Evangelizacija putem filma i praksa “Hrvatskog nadzemlja” (Danijela Jurčević)

0

UVOD

Evangelizacija je od samih početaka života Crkve jedno od njezinih temeljnih poslanja, a važnost crpi iz toga što je i sâm Isus Krist nakon svoga uskrsnuća učenike poslao da evangeliziraju „sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mk 28, 19). Sâm Isus Krist nije se utjelovio zbog sebe, već da ponudi spasenje grešnom čovjeku, za to se daje razapeti te pokazuje neizmjernu ljubav prema čovjeku. Ovo postaje temelj djelovanja njegovoj Crkvi! Na koji način? Crkva nije ona koja je poslana sama sebi, već je upućena svijetu.[1] „Kršćani jesu doduše u svijetu, žive u svijetu i sve sa svijetom dijele, ali nisu od ovoga svijeta (…) Što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu!“[2] Stoga možemo reći kako je svo otajstveno tijelo Kristovo – Crkva, pozvano oplemenjivati ovaj svijet. Destinatar njezina navještaja je čovjek, a sadržaj Bog u svom nedokučivom misteriju. Kako bi ispunila to svoje poslanje u svijetu treba „paziti na dvije stvari: na poznavanje onoga komu je poslana i na traženje prikladnih načina kako bi njezin govor bio razumljiv.“[3] Današnji čovjek je bitno drugačiji od onoga kojem se Riječ Božja naviješta dva tisućljeća. Naime, kroz povijest rijetki su bili učeni, a svijet je učio od Crkve. Danas je situacija drugačija, jer je napredovalo školstvo, industrija, tehnika i ostala područja koja pospješuju kvaliteta ljudskoga života. Čovjek je među svojim brojnim iznašašćima domislio i sredstva društvenog priopćavanja: tisak, radio, televiziju, film i Internet, koji danas uvelike mijenjaju sliku komunikacije, a i samoga svijeta. Crkva i dalje ima što ponuditi svijetu, on ju treba poštivati, ali i ona treba učiti od svijeta. Stoga se u pontifikatu pape Ivana XXIII. Crkva otvara svijetu te se saziva II. vatikanski sabor u kojem ona nastoji izreći samu sebe te progovoriti o svim aktualnostima tadašnjega svijeta. U dogmatskoj konstituciji o Crkvi, Lumen Gentium, stoji kako je „svaki Kristov učenik, koliko je do njega, dužan širiti vjeru.“[4]Apostolat je, dakle, obveza svakog vjernika.

Upravo temom apostolata započet ćemo ovaj rad i u prvom poglavlju progovoriti o važnosti apostolata i Kristovih svjedoka u današnjem svijetu poljuljanih vrijednosti. U drugom potpoglavlju posebno ćemo progovoriti o apostolatu laika koji su jedna vrste produžene ruke Crkve Kristove jer u svijetu mogu „zaći“ tamo gdje hijerarhija ne može. Veliki postotak laika su mladi koje Crkva oduvijek poziva u svoje krilo, a papa Franjo u novoj pobudnici o mladima Christus vivit kaže da mladi trebaju imati glavnu ulogu u pastoralu svojih vršnjaka, da ih valja voditi i pratiti, ali treba im se dopustiti sloboda kako bi mogli pronalaziti nove putove.[5] Jedan od jezika kojim mladi vješto govore je jezik sredstava društvenog priopćavanja te ćemo stoga iznijeti povijesni presjek stava Katoličke crkve prema istima.

U drugom poglavlju govorit ćemo o filmu koji je od samog početka njegova postojanja prepoznat kao platforma koja ima izniman utjecaj na ljude. U prvom potpoglavlju središnjeg dijela rada predstavit ćemo stav Crkve o filmu od početka do recentnoga razdoblja. Potom ćemo istražiti na koji se način filmska umjetnost, odnosno industrija, koristi potencijalom za moralnu obnovu društva. Naravno, naše polazište gledanja je nadnaravni moralni Zakon i Riječ Božja donesena u Evanđelju. Također ćemo obraditi nekoliko zadnjih filmskih dostignuća koje je Akademija ocijenila najboljima u godinama proizvodnje te tako zorno prikazati kakve se vrijednosti danas promiču filmom. Naposljetku govora o filmu prikazat ćemo način na koji film može biti medij kojim se kultura evangelizira. Čovjek, na neki način, tvori kulturu, ali i kultura čovjeka. U tom uzajamnom procesu film zasigurno ima svoje mjesto te ćemo progovoriti o vrijednostima koje trebaju nositi filmovi kako bi bili u mogućnosti mijenjati lice kulture na bolje, a sve na primjeru blockbustera Mela Gibsona iz 2016. godine.

Treće poglavlje najvažnije je u radu i donosi primjer rada Hrvatskoga nadzemlja, skupine mladih katolika koji su odlučili svoje slobodno vrijeme posvetiti Bogu i bližnjemu te se na kreativan način odazvati Božjem pozivu za naviještanjem. Oni u svom radu koriste sredstva društvenog priopćavanja, film i Internet, ali su ipak najpoznatiji po filmovima i skečevima koje ćemo predstaviti posebnim potpoglavljem. U zadnjem dijelu teksta istražit ćemo, po dostupnim podacima, kako je njihov rad prihvaćen te na taj način pokušati pokazati kako se radi o zaista učinkovitoj praksi rada mladih koji žele svoje vršnjake privući Kristu i Crkvi.

1. SUVREMENA EVANGELIZACIJA

Od II. vatikanskog sabora riječ evangelizacija doživljava bujanje i ponovno postaje aktualna, a koristi se u raznim kontekstima: od donošenja evanđelja nevjernicima sve do proročke, misijske pa čak i cjelokupne djelatnosti kojom Crkva svjedoči za Krista na ovom svijetu. Ovo široko poimanje pojma evangelizacije prihvaćaju i postsaborski dokumenti o istoj.[6] U novije vrijeme u proces evangelizacije sve više su se pozvani uključivati laici, a neslućenu efikasnost i razmjere Crkvi danas nude razna sredstva društvenog priopćavanja.

1. 1. Današnje društvo i važnost Kristovih svjedoka

„O tempora, o mores“ slavna je Ciceronova uzrečica koju je izgovorio još u prvom stoljeću prije Krista, a primjenjiva je na svaki naraštaj do danas. Može se reći kako je postmoderno doba, kako ga karakteriziraju filozofi, u kojem živimo ipak najčudnije do sada. Naime, živimo u 21. stoljeću koje obiluje pojmovima koje mnogi ne razumiju: pluralizam, relativizam, individualizam, konzumerizam, sinkretizam, ateizam i sl. – veliki izmi koji su samo zamijenili one prošlog stoljeća koji su na Zemlji ostavili nemir zbog masovnih stradanja. Osim stradanja i boli prošlo stoljeće obilježila su i velika znanstvena otkrića koja su promijenila način života, a ona danas napreduju neslućenom brzinom. „Unatoč tolikom napretku, u samom čovjeku postoji nezadovoljstvo s postojećim, jer je zbog neprekidne težnje za korisnošću u njemu ostao nemir.“[7]

Filozofska kretanja s kraja prošlog stoljeća snažno su govorila o tome kako je postmoderna u svojem nastojanju da dokine sve dotad neupitne istine dotaknula i religiozno područje, a kao reprezentativan primjer novih filozofskih i religioznih strujanja može se uzeti misao Giannija Vattima.[8] Gianni Vattimo, jedan od najpoznatijih talijanskih suvremenih filozofa, ostvario je zanimljivu apologetiku suvremenog doba u kojem uz pojam slabe misli veže misao o slabom kršćanstvu, a ujedno kaže kako je to njegovo vjersko opredjeljenje.[9] Puno ljudi danas, a da nije ni svjesno živi jednim takvim kršćanstvom, kršćanstvom koje je sekularizirano, drugim riječima odvojeno od Crkve koju se smatra više preprekom nego posrednicom do iskustva živoga Boga, i koje nikako ne dotiče ljudske živote, ni izrijekom ni zapovijedi. Svoju je filozofiju Vattimo nadahnuo Nietzscheovim nihilizmom i Heideggerovom teorijom o propadanju metafizike te stoga smatra kako ne postoji jedna sigurna vječna istina, već više istina koje su samo plod interpretacije i kuta iz kojega netko gleda, a sve su jednako objektivne i istinite.[10]

Na ovakve stavove, koji su za Crkvu izazov, kršćanin danas teško nalazi odgovor, ali ipak jedan put čini se efikasnijim od drugih, a to je autentičnost. Ovome nas uče prva vremena kršćanstva u kojima su mahom neuki ribari u relativno kratkom roku „zarazili“ čitav svijet jednom novom filozofijom, istinom koju su i za koju su živjeli. Bili su autentični do te mjere da su za tu Istinu dali svoj život. Kršćaninom se naziva onaj koji vjeruje u Krista, a autentičnim kršćanskim životom živi onaj koji se sve više suobličuje Kristu tj. živi u Ljubavi – prema Bogu, sebi i bližnjemu. Iz jednog takvog života proizlaze i druge vrijednosti koje krštenici mogu, osim ljubavi, donijeti svijetu, a na jednom mjestu ih je vješto sabrao duhovni gigant sv. Franjo. U svojoj Jednostavnoj molitvi od Boga traži da ga učini oruđem mira i da u svijet pun mržnje, nesloge, tame, očaja, sumnje, žalosti i sličnih tegoba za živote ljudi i sâm svijet može nositi ono što mu nedostaje, a to su: ljubav, jedinstvo, svijetlo, nadu, vjeru, radost[11] i ostale plodove koje sâm Bog u prisnom odnosu ulijeva u čovjekovo biće. S obzirom na to da se institucije i autoritet koji nude općevažeću istinu danas ne poštuju, a jedna od njih je i Katolička crkva, laici su pozvani na evangelizaciju današnje postmoderne kulture, a u njoj su sve više prisutni na razne načine.

