoj stvari i brzoj komunikaciji, javlja se osjećaj otuđenosti i nestaje privatnost. Umjesto zajedništva razvija se individualizam. Pojedinac ima za prvi cilj zadovoljiti svoje potrebe i samoostvariti se. Sve, pa i zajednica, služi mu samo kao sredstvo do tog cilja. U takvom okruženju čovjek se otuđuje od drugih, od Boga, ali i od samog sebe. Tu su katolici pozvani djelovati.

Crkva se od svojih prvih vremena susretala s različitim kulturama. Krist je dao nalog učenicima da učine njegovim učenicima sve narode svijeta. Oni se nisu zatvorili u svoje kuće niti su ostali samo u svojoj državi, već su išli i u poznati i u nepoznati svijet, susretali se s najvećim kulturama kako bi svima širili Radosnu vijest, kako bi svima donijeli živoga Boga. Suvremeno doba ima svoju kulturu uvelike označenu digitalnim medijima. Moglo bi se reći da je virtualni svijet jedan novi kontinent – „digitalni kontinent“ na kojem živi „digitalna generacija“. Njima je također potrebna Božja Riječ. Papa Franjo kaže kako je virtualni svijet pun ljudi koji traže spasenje i nadu.

Krist je prvi evangelizator, prvi komunikator, prvi i jedini pravi uzor po kojem svaki katolik treba živjeti i biti svjedočanstvo Božje ljubavi. Nova evangelizacija, koja se često spominje, nije ništa drugo nego povratak na korijene, povratak Kristu kao uzoru. Evangelizacija je samo jedna i uvijek ista. Kako svako doba i svaka kultura nosi svoje posebnosti, kršćanstvo treba biti sposobno Kristovu poruku nade i spasenja svakom vremenu izreći na razumljiv način. Nova evangelizacija znači na nov način, primjeren suvremenoj kulturi, prenositi uvijek istog Krista.

Evangelizacija u digitalnom svijetu znači „udahnuti kršćansku dušu“ u internet, odnosno pokazati da i u virtualnom svijetu Bog ima svoje mjesto. S jedne strane Crkva upozorava na opasnosti od ovisnosti i otuđenosti, a s druge opet potiče zdravu komunikaciju, zdrave međuljudske odnose te podsjeća da je uvijek u centru ljubav prema Bogu i čovjeku.

Razni su načini kako se može svjedočiti. Osobno, životno i vjersko svjedočanstvo ima izuzetan utjecaj na druge osobe i jako je važan čimbenik evangelizacije. Osim osobnog svjedočanstva, bitna je uključenost zajednica i institucija. Potiče se osnivanje i angažman katoličkih udruga, veći angažman župa te samih biskupija. Svatko treba raditi u svojoj domeni i biti na službu onima kojima je poslan. Biskupija se treba brinuti za svoje župe, davati podršku i evangelizirati na širem području, župa se treba brinuti oko svojih župljana i biti pristupačna i u virtualnom svijetu: izraditi internet stranicu, sudjelovati u digitalnim medijima, nuditi sadržaje kojima će krijepiti vjernike. Digitalni susret je samo prvi korak prema osobnom susretu koji vodi u zajedništvo s Bogom i ljudima. Bitno je naglasiti da nisu ljudi ti koji su zaslužni za Radosnu vijest niti za evangelizaciju. Krist je otvorio vrata i pozvao sve ljude u Kraljevstvo Očevo te poslao Duha Svetoga, a Duh Sveti obilno dijeli milosti i djeluje kroz Crkvu, kroz svakog vjernika koji mu se otvori.

Mnoge župne zajednice, samostani, redovničke zajednice i duhovnih pokreti nude vjernicima osnovne informacije o svom životu i djelovanju te različiti duhovni sadržaj. Postoje i veći, kvalitetniji projekti digitalnih medija pokrenuti od strane crkvenih institucija ili pojedinaca koji su u službi evangelizacije: katolički interaktivni internet portal Intermirifica.net, međunarodni portal Aleteia, austrijska web stranica Pitaj kardinala, projekt talijanskih svećenika Svećenici na webu, stranica Pope2you te mnogi drugi. U Hrvatskoj je digitalna evangelizacija na mnogo nižoj razini. Može se ipak izdvojiti Laudato, hrvatski katolički portal koji dodatno nudi i svoj televizijski kanal te Hrvatska katolička mreža. Poseban naglasak navedenih projekata je na očuvanju moralnih, duhovnih, nacionalnih i obiteljskih vrednota. Aplikacije za mobilne uređaje odražavaju poseban vid pastorala. Aplikacije nude različite duhovne sadržaje, molitve, liturgijske tekstove, duhovne misli, pretraživače biblijskih tekstova i mnoge druge informacije vezane za život Crkve i duhovni rast. Od hrvatskih aplikacija može se izdvojiti NovaEva.

