“Gospodin mi je dao braću” – svetkovina sv. Franje Asiškog

0

Prije više godina bio sam u jednoj veoma staroj crkvi. U apsidi crkve iznad oltara zadivio me prekrasan mozaik na kojem je bio prikazan rascvjetali križ iz kojega je tekla rijeka. Na rijeci pila su vodu dva jelena, a iznad njih, oko cvjetnoga križa, letjele su pčele.

Lako sam sebi protumačio većinu detalja na mozaiku. Znao sam da rascvjetali križ simbolizira stablo života koje poručuje kako otajstvo Isusa Krista ne završava mukom i smrću na križu, nego se preobražava u slavu uskrsnuća. Znao sam da je rijeka koja izvire iz križa rijeka života koja izvire iz Božjega prijestolja te natapa svu zemlju i oživljava sve što dotakne. Znao sam da dva jelena koja piju iz rijeke života predstavljaju ljudske duše koje žeđaju za živim Bogom.

Ali nisam znao što znače pčele.

Srećom tu se našao stariji svećenik koji se brinuo za ovu lijepu crkvu. Zamolio sam ga da mi protumači što znače pčele na mozaiku iznad oltara. Pomalo začuđen (jer je vidio da sam i ja svećenik) nije mi izravno odgovorio nego me upitao: „Pa zar ti ne poznaješ evanđelje?“.

Uzvratio sam: „Naravno da poznajem. Čitam ga svaki dan, ali ne sjećam se da se igdje u evanđelju spominju pčele“.

Nato će on: „Onda ne čitaš dobro. Zar nikad nisi pročitao ove Isusove riječi: ‘Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.’?.“

Odgovorio sam: „Pa tu se ne spominju pčele“. Ali nisam to još dokraja ni izrekao, kad mi je sinulo: Pa zar pčele ne nose slatki jaram, i nije li im zbog toga njihovo breme lako! Pčele oko Isusova križa predstavljaju slatku ljepotu kršćanskoga života. Život je težak kao križ od zelena drveta. Ali, ako ga nosimo za Kristom on postaje sladak, i puno puno lakši. Kako je lijepo biti kršćanin!

No, palo mi je na pamet i to kako je prava rijetkost danas vidjeti u crkvi sličan mozaik. Pčele kao da su odletjele s naših svetačkih slika. Znači li to da je nestalo slatkoće u našem vjerničkom životu?

Kako bilo da bilo, potrebno je ugledati se na pčele. One su ponizne, čiste, marljive i korisne. Znaju kako iz prolaznog cvijeta života izvući ono najslađe i nepokvarljivo kao med.

Dok sam slatko plovio u tim mislima, moj kršćanski brat svećenik iznenada me prekinuo još jednom rečenicom: „Treba da znaš da se to breme o kojem Isus govori odnosi na nas, njegovu braću.“

I tad mi se rasvijetlila još jedna istina. Pa da, svi smo mi jedan drugomu teret. Ali taj teret može postati lak i sladak. Samo trebamo doći k Isusu i učiti se od njega jer je krotka i ponizna srca. On se ne stidi zvati nas braćom (Heb 2,11).

Kasnije sam od stručnih ljudi čuo za još neka tumačenja teksta Mt 11,25-30 kao i teološke simbolike pčela na starim crkvenim mozaicima. Ali ovo prvo bilo je najslađe i sasvim dovoljno za puno uživanje u ljepoti življenja s Kristom.

I svaki put kad čujem zuj pčela sjetim se mozaika stare crkve i osjetim onu slatku radost koju je sveti Franjo Asiški u svojoj Oporuci izrazio riječima: „Gospodin mi je dao braću.“

Fra Domagoj Runje

 

Share.

Comments are closed.