1. 2. Apostolat laika s naglaskom na mlade

Apostolatom se naziva sva djelatnost otajstvenoga Tijela usmjerena tome da šireći Kristovo kraljevstvo na slavu Boga Oca sve ljude učini dionicima spasonosnog otkupljenja i da se po njima sav svijet usmjeri prema Kristu.[12] Nužnost apostolata proizlazi iz samog kršćanskog poziva, a prilike u suvremenom društvu traže da apostolat laika bude što jači i širi zbog porasta autonomije mnogih područja ljudskoga života na kojima bi Crkva bez rada laika jedva bila prisutna.[13] Njima je svjetovni kontekst svojstven, a po krštenju i potvrdi stekli su pravo, ali još važnije dužnost, apostolata s obzirom na to da su dionici Kristove proročke, kraljevske i svećeničke službe. Ono što je važno je da se njihov apostolat provodi u vjeri, nadi i ljubavi, a da se sakramentima hrani ljubav koja je duša svekolikog apostolata Crkve. U Katoličkoj crkvi postoji različitost službi, a jedinstvo apostolata pa tako Duh Sveti daje posebne darove pojedincima „dijeleći svakom pojedinom kako hoće“ (1Kor 12, 11).[14] Sveti se službenici tako trude oko službe Riječi i sakramenata, a laici trebaju na području vremenitog života svjedočiti kršćanski život i na taj način privlačiti ovaj svijet Bogu. Ipak, istinski apostolat traži i navještaj riječima pa stoga II. vatikanski sabor potiče laike da svoje talente i znanja usmjeruju u tom vidu.[15]

Današnjica je okarakterizirana jakim srazom među generacijama, jer mladi današnjice žive u svijetu koji je različit od svijeta njihovih roditelja ili odgojitelja.[16] Upravo je zbog toga važno učiniti određenu distinkciju i u području laičkog apostolata. Mladi su puni elana, sposobni su oduševiti se za Istinu, katkada su neustrašiviji i spremniji čuti Riječ i osluškivati poticaje Duha od odraslih koji su, opravdano, zabrinuti za egzistenciju. To nam potvrđuju razna vremena u povijesti Katoličke crkve, a posebno valja istaknuti liturgijske i biblijske pokrete, Katoličku akciju itd. koje su, na čelu sa svećenicima kao npr. Romanom Guardinijem, nosili upravo mladi. Oni i danas imaju potencijala i spremni su, na krilima Crkve, biti nositelji evangelizacije područja koje je jedna od karakteristika suvremenog društva – audiovizualnih medija, a medije općenito „papa Ivan Pavao II. naziva areopagom današnjega vremena“.[17] Papa Benedikt XVI. jednom prilikom mladima poručuje: „Osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! (…) Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga ‘digitalnog kontinenta’“.[18] Mnogi su od njih svjesni kako upravo oni koji su odrasli u digitalnom, virtualnom svijetu itekako Crkvi mogu pomoći da naviješta Radosnu vijest u eri sredstava društvenog priopćavanja zahvaljujući kojima „ona može ući u sve domove i dospjeti do najudaljenijih krajeva.“[19]

1. 3. Sredstva društvenog priopćavanja i njihov doprinos evangelizaciji

Od samih početaka naviještanja Evanđelja Crkva se trudila da to radi kvalitetno i da koristi suvremene metode. Na samim počecima navještaja radilo se o usmenoj predaji koja se zbog straha od iskrivljivanja zapisala, potom je Gutenberg, čovjek vjere, izumio tiskarski stroj te se tisak sve brže širio, a u 20. stoljeću pojavili su se radio, televizija i film tj. sredstva društvenog priopćavanja. Može se reći kako „još nikada u dvijetisućljetnoj povijesti Crkve Kristove nisu postojali tako povoljni uvjeti za vršenje zadane Isusove zapovijedi“[20] iz Mk 16, 15: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!“. Crkva je na vrijeme shvatila, unatoč početnom oprezu i strahu, koliko su sredstva društvenog priopćavanja korisna za evangelizaciju te stoga o njima progovara na II. vatikanskom saboru u dekretu Inter mirifica.

Na samom početku ovog saborskog dokumenta Crkva ističe kako ta sredstva mogu biti na pomoć čovječanstvu, jer daju mogućnost razonode i naobrazbe duha, kako pospješuju širenje Radosne vijesti, ali kako je također moguće da ih se zlouporabi.[21] U tom svjetlu pastiri su dužni vjernike poučiti kako ispravno koristiti sredstva društvenog priopćavanja, a laici ih trebaju oživjeti kršćanskim duhom.[22] Proizvodi koje nam danas ova sredstva nude vješto oblikuju javno mnijenje, a naročito mladeži te je stoga važan segment njihovog korištenja odgovornost prema objektivnom moralnom zakonu koji obvezuje, ponajprije sve one koji sudjeluju u proizvodnji i prijenosu onoga što se ima priopćiti, a zatim i primatelje informacija.[23] Drugim riječima, proizvođači trebaju paziti na to da ono što plasiraju budu stvari koje nisu protivne vjeri i moralu, a korisnici u njima trebaju tražiti ono što pridonosi spasenju.

Nakon ovoga dekreta 1971. godine izlazi pastoralni naputak Communio et progressio koji je do danas aktualan te iznimno važan za govor o ovom pitanju. Odmah u početku kao cilj društvene komunikacije – koja se vrši putem tiska, filma, televizije i radija – navodi zajedništvo i napredak ljudskog društva, kako govori i samo ime dokumenta.[24] Jasno je također da sredstva društvenog priopćavanja nude mogućnost inkulturacije Evanđelja u suvremeni svijet[25] u kojem se čovjeku treba obraćati na suvremen način.[26] Stoga taj dekret govori o važnosti odgoja za sredstva društvenog priopćavanja, a naročito na području moralke, pastorala te katehetike kako bi Evanđelje specijalizirani stručnjaci iz crkvenih redova mogli što učinkovitije komunicirati svijetu.[27] Polazeći od prethodne konstatacije može se zaključiti kako postoje neki uvjeti za uspješno komuniciranje Kristove poruke putem sredstava društvenog priopćavanja, a to su: poniznost nositelja poruke tj. svjesnost da je on samo medij, njegov vjerski primjer ustrajne molitve i djelotvorne ljubavi, prikladan jezik i znanje o situaciji skupine kojoj Evanđelje nastojimo posredovati.[28]

Koliko Crkva sredstva društvenog priopćavanja smatra važnima dokazuje i činjenica da od 1967. svake godine na sedmu Vazmenu nedjelju obilježava njihov dan kada papa upućuje prigodne poruke s tematikom aktualnom na tom području.[29]

2. FILM – EVANGELIZACIJA U „PIKSELIMA“

Između camere obscure i svih tehnoloških čuda koja danas proizvode moderne filmove stoji oko 600 godina i ogroman napredak. Prava revolucija na području filmske umjetnosti bila je prva projekcija nijemog filma 1985. kada su braća Lumiere prikazala svoj Izlazak radnika iz tvornice. Nakon njih razvoj ove nove umjetnosti vrtoglavo je bujao te je film postajao sve popularniji oblik kako razonode, tako i društvene opomene, a danas se već na veliko govori o filmskoj industriji. Crkva je ovaj razvoj pratila te se od 1912., kada je prvi put progovorila o filmu, do danas u različitim prigodama o filmu obratila preko 200 puta.[30]

2. 1. Crkveno učiteljstvo o filmu

Suvremena filmska industrija sve više progovara o Katoličkoj crkvi i ne baš u lijepom svjetlu. Najrecentniji primjeri svakako su poljski film Kler[31] te američki Spotlight[32] koji na sličan način govore o svećenicima. U krilu Crkve o filmu se govori od najranijih dana njegova nastajanja. Film je, kao i tisak te radio, za Crkvu ispočetka predstavljao područje koje iziskuje opreznost, a kasnije se – kako su ovi mediji postajali sve popularniji – pape Pio XI. i Pio XII. o njima izjašnjavaju u zasebnim enciklikama. „S jedne strane u njima su prepoznali nove mogućnosti evangelizacije i katehizacije, a s druge su strane upozoravali na opasnosti tih novih medija iskazujući moralni sud o njihovim sadržajima.“[33]

Vigilanti cura odnosno Budnim oprezom enciklika je pape Pija XI. u kojoj kaže kako film spada u istinske Božje darove te ga označuje korisnim za odmor i edukaciju.[34] Enciklika je prvo službeno očitovanje Crkve o sredstvima društvenog priopćavanja i Papa u njoj navodi kako kino posjećuju milijuni i da je „film postao najpopularniji oblik razonode koji je ponuđen za slobodno vrijeme ne samo bogatima, nego također i svim društvenim slojevima.“[35] Tekst filmove dijeli na dobre i loše, ovisno o tome štete li duši ili pak tjeraju na napredak u dobru. Briga za ćudoređe koja je očita u samom naslovu proteže se čitavom enciklikom, a Papa ističe kako film lako može postati industrijom nemorala i pokvarenosti te preporučuje osnivanje ureda za recenzije i cenzure filmova koji do danas vrednuju filmove dostupne talijanskom narodu.[36]