U radu su doneseni rezultati istraživanja provedenog na području Šibenske biskupije o prisutnosti župa na internetu. Od 74 župe Šibenske biskupije 25,7% ima web stranicu, 31% župa koristi Facebook, odnosno 41% župa je prisutno na internetu preko web stranice ili preko Facebook-a. Prema sveukupnim rezultatima istraživanja Šibenska biskupija jako zaostaje za razvojem suvremene kulture i načinom komunikacije. S druge strane, ipak se vidi napredak u župama koje su se odlučile angažirati u digitalnoj komunikaciji. Broj lajkova i broj pratitelja je porastao u jako kratkom roku tijekom istraživanja. To je dobar i poticajan znak da je dobro nastaviti ići u tom smjeru.

Velika odgovornost nalazi se pred Crkvom i pred svakim vjernikom. Mnoštvo ljudi neprestano luta virtualnim svijetom te čeka tko i kada će mu dati najbolju ponudu. Postoje mnoge mogućnosti kako se Crkva danas može približiti suvremenom čovjeku s razumijevanjem i bez osude, te mu ponuditi spasiteljsku istinu Radosne vijesti. Prisutnost na internetu nije više samo nekakva mogućnost, već je nužnost i obaveza.


[1] Hrvatska biskupska konferencija, Katekizam Katoličke Crkve, Glas Koncila, Zagreb, 1994., br. 1.

[2] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015., str. 28.

[3] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 28.

[4] Usp. Nediljko Ante Ančić, Nova evangelizacija. Neodgodiva zadaća Crkve našeg vremena, u: Crkva u svijetu,35 (2000.) 2, 189-204, ovdje 195.

[5] Usp. Dalibor Kunić, Specijalisti za digitalne medije. Što su digitalni mediji i tko su ljudi koji su se specijalizirali za njih?, na: https://medium.com/@daliborkunic/specijalist-za-digitalne-medije-4a12495f9ab5 (14. kolovoza 2019.).

[6] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 63-73.

[7] Usp. Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji. Pastoralne smjernice, HBK, Zagreb, 2006., br. 5.

[8] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 112-128.

[9] Usp. Josip Grbac, Crkva, društvo i odgoj za djelovanje u medijima, u: Riječki teološki časopis, 14 (2006.) 1, 191-212, ovdje 199-201.

[10] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 291-310.

[11] Usp. Krunoslav Novak – Jerko Valković, Religija i Internet – novi izazovi življenja vjere, u: Obnovljeni život, 71 (2016.) 3, 389-403, ovdje 395-401.

[12] Usp. Papinsko vijeće za medije, Etika na internetu (26. travnja 2002.), na: https://ika.hkm.hr/novosti/etika-na-internetu (17. rujna 2019.), br. 7-11.

[13] Usp. Krunoslav Novak – Jerko Valković, Religija i Internet – novi izazovi življenja vjere, ovdje 398.

[14] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 192-196.

[15] Usp. Ivo Balukčić, Masmediji u novoj evangelizaciji, u: Vrhbosnensia, 16 (2012.) 1, 125-141, ovdje 136-137.

[16] Usp. Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji, br. 19-21.

[17] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 265.

[18] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 276-279.

[19] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, str. 279-280.

[20] Usp. Ivo Kronja, Povijest, na: https://www.sibenska-biskupija.hr/povijest/ (21. kolovoza 2019.) i Wikipedija, „Šibenska biskupija“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ibenska_biskupija (21. kolovoza 2019.).

LITERATURA

A) Izvori:

PAPINSKO VIJEĆE ZA MEDIJE, Etika na internetu (26. travnja 2002.), na: https://ika.hkm.hr/novosti/etika-na-internetu (17. rujna 2019.).

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Katekizam Katoličke Crkve, Glas Koncila, Zagreb, 1994.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Crkva i mediji. Pastoralne smjernice, HBK, Zagreb, 2006.

B) Knjige:

STRUJIĆ, Jure, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015.

C) Članci:

ANČIĆ, Nediljko Ante, Nova evangelizacija. Neodgodiva zadaća Crkve našeg vremena, u: Crkva u svijetu, 35 (2000.) 2, 189-204.

BALUKČIĆ, Ivo, Masmediji u novoj evangelizaciji, u: Vrhbosnensia, 16 (2012.) 1, 125-141.

GRBAC, Josip, Crkva, društvo i odgoj za djelovanje u medijima, u: Riječki teološki časopis, 14 (2006.) 1, 191-212.

NOVAK, Krunoslav – VALKOVIĆ, Jerko, Religija i Internet – novi izazovi življenja vjere, u: Obnovljeni život, 71 (2016.) 3, 389-403.

D) Web mjesta:

KRONJA, Ivo, Povijest, na: https://www.sibenska-biskupija.hr/povijest/ (21. travnja 2019.).

KUNIĆ, Dalibor, Specijalisti za digitalne medije. Što su digitalni mediji i tko su ljudi koji su se specijalizirali za njih?, na: https://medium.com/@daliborkunic/specijalist-za-digitalne-medije-4a12495f9ab5 (14. travnja 2019.).

WIKIPEDIJA, „Šibenska biskupija“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ibenska_biskupija (21. travnja 2019.).

 

Share.

Comments are closed.