Isusovi učenici mogu donijeti ploda ako ostanu životno povezani s njime (5. vazm. nedjelja – B)

0

PETA VAZMENA NEDJELJA – Godina B

ČITANJA: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8

Na posljednjoj večeri sa svojim učenicima Isus na različite načine govori o njihovu međusobnom jedinstvu i pri tome upotrebljava različite slike. U ovom odlomku govori o sebi kao o trsu, o svome Ocu kao vinogradaru, a o svojim učenicima kao o mladicama. Ta slika nije bila strana njegovim slušateljima jer se u različim oblicima nalazi na više mjesta u Starome zavjetu i redovito se, bilo u dobrom bilo u lošem smislu, primjenjuje na odnos Boga i njegova izabranog naroda. Tako prorok Izaija (usp. Iz 5,1-7) donosi pjesmu o Bogu kao vinogradaru koji je sve učinio za svoj vinograd, ali on nije urodio lijepim grožđem već nejestivom vinjagom. Slično i prorok Jeremija opisuje Božju bol slikom vinogradara koji je zasadio plemeintu sadnicu, ali se ona izrodila u divlju lozu (usp. Jr 2,21). U pozitivnijem tonu govori prorok  Ezekiel koji govori o Božjoj zaštiti posađenog trsa kojemu on jamči život i onda kad vanjske okolnosti prijete uništenjem (usp. Ez 17,6). Sličnu poruku nade nalazimo i u Ps 80,9-10, a Sir 24,17 uspoređuje mudrost sa trsem koji je propupao ljupkim mladicama.

Ta slika nasličnija je onoj koju Isus predstavlja svojim učenicima. On je trs, a njegovi učenici mladice. On je mudrost, a njegovi učenici cvijet koji donosi plod. No Isus ovdje govori o onim mladicama koje donose roda, i o onima koje ga ne donose. Poruka je veoma jednostavna. Kao što mladice mogu donijeti roda samo ako ostanu na trsu i iz njega crpe životni sok, tako i Isusovi učenici mogu donijeti ploda ako ostanu životno povezani s njime. Inače, kao što mladica ne može donijeti roda sama od sebe, tako ni učenici ne mogo donijeti roda ako ne ostanu u Isusu. Znakovito je da se čak sedam puta u ovom kratkom odlomku iz Isusovih usta ponavlja izraz ‘ostati/ne ostati u meni (ili trsu)’, te se jasno označuje način na koji se ostaje u njemu – po njegovoj riječi.

Imajući na umu da je ovaj Isusov govor smješten u kontekst posljednje večere, to jest neposredno pred njegov povratak Ocu (vidi 14,12b), znamo da on više neće biti prisutan s učenicima na isti način kao dosada. Već u 14, 23 Isus je rekao svojim učenicima da njegov odlazak Ocu ne znači da će ih napustiti. Naprotiv, on odlazi Ocu da bi se s njime vratio i nastanio se kod onoga tko ga ljubi. A to je onaj koji čuva njegovu riječ. Usporedba s trsom i mladicama samo slikovito izražava tu istu tvrdnju. Oni koji ostaju u Isusu, zapravo su oni u kojima ostaje njegova riječ (15,7). Takvima je svaka molitva uslišana, jer ostajući u Kristu – trsu u njima njegova riječ raste i čisti ih od svega što umanjuje njihovu plodnost.

Fra Domagoj Runje

Share.

Comments are closed.