Pio XII. često je govorio o filmu, možda najčešće od svih pâpa, i to veoma slično svojemu prethodniku. U apostolskom nagovoru o idealnom filmu, u kojem je nastupio s očinskom ljubavlju i podrobnim znanjem o materiji koju izlaže,[37]ističe „kako bi film trebao ispuniti osnovne čovjekove potrebe i očekivanja: istinu, dobrotu i ljepotu“.[38] Papa smatra kako film ne mora nužno biti religiozne tematike da bi bio prožet duhovnošću i da se zlo, čak poroci i grijesi, može prikazivati u filmu ako nije svrha sâmo sebi, već ako ga se tako nastoji ljudima ogaditi kako bi sve više napredovali u dobru.[39] Godine 1957. izlazi enciklika Miranda prorsus tj. Čudesna sredstva u kojoj medije naziva „čudesnim izumima tehnike koji su ujedno divni Božji darovi“.[40] Enciklika kaže kako film može posredovati vrednote na način poduke, informacije ili predstave te potiče odgovorne ljude u filmu da se približe izvorima milosti i usvoje nauk Evanđelja jer će tako „dobiti nova i plodonosna nadahnuća za besmrtna remek-djela.“[41]

Papa Ivan XXIII. smatra da film utječe na duhovni život čovjeka, ističe napredak u senzibiliziranju vjernika za dobar film te razne mogućnosti koje on kao medij nudi na području duhovnog napretka i boljitka kulture, a ujedno ponovno upozorava na opasnosti koje nosi, a naročito za mladež.[42] Inter mirifica, već spomenuti dekret II. vatikanskog sabora, potiče na proizvodnju i prikazivanje filmova koji služe doličnoj zabavi i koji su korisni za ljudsku kulturu i umjetnost. Sve ovo bit će moguće ukoliko se osiguraju sredstva i dobri producenti, a kritičari budu predlagali i nagrađivali te prikazivali filmove koji su istinski toga vrijedni.[43] Enciklika Communio et progressio potiče sve ljude Crkve, biskupe, svećenike, redovnike i laike, na davanja doprinosa sredstvima društvenog priopćavanja. Također ističe važnost dijaloga katoličkih organizacija s ljudima filma te važnost formacije za film unutar obitelji, ali i škole.[44]

Posljednje važno obraćanje Katoličke crkve koje se tiče direktno filma je poruka pape Ivana Pavla II. povodom 29. dana sredstava društvenog priopćavanja 1995. godine. U njoj se osvrće na sve dosad izrečeno, a posebno se prisjeća brojnih filmova vjerske tematike, kao npr. prikaza Kristove muke ili života svetaca koji su, kaže Papa, korisni za katehizaciju. Osim toga, ističe kako je film medij koji ne komunicira samo riječima, već i prodornim slikama te ponovno podsjeća na moć filma s obzirom na evangelizaciju i kulturu, na opasnosti u njemu poput sve češćih prikaza nasilja, važnosti izobrazbe gledatelja te autentičnog djelovanja katolika koji rade na području filma.[45]

2. 2. Moralna prosudba današnjeg filma

Govoriti o sedmoj umjetnosti, jednom riječju – filmu, u 21. stoljeću bi bilo nemoguće, a da se ne spomene kako je suvremeni film, osim umjetnosti, postao industrija u koju se ulažu milijuni dolara, a zatim zarađuju milijarde. Film kao medij izrazito je moćan, a od novčanog aspekta postoji jedan još važniji, a to je činjenica da se gledatelji često identificiraju s likovima ili radnjom filma budući da ona prikazuje ljudske sudbine. Kroz povijest identifikacija s nekim drugim umjetnostima bila je karakteristična, primjerice knjigom, kazalištem ili freskama, a čini se kako je ljudska neurobiologija u filmu pronašla optimalan medij komunikacije poruka.[46] Film bi, dakle, „s obzirom na raskošan identifikacijski potencijal kojim raspolaže, trebao obraćati više pažnje, pa i ciljano ga koristiti za razvitak pozitivnih moralnih stavova i praksi, izbjegavajući istovremeno opasnost prenošenja negativnih etičkih poruka.“[47] Martin Hoffman, američki psiholog, u empatiji, stanju afektivnog približavanja drugome koju identifikacija uključuje, i poznavanju apstraktnih moralnih načela vidi izvorište moralne prakse, a formiranje moralnih stavova umjetnošću uspješnije je ukoliko se oni ne nameću, već razvijaju upravo empatijom.[48] Ovoga je zasigurno svjesna i moderna kinematografija, ali jedan je problem prisutan – zaboravlja na apstraktna moralna načela. Na ovaj problem upozoravao je još 1999. francuski kardinal Poupard koji tada poziva filmske producente „da ponovno otkriju putove koji vode do proizvodnje nezaboravnih filmskih ostvarenja i da kino dvorane prestanu biti zatočenici spolnosti i nasilja“.[49]

Nažalost, do danas ovakvo što se nije dogodilo i to pokazuju dobitnici najprestižnije nagrade u filmskom svijetu – Oscara, a kao razdoblje razmatranja uzet ćemo posljednjih pet godina u kojima su nagrade dobivali: Birdman (2014.), Spotlight (2015.), Moonlight (2016.), The Shape of Water (2017.) i Green Book (2018.). Birdman prikazuje priču o propalom glumcu koji na sve načine pokušava spasiti karijeru i za to ne bira sredstva. Tako je u filmu prenaglašena želja za slavom i moći, pobjeda alter ega nad čovjekovom slobodnom voljom i olako odustajanje od obitelji u korist karijere. Kroz film također se provlače eksplicitne scene, homoseksualnost i narkotizam.[50] Spotlight je američki film snimljen po istinitom događaju koji datira u 2002. kada je Boston news 249 katoličkih svećenika prokazao kao pedofile. Ovaj film, možemo reći, s pravom je uzdrmao svjetsku javnost zbog zataškavanja zločina unutar Crkve, ali je problematična njegova jednostranost. U iskazima žrtava Katolička crkva je omražena, a nigdje nije prikazano dobro koje čini, kao ni vjerojatno postojanje onih koji Crkvu zbog problema zataškavanja nisu napustili, iako su možda i sami bili žrtve. Glavni problem filma je što osoba koja nije upoznala Crkvu u njezinoj suštini jednostavno teško dolazi do zaključka o tome da u Crkvi postoje dobri i sveti svećenici, oni koji su se pokajali i žrtve koje su oprostile.[51] Moonlight je film o odrastanju afroameričkog dječaka u problematičnoj četvrti Miamija. Cijeli film je prožet homoseksualnošću koja se zbog straha od društva skriva, netolerancijom prema istima koja redovito završava nasiljem te se tipizirano prikazuje odsutnost majčinske ljubavi i brige zbog prostitucije i narkotizma.[52] The Shape of Water je drama, avantura i fantazija u jednom koja donosi priču o nijemoj čistačici koja se zaljubljuje u čovjekolikog vodozemca. Glavni negativac u filmu prikazan je kao deklarirani vjernik i domoljub koji nijednu od tih vrijednosti ne živi istinski – zlostavlja zaposlenike te vrši eksperimente na vodenom biću. Film sadrži izrazito eksplicitne scene, od golotinje do općenja s drugom vrstom. Jedan od temeljnih problema je plastična karakterizacija likova, naime, kolegica glavne glumice je pričljiva Afroamerikanka koja stalno naglašava nesposobnost vlastitog supruga, a susjed je homoseksualac.[53] Green book je priča o slučajnom prijateljstvu između bogatog afroameričkog pijanista te američkog Talijana radničke klase koji je njegov vozač. Teme koje se provlače su rasizam i homoseksualnost, a pozitivno je što prikazuje kako ga njegov vozač, katolik, prihvaća kao osobu iako je crnac i homoseksualac, što se u vrijeme kad je smještena radnja u SAD-u nije olako toleriralo. Zajednička karakteristika navedenim filmovima je što mahom obrađuju „ugrožene“ skupine te nas senzibiliziraju za njihove probleme izazivajući u nama empatiju. Pozitivno je što ukazuju na probleme prisutne u društvu, ali se odmiču od Evanđelja i promiču vrijednosti protivne onima koje Crkva promiče, a također se u mnogim scenama i pričama odmiču od zahtjeva da film čovjeku donose istinu, dobrotu i ljepotu.

