Govor mons. Komarice pred Papom o teškom stanju katolika u BiH

0
Papa Franjo primio je, 16. ožujka 2015. sve biskupe Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji su došli u svoj službeni pohod poznat pod imenom ad limina Apostolorum (k apostolskim pragovima). Pozdravni govor u ime svih članova BK BiH uputio je Svetom Ocu predsjednik mons. dr. Franjo komarica, biskup banjolučki. Govor biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
Sveti Oče,
S dubokom zahvalnošću Jednomu i Trojedinom Bogu za ovaj njegov dar milosnog susreta s Vama, kao Kristovim Namjesnikom na zemlji i Petrom naših dana – izražavam Vam osjećaje sinovske odanosti.
            To činim i u ime svih članova naše Biskupske konferencije – ovdje nazočnih:
–          njegove eminencije kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog;
–          mons. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog;
–          mons. dr. Tome Vukšića, vojnog ordinarija u BiH;
–          mons. dr. Pere Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog i
–          mons. dr. Marka Semrena, OFM, pomoćnog biskupa banjolučkog;
zatim, također i u ime svih svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u naše četiri nad/biskupije i Vojnom ordinarijatu:
–          247 dijecezanskih svećenika; 331 redovničkog svećenika; 10 redovničke braće i 509 redovnica; 89 bogoslova i 73 sjemeništarca, kao i u ime 420.000 katolika kojima je – nakon ratnog nasilnog istrebljivanja i poratnog sprječavanja povratka prognanika -uspjelo do sada održati se u svojoj Domovini.
A ona je još uvijek politički, ekonomski, pravno i socijalno nesređena, jer joj se onemogućuje potrebna i sigurna podloga za izgradnju pravednog i dugorajnog mira u njoj – a time ujedno i u njenom okruženju.
Osobito je dramatično pogođena Banjolučka biskupija u kojoj – zahvaljujući miroljubivom držanju najvećeg dijela katolika – skoro da i nije bilo ratnih sukoba. Unatoč takvom njihovom miroljubivom držanju, ubijeno je više stotina nedužnih civila u njihovim domovima, a s njima i sedam njihovih župnika te jedna redovnica. Čak tri četvrtine! od predratnog broja njenih članova danas nedostaje, koji su posvuda raspršeni.
I Vrhbosanska nadbiskupija danas broji tek oko jedne trećine! svojih predratnih vjernika jer su svi drugi također nasilno protjerani iz svojih vjekovnih rodnih mjesta.
U jednoj polovini zemlje (entitet Republika Srpska) nedostaje čak 95% od predratnog broja katolika! U drugoj polovini (entitet Federacije BiH) broj katolika također se dramatično smanjio i kontinuirano se smanjuje, poglavito usljed negativnih vanjskih čimbenika.
Mi smo, biskupi, tijekom rata i u poraću – uvijek u tijesnom kontaktu s Vašim časnim prethodnicima, papama svetim Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. – poticali sve članove svojih mjesnih Crkava na praštanje i pomirenje, na odlučno zauzimanje oko istine i pravde te na pružanje konstruktivnih doprinosa za obnovu razrušene zemlje, osobito vlastitih domova i infrastrukture.
Također smo se dosljedno i neumorno, u brojnim našim zajedničkim apelima, obraćali političkim dužnosnicima, domaćim i međunarodnim – zaduženim za učinkovit i brz oporavak zemlje – da se odlučnije založe za zaštitu i afirmiranje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, kako osobnih tako i kolektivnih, te za ostvarivanje u praksi jednakopravnosti između građana različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti.
Veoma smo zahvalni Svetoj Stolici, osobito Papama – svetom Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., za njihova višestruka snažna upozorenja domaćim i stranim političarima da zajednički i odlučnije porade oko uređenja Bosne i Hercegovine kao pravne, sigurne i prosperitetne države za sve njezine stanovnike uključujući, dakako, i katolike Hrvate – do sada – većinom obespravljenu populaciju. Osobito smo im zahvalni njihovo višekratno insistiranje oko stvaranja nužnih preduvjeta i pružanje potrebne pomoći za održivi povratak mnogih prognanih i izbjeglih katolika koji se uporno i s pravom žele vratiti u svoja rodna mjesta i u svoje župe,  a što im se, na žalost, do sada konstantno onemogućivalo. 
Svima nam je u nezaboravnom sjećanju dvostruki apostolski pohod velikog i dokazanog prijatelja naše zemlje i svih njezinih stanovnika – pape svetog Ivana Pavla II. – u Sarajevu 1997. godine te u Banjoj Luci 2003., kada nam je na oltar Crkve podigao prvoga domaćeg sina – vjernika laika – blaženog Ivana Merza.
