Iznajmljivanje maternice moralno je pogrešno

0

Poput umjetne oplodnje, zamjensko je majčinstvo „protivno jedinstvu braka i dostojanstvu rađanja ljudske osobe“. Zamjensko majčinstvo znači ulazak dodatne osobe u bračni savez – druge žene koja planirano nosi suprugovo dijete. Premda su popularni mediji to zatomili, postoji prirodna odbojnost prema ideji „iznajmljivanja materniceili naumu da strana osoba rodi dijete koje nije njezino.

Dijete ima naravno pravo da bude začeto u činu ljubavi, na odrastanje u utrobi vlastite majke te da ga vlastita majka rodi. Zamjensko majčinstvo krši ova osnovna prava. Zbog toga Crkva naglašava u dokumentu Donum vitae (Dar života):

Zamjensko majčinstvo objektivna je pogrješka s obzirom na obveze majčinske ljubavi, bračne vjernosti i odgovornog majčinstva; vrijeđa dostojanstvo i pravo djeteta da ga začnu, nose u utrobi, dadu na svijet i odgoje njegovi roditelji; njime se, na štetu obitelji, stvara podjela među fizičkim, psihičkim i moralnim čimbenicima koji tvore obitelj.

Crkva je u svojem naučavanju jasna da je svako začeto dijete imago Dei i dragocjeno u njegovim očima. Istovremeno, prepoznaje kako su pojedine metode da se postigne trudnoća nemoralne i poziva parove da te metode odbaci. Može se kritički odnositi prema izabranim sredstvima, a istovremeno biti pažljiv da se ne napada osobu koja je plod nemoralne metode postizanja trudnoće.

Zamjensko majčinstvo vrijeđa bračni savez i odnosi se prema tijelu zamjenske majke kao prema predmetu i – ako se za uslugu plaća – kao nečemu što se iznajmljuje. Takav je čin ispod njezina dostojanstva i takav čin također zahtjeva stvaranje ljudskih bića u laboratoriju i izvan čina ljubavi muža i žene.

U laboratoriju se vrlo malo brine za život pojedinog ljudskog bića koje je stvoreno, a u očima laboratorijskih tehničara ono je samo proizvod koji se može odbaciti. U jednom poznatom slučaju u Sjedinjenim Državama, u kojem je žena rodila svojeg unuka – to jest, nosila je dijete svojega vlastitoga sina – procjenjuje se da je najmanje 50 ljudskih bića u najranijem stadiju svojega života umrlo u laboratoriju kako bi se trudnoća ostvarila.

Premda su djeca koja dođu na svijet putem zamjenskog majčinstva dragocjena, a oni koji izabiru tu metodu sigurno postupaju s najboljim nakanama – često suočeni s velikim patnjama – to ne mijenja objektivnu istinu da je takav čin protivan ljudskoj naravi i božanskome zakonu i stoga ne može biti dobar. Koliko god u popularnim medijima zamjensko majčinstvo opisivali kao „velikodušni čin“, „oslobađajući“ te „hvalevrijedan“, to ne  mijenja narav ni posljedice čina.

Ukratko, zamjensko majčinstvo prelazi brojne granice koje ne bi trebalo prijeći, jer ta metoda „zasnivanja obitelji“ ne poštuje bračni savez i pravo svakog djeteta da na svijet dođe po činu ljubavi vlastitoga oca i majke.

mir.hr/hr.radiovaticana.va

Share.

Comments are closed.