2. 3. Film kao moćni medij evangelizacije kulture

U prethodnom potpoglavlju pokazano je na koji način se kroz kinematografiju, utjecajnog diva današnjice, pokušavaju provući razne ideologije. Jasno da je moguće film iskoristiti i za evangelizaciju, a kao takvog prepoznali su ga pape još u prvim obraćanjima o ovoj tematici. Povodom stote obljetnice filma papa Ivan Pavao II. u svom govoru za 29. svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja ističe kako se Crkva suočava s pitanjem „kako se mogu upotrijebiti najbolja izražajna sredstva da bi poruka Evanđelja u što potpunijem obliku stigla do prosječnog čovjeka“. Današnji čovjek teško razumijeva teološke i katekizamske izraze te je stoga nužno da Crkva kroz dijalog sa svijetom medija pokuša pridobiti suvremeno društvo, naročito mlade, za Krista. „Film sa svojim širokim mogućnostima, mogao bi postati snažno sredstvo evangelizacije“[54] Budući da je izneseno kako je film medij s kojim se čovjek lako identificira, važno je kroz filmske uratke provlačiti kršćansku poruku i vrijednosti, a na to su posebno pozvani katolici koji rade u filmskoj industriji. Današnji čovjek izmoren je i izmučen raznim ponudama, a na krilima nove evangelizacije Crkva ima mogućnost ponuditi radost kršćanstva i tako pretjeranu slobodu okrenuti u žudnju za istinom.[55] Stoga Istinu treba uključiti u film koji nije tek informativna, već formativna platforma koja ima snagu formiranja javnoga mnijenja, od pojedinaca do čitavih društvenih skupina.[56] Shodno ovome, možemo zaključiti kako ovome užurbanom društvu kroz film trebamo slati poruke o Božjem milosrđu, o vjeri, nadi i ljubavi, o važnosti ljudskog dostojanstva i življenja kreposti, o istinskoj ljubavi i prijateljstvu koje zahtijevaju žrtvu.[57] Postoje mnogi filmovi koji takve stvari donose, ali jedan od najrecentnijih koje vrijedi predstaviti je Hacksaw Ridge, našoj publici poznat kao Greben spašenih. Ovo je istinita priča o američkom vojniku Desmondu Dossu, praktičnom kršćaninu, koji želi služiti svojoj domovini te odlazi u II. svjetski rat u koji odbija nositi pušku, jer ne želi ubijati. Prvi je vojnik u povijesti Amerike koji je primio vojno odličje bez ispaljenog hitca.[58] Veličina ovoga filma je što na realističan način prikazuje užas rata, sliku zla u svijetu. Također se razračunava s onima koji se izruguju življenju vjerskih načela te na jasan način daje do znanja kako je obitelj najvrjednija stvar na svijetu u kojoj se proživljavaju i radosti i žalosti. Ipak, ono u čemu se krije istinska moć promjene svakoga čovjeka, a time i kulture, u ovom filmu je spremnost protagonista da položi svoj život za prijatelje. Također oduševljava njegovo autentično življenje vjere i to što je u svojoj požrtvovnosti bio znak milosrđa čak i za suparničke vojnike.

3. „HRVATSKO NADZEMLJE“ – PRIMJER EVANGELIZACIJE PUTEM SREDSTAVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA

Devet održanih susreta, ukupno preko četrdeset tisuća posjetitelja, dvadeset i šest snimljenih filmova, preko milijun pregleda te više od deset tisuća pratitelja na društvenoj mreži – sve su to brojke koje je Hrvatsko nadzemlje ostvarilo samo u 2018. godini.[59] Njihov način evangelizacije putem sredstava društvenog priopćavanja neprestano traje od ožujka 2010. godine te iznova privlači nove generacije mladih osoba šireći svoj utjecaj u svrhu naviještanja kršćanstva. Stoga bismo ono o čemu je pisano u prethodna dva poglavlja pokušali analizirati u radu Hrvatskog nadzemlja kao primjeru dobre prakse.

3. 1. Interakcijski medij u službi naviještanja Radosne vijesti

Hrvatsko nadzemlje po svom je opusu jedinstveni projekt. Nastao je unutar laičkih krugova, među aktivnom kršćanskom mladeži koja je nezadovoljna pastoralom mladih nakon podijele sakramenta potvrde unutar Splitsko-makarske nadbiskupije a i šire, odlučila pronaći koncept rada s mladima. Ideja je bila prilično jednostavna – staviti naglasak na mlade i njihova iskustva. Mladi su htjeli biti oni koji će voditi cijelu priču vršnjacima, kojima će se na kreativan način ponuditi nešto pozitivno, podsjetiti ih na ljepotu dobra, poštenja i pravde, potaknuti ih da živeći te vrijednosti u svom životu mijenjaju naše društvo, a sve u duhu tradicionalnih vrijednosti Katoličke crkve.[60] Tako se razvila ideja o susretu na mjesečnoj razini koji će okupljati studente i mlade radnike pa se i raspon održavanja susreta sveo na akademsku godinu. Prvi susret održali su 17. ožujka 2010. godine u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. U „pilot epizodi“ gotovo ispunjena dvorana htjela je vidjeti što se to novo pokreće u njihovom Gradu, da bi se već od travnja tražila „stolica više“. Neprestano do danas večernji sati treće srijede u mjesecu postali su rezerviran termin za prosječno petstotinjak mladih.

Ono što Hrvatsko nadzemlje čini interaktivnim medijem jest njihovo javno djelovanje putem društvenih mreža i organiziranih tribina. Pomoću autorskih sadržaja te različitih objava prenose društvene, kulturološke i nadasve kršćanske poruke i emocije, stvarajući nove vrste interakcije s ljudima. Interakcija se najčešće ostvaruje izravnom komunikacijom organizatora s publikom ili pak povratnom informacijom publike nakon susreta. Od listopada 2017. godine pružaju mogućnost publici da svoja mišljenja i stavove iznesu preko anonimnih anketa, koje kasnije utječu na smjer odabira teme, predavača, razrade filmova, skečeva i slično.[61] Na taj način se ispunjava Jensenova definicija kako je interaktivnost mjera moguće sposobnosti nekog medija da korisniku dopusti utjecaj na sadržaj i/ili formu prenesene komunikacije.[62] Prihvaćajući Jensenovu definiciju, možemo reći kako postoji samo jedna Radosna vijest – uskrsnuće Isusa Krista – izrečena u četiri različita načina. Time takvu vrstu interaktivnosti možemo shvatiti u kontekstu Hrvatskog nadzemlja. Božja riječ koja se izravno dotiče odabrane teme javne tribine može se interpretirati na različite načine, a najočitiji primjer jest tema o nasilju održana u travnju 2019. godine. Tom prigodom snimljeno je nekoliko kratkih filmova koji se međusobno sadržajno razlikuju, a ipak govore o istoj temi.[63] U njihovim izvedbama nema tragova indoktrinacije, već se, bez obzira na stavove, svakom gledatelju ostavlja prostor za oblikovanje vlastitog iskustva viđenoga. Tek pravilno shvaćena interaktivnost daje mediju dovoljnu „moć“ djelovanja. Ponekad je, u njihovu slučaju, djelovalo u korist obraćenja.

3. 2. Humoristični filmovi namijenjeni mladima

Zasigurno najveći utjecaj Hrvatsko nadzemlje ima preko svojih filmova i skečeva[64], a upravo ti uradci čine srž njihova djelovanja po kojima su postali prepoznatljivi. Ostavljajući statističke podatke za naredno poglavlje, ovdje ćemo više govoriti o načinu izvedbe. Spomenuli smo kako je film moćni medij evangelizacije kulture i kako je važno poznavati osobu kojoj se poruka nastoji prenijeti. Mladi koji djeluju unutar Nadzemlja toga su itekako svjesni – trude se osluškivati mlade i aktualnosti u društvu te što bolje „govoriti“ filmskim jezikom kako bi mladima uspjeli prenijeti poruku Krista i Crkve. Ne samo da uz pomoć filmova i skečeva nastoje prenijeti kršćansku poruku svojim vršnjacima, već se unutar njihovih scenarija najviše služe humorom, a humor i smijeh uvijek su se shvaćali kao svojevrsna alternativa ozbiljnoj stvarnosti. Međutim, humor nije uvijek bio jednostavno sredstvo opuštanja i razonode. Dapače, humorom se itekako može izreći ozbiljna stvarnost, zbog čega je vjerojatno i nastala narodna izreka „u svakoj šali pola istine“. U svojoj širokoj primjeni humor može biti sredstvo odgojnog procesa, kako u školstvu tako i u navještaju vjere. Jedno provedeno istraživanje tako je pokazalo kako humor bitno utječe na kvalitetu obrazovnog procesa, omogućujući poboljšanje međugeneracijskih odnosa te olakšava interpretaciju sadržaja koji se prenose. Drugim riječima, nerijetko se humorom može izreći mnogo više stvari nego pukim predavanjem i tumačenjem. Humor, dakle, nije samo sredstvo zabave nego ima potencijal unutar društvene interakcije koja može poslužiti kao obrazac ponašanja te prenijeti određene društvene vrijednosti i znanja.[65]

Spoj filma i humora nerijetko se pokazuje kao „dobitna kombinacija“, koju je na pravi način prvi „demonstrirao“ britanski glumac Charles Spencer Chaplin u svojim nijemim filmovima koji su na drugačiji način nudili razonodu, a ujedno kritiku tadašnjeg društva. Mladi iz Hrvatskog nadzemlja u tom su smjeru kreirali više od dvjesto skečeva i videa. Iako postoje filmovi i skečevi koji odišu ozbiljnim tonom, humor je ipak nešto što čini većinu njihova sadržaja te je tako postao „karizma“ njihova rada, jer najčešće na najbolji način željenu poruku prenose upravo tim načinom. Upotrebljavanjem riječi „karizma“ jasno je da to sredstvo uvijek mora biti na izgradnju zajednice[66], odnosno onoga tko gleda sadržaje. Svako odstupanje od humora na način izrugivanja, omalovažavanja i diskriminacije izlazi i iz okvira „karizme“.