Znamo i trajno osjećamo očinsku skrb Kristovih Namjesnika i iskrenu, bratsku pomoć svih u Rimskoj kuriji za sve nas katolike u ovoj zemlji, burne i za njezine katolike nerijetko tragične prošlosti, gdje se nalaze tragovi Kristove Crkve još iz stoljećâ ranoga kršćanstva, koja je podarila brojne svjedoke vjere i kandidate oltara.
Zahvalni smo Svetoj Stolici i posebno Vašem prethodniku papi Benediktu XVI. za Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine koji je ratificiran 2007. godine. Izražavamo svoju žalost što, zbog nesređene političke situacije u zemlji, tijekom proteklih osam godina nije došlo do provedbe toga Ugovora. Iskreno se nadamo da će se to u što skorije vrijeme vidjeti dobri rezultati.
Svjesni smo svoje obveze u izgradnji prijeko potrebnih mostova između katoličanstva i pravoslavlja, između kršćanstva i islama, između zapadne i istočne europske kulture u trajnom dosluhu s uputama Vašim, odnosno Svete Stolice. Nastojimo gajiti dobrosusjedske odnose i susrete – i to na svim razinama – s predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve, Islamske te Židovske zajednice. Ustrajavamo u poštovanju drugih oko nas, ne odričući se svoje vjerodostojnosti.
U istu smo svrhu, uz pomoć crkvenih institucija iz nekih europskih zemalja, otvorili u sedam gradova katoličke školske centre s različitim školama koje pohađa više od 5.000 učenika, među kojima je velik postotak nekatoličke djece. Na taj način, kao i razgranatim djelovanjem naših dijecezanskih Caritasa u korist brojnih siromašnih – ne samo katolika – koji često nemaju ni svoga doma, a još češće nikakvu prigodu za rad i zaradu, uspjeli smo ukloniti brojne predrasude i nepovjerenja, koje su uskogrudni domaći političari i njihovi naredbodavci putem medija godinama širili među pripadnike domicilnih naroda i vjerskih zajednica.
Zahvalni smo dobrom Bogu što nam je, unatoč našim vlastitim slabostima i ograničenostima, do sada uspjelo biti prepoznatljivim braniteljima i promicateljima dostojanstva svake ljudske osobe bez ikakve razlike, te upornog rada na učinkovitom liječenju još uvijek brojnih i dubokih ratnih rana.
Smatramo izrazom posebne Božje brige za našu krajevnu Crkvu zbog relativno velikog broja novih duhovnih zvanja tijekom svih ovih poratnih godina, koja se revno i složno uključuju u rješavanje aktualnih izazova u životu i pastoralu naše Crkve. Kao pastiri mjesnih Crkava trudimo se oko izgradnje što većeg jedinstva između nas, naših svećenika, redovnika i svih drugih koji su s nama na službi našem katoličkom puku kao i drugim našim sugrađanima.
Ne možemo ne izraziti svoju veliku zabrinutost i tjeskobu s obzirom na aktualnu društveno-socijalnu atmosferu koja rađa nesigurnošću za mlade obitelji i mnoge mlade koji se spremaju za stupanje u kršćanski brak. Nerijetki od njih su, na žalost, prisiljeni napustiti svoj rodni kraj i svoju Domovinu. Zajedno sa svim svojim suradnicima trudimo se biti im od konkretne pomoći osobito potičući ih na ustrajnost u življenoj vjeri predaka i kršćanskoj nadi.
Sveti Oče,
Vaša osobna, u više navrata izražena podrška, u dosadašnjim susretima s nekima od nas biskupa, veoma nas je ohrabrila da nastavimo s našim zajedničkim nastojanjima u izvršavanju ne samo slova nego i duha Evanđelja kao i jasnih naputaka Vaših predšasnika pape sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. kao i Vašeg naučavanja o služenju Crkvi i konkretnom društvu.
Beskrajno smo se svi u našoj zemlji, a osobito pripadnici naših nad/biskupija, obradovali Vašoj osobnoj najavi apostolskog Vašeg pohoda našoj „raspetoj Crkvi“ kao i svim žiteljima naše zemlje u lipnju ove godine. Svi smo zajedno odmah započeli zajedničkom molitvom dobrom Bogu da On obilno blagoslovi Vaš dolazak k nama kao i cjelokupnu Vašu apostolsku i proročku službu za naše dobro i za dobro cijele Kristove Crkve i cijelog čovječanstva.
Sveti Oče,
 još jedanput Vam od srca zahvaljujem za ovaj blagoslovljeni susret s Vašom Svetošću i Vašim prvim suradnicima pri ovom našem pohodu Ad limina apostolorum.
Ponizno molim Vaš apostolski blagoslov za sve nas članove jedne svete katoličke i apostolske Crkve u našoj Domovini kao i za sve njezine stanovnike.
mir.hr/ktabkbih.net
foto: ktabkbih.net
Share.

Comments are closed.