3. 3. Analiza recepcije rada „Hrvatskog nadzemlja“

Na koncu ćemo na temelju statističkih podataka pokušati analizirati rad Hrvatskog Nadzemlja na raznim područjima njihova djelovanja.[67] U devet i pol godina aktivnog (2010.–2019.) organiziranja javnih tribina održano ih je ukupno 85, na kojima se izmijenilo oko sto gostujućih predavača. Jednu četvrtinu svih predavača čine laici, dakle, veće povjerenje dano je klericima jer su teme većinom imale teološko-duhovnu vrijednost i predznak, kao npr. Bog je mlad, Trebamo li obrede, Ima li mista za Krista, Higijena srca itd. U temama koje imaju društveno-moralnu vrijednost prisutan je značajan postotak predavača laika, primjerice u susretima o nasilju, odgoju, majčinstvu, očinstvu, tradiciji ili Istanbulskoj konvenciji. Gosti predavači u velikoj su većini s područja Splitsko-makarske nadbiskupije, a to upućuje na koncentriranost pastorala mladih unutar Nadbiskupije. Također treba napomenuti kako svaki susret glazbeno animira pojedini bend ili vokalno-instrumentalni sastav, pa su kroz devet godina rada na njihovim tribinama nastupali brojni sastavi i bendovi te se to očituje kao još jedna mogućnost pastoralne aktivnosti. Budući da je teško izračunati broj posjetitelja, u prilog možemo uzeti broj od oko 400 sjedećih mjesta u dvorani održavanja susreta, a kako na gotovo svakom susretu bude priličan broj onih koji ostanu bez sjedala pa stoje na nogama, možemo reći da susret, u nekom prosjeku, posjećuje oko petsto posjetitelja.[68] Ako uzmemo u obzir ukupno 85 održanih tribina dolazimo do zaključka kako je u devet godina rada njihove susrete uživo popratilo oko 42 tisuće posjetitelja. Naravno, treba spomenuti da većina publike redovito dolazi na susrete pa tu visoku brojku ne treba shvatiti doslovno. Međutim, također treba imati na umu kako se prilikom promjene generacija značajan broj posjetitelja promijenio. Broj aktivnih mladih također je varijabilan, pa je broj članova u akademskoj godini 2018./19. iznosio 24 člana. U nešto više od devet i pol godina kroz organizaciju susreta prošlo je više od 250 mladića i djevojaka koju su bili spremni svoje slobodno vrijeme darovati za evangelizaciju.

Rad Hrvatskog nadzemlja prepoznat je izvan granica Grada Splita, Splitsko-makarske nadbiskupije, pa čak i Hrvatske – u toj mjeri da su sudjelovali na različitim manifestacijama te održavali svoje programe izvan redovitih oblika djelovanja. Tako je Nadzemlje bilo dio susreta s papom Benediktom XVI. u Zagrebu 2011. godine, programa Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. te u Vukovaru tri godine kasnije. Svoj program održali su i na Susretu mladih Riječke nadbiskupije u travnju 2016. godine, dok su u svibnju 2017. godine na Danu mladih Vrhbosanske nadbiskupije ostvarili svoj prvi nastup u inozemstvu. Također su redovito sudjelovali na božićnim i korizmenim koncertima pod organizacijom Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije kao i na Sudamja festu. U rasponu od pet godina – otkako svoje programe izvode van redovitih okvira – ostvarili su preko trideset nastupa diljem Hrvatske. Ipak, najznačajniji susret bio je onaj u travnju 2017. godine kada su u dvorani splitskih Gripa samostalno održali susret za ukupno četiri tisuće krizmanika Splitsko-makarske nadbiskupije, a poziv za to dobili su od nadbiskupa Marina Barišića.

Svoje aktivnosti i kršćansko zalaganje članovi Nadzemlja provodili su i na drugim mjestima poput sudjelovanja na Hodu za život, molitvenim bdijenjima kao npr. 24 sata za Gospodina te provođenjem karitativnih akcija – što u vlastitom angažmanu, što sudjelovanjem u drugim akcijama. Snimajući promotivna videa podržavali su volonterski projekt 72 sata bez kompromisa, dobrotvornu organizaciju Marijini obroci te su surađivali s kršćanskom grupom Sliryc33, s kojom su snimili spot za uskršnju čestitku na znakovnom jeziku. U proljeće 2017. godine izdali su prvi, i za sada jedini, enigmatski časopis Nadzemaljac. Bio je to jedinstveni projekt u kojem se nalazi mnoštvo križaljki, osmosmjerki, sudokua i ostalih zabavnih igara, a sve su bile tematski vezane s Hrvatskim nadzemljem, Splitsko-makarskom nadbiskupijom te kršćanstvom općenito, što je ujedno i cilj časopisa. Osim toga, preko Nadzemaljca čitatelji su imali priliku upoznati se s radom Nadzemlja, ali i Splitsko-makarske nadbiskupije. Kreiranje časopisa financijski je podržala Nadbiskupija, kao i sve njihove projekte, a u sadržaju se nalazi i intervju s generalnim vikarom Nadbiskupije don Miroslavom Vidovićem.[69]

Neizostavno je spomenuti ono po čemu je Hrvatsko nadzemlje najpopularnije, a riječ je o skečevima i filmovima, onome čemu smo, opravdano, posvetili posebno poglavlje. Oni su prepoznatljivo sredstvo njihova načina evangelizacije i svojevrsna srž susreta. Na YouTube kanalu objavili su ukupno 53 skeča te čak 163 videa, odnosno kratkometražna filma u kojima progovaraju o različitim temama. Ukupan broj pregleda na YouTube stranici iznosio je preko 100 tisuća pregleda, a otkako su od ljeta 2017. godine svoja videa počeli objavljivati i na Facebook stranici, ta se brojka poduplala te se iz godine u godinu vidi značajan rast popularnosti, a njihovi su uradci na YouTubeu do danas pogledani 1518846 puta.[70] Ipak, neočekivani uspjeh ostvarili su video-kompilacijom kratkih filmova o nasilju koji je na Facebooku u srpnju 2019. godine premašio milijun pregleda. Time je Hrvatsko nadzemlje najposjećeniji kršćanski projekt koji kontinuirano djeluje, ne uzimajući u obzir prigodne duhovne seminare ni televizijske emisije. Zapravo, najpopularnija takva platforma je emisija Božanstvena komedija, što je svojevrsna ekranizacija ideje susreta treće srijede u mjesecu.[71] Zanimljivo je napomenuti i to da su brojni portali pisali o njihovu djelovanju, a neki od njih uopće nisu vjerski. Tako su predstavnici Nadzemlja o svom radu svjedočili Tportalu[72], Slobodnoj Dalmaciji[73] i drugima. Naravno, kako svaki rad ima određenih manjkavosti, tako ih možemo pronaći i u radu Hrvatskog nadzemlja. Neki u njihovim radovima vide dozu pretjerivanja i izrugivanja s vjernicima i nevjernicima, čak i samim Bogom, pa se niz takvih komentara može naći na njihovim društvenim mrežama, drugi vide pastoralni manjak u smislu odstupanja od koncentriranosti na sudjelovanje mladih u radu župne zajednice. Druge, pak, stvari mogu biti, i jesu, predmet različitih ukusa.

ZAKLJUČAK

Cilj seminara bio je pokazati kako je Crkva nalog za evangelizaciju primila od apostola, kojima je Krist dao krsni nalog. Zbog toga Crkva kliče zajedno s Apostolom „Jao meni ako ne budem naviještao evanđelje!“ (1Kor 9, 16).[74] Uistinu, jao onome kršćaninu koji ne bude naviještao Evanđelje, a pozvan je na to, pa makar se radilo o naviještanju u svijetu koji mrzi Krista i one koji su zovu Njegovim imenom. Na kraju krajeva, to nas ne bi trebalo toliko strašiti budući da je upravo Krist taj koji nam je rekao: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Iv 15, 18-20).

Crkva svojim navještajem nastoji pridobiti ljude za Krista i, ne samo pročistiti, već i uzdići ono dobro koje su u ovom svijetu nalazi – kako u duhu ljudi, tako i u samoj kulturi.[75] Znamo da je svako stvorenje dobro, jer je od Boga željeno i stvoreno. Stoga, možemo reći kako su sredstva društvenoga priopćavanja – koja Crkva naziva „divnim Božjim darovima“ – u sebi dobra, ali su danas zbog loših namjera nekih ljudi zloupotrijebljena. Mediji bi trebali biti moralni. Problem je što u današnjem svijetu moral nije jednoznačan pojam s obzirom da postoje različite etike i da je društvo „zadojeno“ različitim filozofijama življenja i mišljenja. Ipak, u sve je ljude usađen nadnaravni moralni zakon koji se temelji na prirodnom svjetlu razuma, a ako se uz to još nadahnjuje na Božjem zakonu onda nas uistinu dovodi do jednog savršenog temelja za život dostojan čovjeka. Čovjek je slobodno biće i kao takav je odgovoran za svoje čine pa tako imamo pravo ljude u medijima pozvati na odgovornost.

Definitivno najugroženije područje sredstava društvenog priopćavanja je film koji je, kako smo već rekli, onaj s kojim se čovjek najlakše identificira te je zbog toga najpopularniji i najutjecajniji. Upravo to smo nastojali pokazati u sredini drugog poglavlja koje govori o filmu. Filmovi koje danas proizvodi Hollywood, sjedište najmoćnijih filmskih studija svijeta[76], većinski su „zadojeni“ propagandom kojekakvih skupina. Ukratko smo opisali posljednje dobitnike Oscara i evidentno je kako, osim spomenute nagrade, imaju još neke zajedničke karakteristike. Svi se oni odmiču od tema svakodnevice i stavljaju u prvi plan ugrožene skupine i one teme koje su bile neke od tabu-tema prije svega dvadesetak godina: homoseksualnost, rasizam, zlostavljanje djece unutar obitelji, pedofilija itd. Sve ove teme pokazuju se jako privlačnima te se čini da film koji bi promovirao normalnu vrijednost kao što je obitelj, u samom početku nema nikakve kompetencije za biti proglašen „najboljim filmom godine“, odnosno odlikovan Oscarom. Izgleda kao da u filmskoj industriji postoji određena norma koju je potrebno ispuniti da bi neki film bio, barem u jednoj stavci, nagrađen Oscarom i kao da se nagrađuju samo filmovi koji govore o temama koje su prije bile „zabranjeno voće“. Ipak, sliku o ovoj industriji osvjetljuju nam neki ljudi koji ipak žele svojom umjetnošću izgrađivati svijet i uzdizati duše, a to i je oduvijek svrha i primarni cilj svih umjetnosti, pa tako i filma.

Da se film može iskoristiti za evangelizaciju pokazivala je Crkva od samih početaka govora o filmu, a pokušali smo to pokazati na primjeru organizacije mladih Hrvatsko nadzemlje koja djeluje pri Uredu za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Jedna od temeljnih oznaka kršćanstva je radost za koju papa Franjo u apostolskoj pobudnici Gaudete et exultate kaže kako je povezana sa svetošću koja je poziv upućen svima.[77] Humor i smijeh su, na neki način, najplastičniji izraz radosti, a manjak radosti kod mladih i sadržaja za iste bio je motiv da 2010. skupina mladih laika krene u projekt koji neumorno djeluje već skoro deset godina. Smatramo da uspješno posreduju nauk Krista i Katoličke crkve svojim vršnjacima kroz humor i film, a to smo pokazali i statistikom. Osim toga povratne informacije koje dolaze od publike pokazuju da su neki mladi nakon njihovih susreta promijenili svoje živote povratkom kršćanstvu i Katoličkoj crkvi. Isto tako mnogi su otkrili da postoje „normalni“ katolici, što u rječniku mladih zasigurno znači oni koji su bliski njihovu razmišljanju i koji svoju vjeru žive autentično.

Analiza nužnosti apostolata, mogućnosti koje nam daju mediji, a naročito film te primjer rada Hrvatskog nadzemlja pomogla je osvijetliti važne činjenice koje mi kršćani danas zaboravljamo. Naime, i mi kršćani smo dio modernog društva iako nas uvjeravaju da smo relikt prošlosti i imamo pravo koristiti medije koji nam mogu uvelike biti od pomoći u naviještanju. Kvalitetnim, promišljenim i suvremenim načinom rada možemo svijet dovesti k Bogu ili mu barem ponuditi poruku spasenja koje imamo jedino u Isus Kristu – Putu, Istini i Životu.


[1] Usp. Helena Cvjetčanin, Okrugli stol: Audiovizualni mediji i nova evangelizacije Crkve, u: Riječki teološki časopis, 41 (2013) 1, 269-271, ovdje 270.

[2] Fra Tomislav Pervan, Biblijska poruka dana, na: http://www.medjugorje.hr/files/html/biblijsk a%20poruka%20dana%2028.5.2011.htm (9. rujna 2019.).

[3] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Glas Koncila, Zagreb, 2006, str. 6.

[4] Usp. Drugi vatikanski koncil, Lumen Gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. studenoga 1964.), br. 17, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008. (dalje: LG).

[5] Adriana Massoti, Papa Franjo mladima: Bog vas voli, Crkva vas treba, na: https://www.vaticannews. va/hr/papa/news/2019-04/papa-franjo-mladi-apostolska-pobudnica-christus-vivit.html (9. rujna 2019.).

[6] Usp. Emilio Alberich, Kateheza danas, Priručnik fundamentalne katehetike, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2002., 73-75.

[7] Usp. Jure Hrgović, Kršćanin – nositelj mira danas, u: Počeci: časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, 4 (2003.) 1, 35-41, ovdje 35.

[8] Usp. Jure Strujić, Kršćanstvo na postmoderni način. Slabo i post-metafizičko kršćanstvo Giannija Vattima, u: Crkva u svijetu, 49 (2014.) 4, 439-458, ovdje 439-440.

[9] Usp. Jure Strujić, Kršćanstvo na postmoderni način. Slabo i post-metafizičko kršćanstvo Giannija Vattima, ovdje 441.

[10] Isto, 442-443.

[11] Usp. Župa Rovinj, Kako kršćanin može mijenjati svijet?, na: https://www.zuparovinj.hr/zivot/kako-krscanin-moze-mijenjati-svijet/ (14. kolovoza 2019.).

[12] Usp. Drugi vatikanski koncil, Apostolicam actuositatem. Dekret o apostolatu laika (18. studenoga 1965.), br. 2, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008. (dalje: AA).

[13] Usp. AA 1.

[14] AA 3.

[15] AA 6.

[16] Ured HBK za mlade, Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, na: http://mladi.hbk.hr/aktualno/dokument-mladi-vjera-i-razlucivanje-zvanja/ (16. kolovoza 2019.).

[17] Usp. Jure Valković, Duc in altum! Evangelizacija u „digitalno doba“, u: Diacovensia: teološki prilozi, 20 (2012.) 2, 171-186, ovdje 172.

[18] Benedikt XVI., Poruka za 28. svjetski dan mladih, na: http://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=7173 (16. kolovoza 2019.).

[19] Tonči Trstenjak, Navještaj Riječi Božje sredstvima društvenog priopćavanja, u: Bogoslovska smotra, 58 (1988.) 4, 50-56, ovdje 50.

[20] Tonči Trstenjak, Navještaj Riječi Božje sredstvima društvenog priopćavanja, ovdje 50.

[21] Usp. Drugi vatikanski koncil, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja (25. studenoga 1964.), br. 2, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008. (dalje: IM).

[22] Usp. IM 3.

[23] Usp. IM 10-11.

[24] Usp. Josip Antolović, Pastoralna instrukcija „Communio et progressio“, u: Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, 27 (1972.) 4, 393-402, ovdje 394.

[25] Usp. Jure Strujić, In media(s) res, u: Crkva u svijetu, 52 (2017.) 3, 370-374, ovdje 372.

[26] Usp. Helena Cvjetčanin, Okrugli stol: Audiovizualni mediji i nova evangelizacije Crkve, ovdje 269.

[27] Usp. Josip Antolović, Pastoralna instrukcija „Communio et progressio“, ovdje 400.

[28] Usp. Tonči Trstenjak, Navještaj Riječi Božje sredstvima društvenog priopćavanja, ovdje 52.

[29] Usp. Nedjelja.ba, Crkveni dokumenti o sredstvima društvenog priopćavanja, na: https://www.nedjelja.ba/hr/o-nama/dokumenti/crkveni-dokumenti-o-sredstvima-drustvenog-priopcivanja/356 (28. kolovoza 2019.).

[30] Željko Ivković, Idealni film u ekshortaciji pape Pija XII., na: https://www.nedjelja.ba/hr/iz-zivota/razmisljanje/idealni-film-u-ekshortaciji-pape-pija-xii/252 (6. rujna 2019.).

[31] Usp. Jurica Pavičić, Zašto je tri i pol milijuna Poljaka pogledalo film o ne baš uzornim pripadnicima klera, na: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tri-i-pol-milijuna-poljaka-pogledalo-film-o-ne-bas-uzornimpripadnicima-klera/8493536/ (5. rujna 2019.).

[32] Usp. Iris Hazler, Zašto je film o pedofiliji u Crkvi oduševio Akademiju?, na: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zasto-je-film-o-pedofiliji-u-crkvi-odusevio-akademiju-20160229 (5. rujna 2019.).

[33] Ana Thea Filipović, Koncilski iskorak Katoliče crkve u svijet društvene komunikacije. O pedesetoj obljetnici završetka Drugog vatikanskog koncila, u: Nova prisutnost, 13 (2015.) 2, 197-211, ovdje 198.

[34] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet, Split, 2015., 44.

[35] Usp. Pio XI., Vigilanti cura, na: https://www.nedjelja.ba/hr/o-nama/dokumenti/vigilanti-cura-budnim-oprezom/183 (5. rujna 2019.).

[36] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 44.

[37] Željko Ivković, Idealni film u ekshortaciji pape Pija XII.

[38] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 45.

[39] Željko Ivković, Idealni film u ekshortaciji pape Pija XII.

[40] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 45.

[41] Isto, 45.

[42] Usp. Isto, 45-46.

[43] Usp. IM 14.

[44] Usp. Josip Antolović, Pastoralna instrukcija „Communio et progressio“, ovdje 398-401.

[45] Usp. Ivan Pavao II., Filmska produkcija: komunikator kulture i vrijednosti, Poruka Sv. Oca katolicima cijelog svijeta u povodu Svjetskog dana sredstava javnog priopćavanja, na: https://ika.hkm.hr/novosti/poruka-sv-oca-katolicima-cijelog-svijeta-u-povodu-svjetskog-dana-sredstava-javnog-priopcavanja/ (7. rujna 2019.).

[46] Usp. Amir Muzur – Iva Rinčić, Etika i film: od identifikacije do moralne edukacije u filmskoj umjetnosti, u: Europski časopis za bioetiku, 1 (2010.) 1, 133-142, ovdje 134.

[47] Amir Muzur – Iva Rinčić, Etika i film: od identifikacije do moralne edukacije u filmskoj umjetnosti, ovdje 134.

[48] Usp. Isto, ovdje 137-138.

[49] IKA, Sveta Stolica primila pohvale zbog zahtjeva kardinala Pouparda za promicanjem etičnosti u filmu, na: https://ika.hkm.hr/novosti/sveta-stolica-primila-pohvale-zbog-zahtjeva-kardinala-pouparda-za-promicanjem-eticnosti-u-filmu/ (7. rujna 2019.).

[50] Usp. Tihomir Polančec, Birdman, na: https://m-blog.vecernji.hr/s-s/birdman-6307?fbcli d=IwAR1BDzpWa2x_cCJFe595EpX7iCUaFRYDWNULNyRlstrLsjZCBu8Bqb0Fy1M (7. rujna 2019.).

[51] Monica Migliorino Miller, ‘Spotlight’: bolan, uznemirujuć i iznenađujuće dobar, na: https://www.bitno.net/kultura/film-i-tv/film-spotlight-bolan-uznemirujuc-i-iznenadujuce-dobar/?fbclid=I wAR3ljfPLEIyfEJm0aRX4-XrSET6MXQPig7ByJksDGBbn5YhwPUmkfsVK5EA (7. rujna 2019.).

[52] Usp. Nikola Knežević, „Moonlight“, realni prikaz surovosti života i neuzvraćene „zabranjene“ ljubavi, na: https://music-box.hr/2017/02/26/recenzija-moonlight-realni-prikaz-surovosti-zivota-i-neuzvracene-zabranjene-ljubavi/?fbclid=IwAR3ihUw7NwkMBaMBoqaBT8GSfj6A0j74k4n19Ybg93SyTI4JWWci1Nmp8jQ (7. rujna 2019.).

[53] Usp. Zrinka Pavlić, ‘Oblik vode’: favorit za masu Oscara divan je i krasan, ali – je li mogao biti malo pametniji?, na: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/oblik-vode-favorit-za-masu-oscara-divan-je-i-krasan-ali-je-li-mogao-biti-i-malo-pametniji-foto-20180202?fbclid=IwAR30Xn3Hi_uAGd4xXMTcQg4B72h7F39kSUrpSSBoAN JR0RIvKjb-WEb2c (7. rujna 2019.).

[54] Usp. Ivan Pavao II., Filmska produkcija: komunikator kulture i vrijednosti, Poruka Sv. Oca katolicima cijelog svijeta u povodu Svjetskog dana sredstava javnog priopćavanja, na: https://ika.hkm.hr/novosti/poruka-sv-oca-katolicima-cijelog-svijeta-u-povodu-svjetskog-dana-sredstava-javnog-priopcavanja/ (8. rujna 2019.).

[55] Usp. Helena Cvjetčanin, Okrugli stol: Audiovizualni mediji i nova evangelizacije Crkve, ovdje 270.

[56] Usp. Isto, ovdje 270.

[57] Vidi više: Kenneth Pierce, Deset filmskih klasika koje bi svaki kršćanin trebao pogledati, na: https://www.bitno.net/kultura/deset-filmskih-klasika-koje-bi-svaki-krscanin-trebao-pogledati/ (8. rujna 2019.).

[58] Usp. Imdb, „Hacksaw Ridge“, na: https://www.imdb.com/title/tt2119532/ (8. rujna 2019.).

[59] Riječ je o statističkim podacima koji se mogu izvući na temelju objava na njihovih službenoj Facebook stranici, a koji se objavljuju na koncu svake godine.

[60] Usp. Mladisplit.com, „Hrvatsko nadzemlje“, na: https://mladisplit.com/projekti/hrvatsko-nadzemlje (8. rujna 2019.).

[61] Primjer jedne ankete objavljene za tribinu o predbračnoj čistoći: https://forms.gle/g3xr5c3Q99ArQYV66 (8. rujna 2019.).

[62] Usp. Zdravko Palavra, Značajke virtualnosti u medijima za prijenos tradicionalnih poruka, u: MediAnali, 6 (2012.) 11, 13-29, ovdje 21.

[63] Usp. YouTube, „Nasilje“, na: https://www.youtube.com/watch?v=eYzsW8CidTw (8. rujna 2019.).

[64] Pojam označava kraću kazališnu komedijsku predstavu koja obično završava nekom poantom. Često su duhovitog, komičnog ili satiričnog sadržaja, obično o aktualnoj temi. Usp. Wikipedia, „Skeč“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/ Ske%C4%8D (8. rujna 2019.).

[65] Usp. Ivana Dramac – Marinko Lazarich,, Smiješna strana obrazovanja – humor u poučavanju, u: Život i škola, 62 (2016.) 3, 86-97, ovdje 86.

[66] Usp. Marinko Vidović, Pavlovo korigiranje korintskog shvaćanja karizmi (1Kor 12-14), u: Crkva u svijetu, 35 (2000.) 3, 252-280, ovdje 253.

[67] Budući da Hrvatsko nadzemlje nije udruga, ne postoji službena statistika, osim one koja je vidljiva iz njihovih javnih objava. Ipak, unutar same njihove organizacije prisutna je interna baza podataka koju smo za ovu prigodu konzultirali. Ono što je bilo moguće provjeriti, poput broja susreta, pregleda, gostovanja i slično, to je učinjeno preko njihove Facebook stranice https://www.facebook.com/hrvatsko.nadzemlje/ i YouTube kanala https://www. youtube.com/user/HrvatskoNadzemlje (8. rujna 2019.).

[68] Ova činjenica vidljiva je iz fotogalerije različitih susreta, dostupno na: https://www.facebook.com/pg/hrvatsko. nadzemlje/photos/?ref=page_internal (8. rujna 2019.).

[69] Usp. Bitno.net, Hrvatsko nadzemlje u novom ruhu: Upoznajte kršćanstvo uz enigmatski časopis!, na: https://www.bitno. net/najave/hrvatsko-nadzemlje-nadzemaljac-enigmatski-casopis/ (8. rujna 2019.).

[70] Usp. https://www.youtube.com/user/HrvatskoNadzemlje/about.

[71] Jedan od pokretača emisije Božanstvena komedija jest Marin Periš, koji je ujedno i jedan od osnivača Hrvatskog nadzemlja. U nekoliko navrata izjavio je kako je Božanstvena komedija televizijsko „Nadzemlje“. Usp. Slobodnadalmacija.hr, POSJETILI SMO LAUDATO TV. Splićani s ‘Božanstvenom komedijom’ zaduženi za smijeh i urnebes, na: http://misija.slobodnadalmacija.hr/bastina/clanak/id/17518/POSJETILI-SMO-LAUDATO-TV-Splicani-s-Bozanstvenom-komedijom-zaduzeni-za-smijeh-i-urnebes (8. rujna 2019.).

[72] Usp. Damir Petranović, Predstavljamo Hrvatsko nadzemlje: raspravljaju o Bogu i jogi, a njihovi skečevi brzinom munje skupljaju klikove, na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/predstavljamo-hrvatsko-nadzemlje-raspravljaju-o-bogu-i-jogi-a-njihovi-skecevi-brzinom-munje-skupljaju-klikove-foto-20180402 (8. rujna 2019.).

[73] Usp. Tihana Marović, Hrvatsko nadzemlje mlade Splićane uvodi u tajne vjere, na: https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/307022/hrvatsko-nadzemlje-mlade-splicane-uvodi-u-tajne-vjere (8. rujna 2019.).

[74] Usp. LG 17.

[75] Usp. Isto, 17.

[76] Usp. Wikipedia, „Hollywood“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hollywood (10. rujna 2019.).

[77] Nediljko Ante Ančić, Radujte se i kličite. Naputak kako danas biti dobar kršćanin, u: Crkva u svijetu, 54 (2019.) 1, 139-143, ovdje 139-140.

LITERATURA

A) Izvori:

BIBLIJA, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen Gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. studenoga 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja (25. studenoga 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Apostolicam actuositatem. Dekret o apostolatu laika (18. studenoga 1965.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

PIO XI., Vigilanti cura (29. lipnja 1936.),  na: https://www.nedjelja.ba/hr/o-nama/dokumenti/vigilanti-cura-budnim-oprezom/183 (5. rujna 2019.).

IVAN PAVAO II., Filmska produkcija: komunikator kulture i vrijednosti. Poruka Sv. Oca katolicima cijelog svijeta u povodu Svjetskog dana sredstava javnog priopćavanja (28. svibnja 1995.), na: https://ika.hkm.hr/novosti/poruka-sv-oca-katolicima-cijelog-svijeta-u-povodu-svjetskog-dana-sredstava-javnog-priopcavanja/ (8. rujna 2019.).

BENEDIKT XVI., Poruka za 28. svjetski dan mladih (18. listopada 2012.), na: http://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=7173 (16. kolovoza 2019.).

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice (25. travnja 2006.), Glas Koncila, Zagreb.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Mladi, vjera i razlučivanje zvanja (2017.), na: http://mladi.hbk.hr/aktualno/dokument-mladi-vjera-i-razlucivanje-zvanja/ (16. kolovoza 2019.).

B) Knjige:

ALBERICH, Emilio. Kateheza danas, Priručnik fundamentalne katehetike, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2002.

STRUJIĆ, Jure. Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet, Split, 2015.

C) Članci:

ANČIĆ, Nediljko Ante, Radujte se i kličite. Naputak kako danas biti dobar kršćanin, u: Crkva u svijetu, 54 (2019.) 1, 139-143.

ANTOLOVIĆ, Josip, Pastoralna instrukcija „Communio et progressio“, u: Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, 27 (1972.) 4, 393-402.

CVJETČANIN, Helena, Okrugli stol: Audiovizualni mediji i nova evangelizacije Crkve, u: Riječki teološki časopis, 41 (2013.) 1, 269-271.

DRAMAC, Ivana – LAZARICH, Marinko, Smiješna strana obrazovanja – humor u poučavanju, u: Život i škola, 62 (2016.) 3, 86-97.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Koncilski iskorak Katoliče crkve u svijet društvene komunikacije. O pedesetoj obljetnici završetka Drugog vatikanskog koncila, u: Nova prisutnost, 13 (2015.) 2, 197-211.

HRGOVIĆ, Jure, Kršćanin – nositelj mira danas, u: Počeci: časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, 4 (2003.) 1, 35-41.

MUZUR, Amir – RINČIĆ, Iva, Etika i film: od identifikacije do moralne edukacije u filmskoj umjetnosti, u: Europski časopis za bioetiku, 1 (2010.) 1, 133-142.

PALAVRA, Zdravko. Značajke virtualnosti u medijima za prijenos tradicionalnih poruka, u: MediAnali, 6 (2012.) 11, 13-29.

STRUJIĆ, Jure, In media(s) res, u: Crkva u svijetu, 52 (2017.) 3, 370-374.

STRUJIĆ, Jure, Kršćanstvo na postmoderni način. Slabo i post-metafizičko kršćanstvo GiannijaVattima, u:Crkva u svijetu, 49 (2014.) 4, 439-458.

TRSTENJAK, Tonči, Navještaj Riječi Božje sredstvima društvenog priopćavanja, u: Bogoslovska smotra, 58 (1988.) 4, 50-56.

VALKOVIĆ, Jure, Duc in altum! Evangelizacija u „digitalno doba“, u: Diacovensia: teološki prilozi, 20 (2012.) 2, 171-186.

VIDOVIĆ, Marinko, Pavlovo korigiranje korintskog shvaćanja karizmi (1Kor 12-14), u: Crkva u svijetu, 35 (2000.) 3, 252-280.

D) Web mjesta:

BITNO.NET, Hrvatsko nadzemlje u novom ruhu: Upoznajte kršćanstvo uz enigmatski časopis!, na: https://www.bitno.net/najave/hrvatsko-nadzemlje-nadzemaljac-enigmatski-casopis/ (8. rujna 2019.).

FACEBOOK, „Hrvatsko nadzemlje“, na: https://www.facebook.com/hrvatsko.nadzemlje/ (8. rujna 2019.).

HAZLER, Iris, Zašto je film o pedofiliji u Crkvi oduševio Akademiju?, na: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zasto-je-film-o-pedofiliji-u-crkvi-odusevio-akademiju-20160229 (5. rujna 2019.).

HRVATSKO NADZEMLJE, https://forms.gle/cWbB81VCdhKLe2Ez9 (8. rujna 2019.).

IKA, Sveta Stolica primila pohvale zbog zahtjeva kardinala Pouparda za promicanjem etičnosti u filmu, na: https://ika.hkm.hr/novosti/sveta-stolica-primila-pohvale-zbog-zahtjeva-kardinala-pouparda-za-promicanjem-eticnosti-u-filmu/ (7. rujna 2019.).

IMDB, „Hacksaw Ridge“, na: https://www.imdb.com/title/tt2119532/ (8. rujna 2019.).

IVKOVIĆ, Željko, Idealni film u ekshortaciji pape Pija XII., na: https://www.nedjelja.ba/hr/iz-zivota/razmisljanje/idealni-film-u-ekshortaciji-pape-pija-xii/252 (6. rujna 2019.).

KNEŽEVIĆ, Nikola, „Moonlight“, realni prikaz surovosti života i neuzvraćene „zabranjene“ ljubavi, na: https://music-box.hr/2017/02/26/recenzija-moonlight-realni-prikaz-surovosti-zivota-i-neuzvracene-zabranjene-ljubavi/?fbclid=IwAR3ihUw7N (7. rujna 2019.).

MAROVIĆ, Tihana, Hrvatsko nadzemlje mlade Splićane uvodi u tajne vjere, na: https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/307022/hrvatsko-nadzemlje-mlade-splicane-uvodi-u-tajne-vjere (8. rujna 2019.).

MASSOTI, Adriano, Papa Franjo mladima: Bog vas voli, Crkva vas treba, na: https://www.vaticannews.va/hr/papa/news/2019-04/papa-franjo-mladi-apostolska-pobudnica-christus-vivit.html (9. rujna 2019.).

MIGLIORINO MILLER, Monica, ‘Spotlight’: bolan, uznemirujuć i iznenađujuće dobar, na: https://www.bitno.net/kultura/film-i-tv/film-spotlight-bolan-uznemirujuc-i-iznenadujuce-dobar/?fbclid=IwAR3ljfPLEIyfEJm0aRX4-XrSET6MXQPig7ByJksDGBbn5YhwPU mkfsVK5EA (7. rujna 2019.).

NEDJELJA.BA, Crkveni dokumenti o sredstvima društvenog priopćavanja, na: https://www.nedjelja.ba/hr/o-nama/dokumenti/crkveni-dokumenti-o-sredstvima-drustvenog-priopcivanja/356 (28. kolovoza 2019.).

PAVIČIĆ, Jurica, Zašto je tri i pol milijuna Poljaka pogledalo film o ne baš uzornim pripadnicima klera, na: https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tri-i-pol-milijuna-poljaka-pogledalo-film-o-ne-bas-uzornimpripadnicima-klera/8493536/ (5. rujna 2019.).

PAVLIĆ, Zrinka, ‘Oblik vode’: favorit za masu Oscara divan je i krasan, ali je li mogao biti malo pametniji?, na: https://www.tportal.hr/kultura/clanak/oblik-vode-favorit-za-masu-oscara-divan-je-i-krasan-ali-je-li-mogao-biti-i-malo-pametniji-foto20180202?fbclid=IwAR3 0Xn3Hi_uAGd4x-XMTcQg4B72h7F39kSUrpSSBoANJ_R0RIvKjb-WEb2c (7. rujna 2019.).

PERVAN, fra Tomislav, Biblijska poruka dana, na: http://www.medjugorje.hr/files/ html/biblijska%20poruka%20dana%2028.5.2011.htm (9. rujna 2019.).

PETRANOVIĆ, Damir, Predstavljamo Hrvatsko nadzemlje: raspravljaju o Bogu i jogi, a njihovi skečevi brzinom munje skupljaju klikove, na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/predstavljamo-hrvatsko-nadzemlje-raspravljaju-o-bogu-i-jogi-a-njihovi-skecevi-brzinom-munje-skupljaju-klikove-foto-20180402 (8. rujna 2019.).

POLANČEC, Tihomir, Birdman, na: https://m-blog.vecernji.hr/s-s/birdman-6307?fbclid=IwAR1BDzpWa2x_cCJFe595EpX7iCUaFRYDWNULNyRlstrLsjZCBu8Bqb0Fy1M (7. rujna 2019.).

SLOBODNA DALMACIJA.HR, Splićani s ‘Božanstvenom komedijom’ zaduženi za smijeh i urnebes, na: http://misija.slobodnadalmacija.hr/bastina/clanak/id/17518/POSJETILI-SMO-LAUDATO-TV-Splicani-s-Bozanstvenom-komedijom-zaduzeni-za-smijeh-i-urnebes (8. rujna 2019.).

WIKIPEDIA, „Hollywood“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hollywood (10. rujna 2019.).

WIKIPEDIA, „Skeč“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/ Ske%C4%8D (8. rujna 2019.).

wkMBaMBoqaBT8GSfj6A0j74k4n19Ybg93SyTI4JWWci1Nmp8jQ (7. rujna 2019.).

YOUTUBE, „Hrvatsko nadzemlje“, na: https://www. youtube.com/user/HrvatskoNadzemlje (8. rujna 2019.).

YOUTUBE, „Nasilje“, na: https://www.youtube.com/watch?v=eYzsW8CidTw (8. rujna 2019.).

ŽUPA ROVINJ, Kako kršćanin može mijenjati svijet?, na: https://www.zuparovinj.hr/zivot/kako-krscanin-moze-mijenjati-svijet/ (14. kolovoza 2019.).

Share.

Comments are closed.