Mogućnost i poteškoće evangelizacije putem društvenih mreža u post-modernom dobu (Ivan Mamić)

0

UVOD

Čovjek je još od prapovijesnih vremena htio komunicirati s drugim ljudima. Razvojem povijesti i svjetskih zbivanja prijelomni trenutak je bio otkriće tiskarskog stroja Johannesa Gutenberga. To je bilo revolucionarno otkriće jer je čovjek do tada sve knjige pisao vlastoručno. Kasnije u povijesti će se pojaviti i prvi telefon zaslugom Alexandera Bella koji je još potpomogao u komunikaciji ljudi sve do danas, kada imamo i pametne telefone, internet te razne društvene mreže pomoću kojih brzo i jednostavno komuniciramo s drugim ljudima. Sama povijest pokazuje koliko je komunikacija oduvijek bila važna za razvoj i održivost društva. Osim toga što je čovjek komunikativno biće, čovjek je također i religiozno biće koje je od nastanka tražilo Boga. Religiozni čovjek je dokučio svojim razumom da postoji nešto više od njega samoga, netko tko je stvorio ovaj svijet tako čudesno, a to je sâm Bog. Mi katolici vjerujemo da je Bog poslao svoga Sina Isusa Krista na zemlju kako bi On svojom smrću otkupio grijehe za svakoga čovjeka. Iz evanđelja iščitavamo da je On javno djelovao tri godine. Za vrijeme svoga javnog djelovanja Isus je činio razna čudesa: ozdravljao je bolesne, hranio gladne, imao revolucionarno ponašanje prema djeci onog vremena, također imao je i poseban odnos prema ženama. Sâm čin ustanovljenja svete mise i svetog reda na Posljednjoj večeri bio je vrhunac Isusovog djelovanja. Petru je dao ovlast, kako čitamo u evanđelju: „Tebi kažem: ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16,18). Isus je ujedno dao zapovijed svojim učenicima koja se odnosi i na nas, jer smo mi današnji Isusovi učenici: „U ono vrijeme Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati: i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi, na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro. I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjedne zdesna ocu“ (Mk 16, 15-19). Isus nam je dao zadaću da kao njegovi učenici naviještamo radosnu vijest, to jest evanđelje koje nas obavezuje da našu svakodnevnicu uklopimo u Božju zamisao. Zadaća nam je da prepoznamo znakove vremena te pokušamo sve moguće tehnike koje su nam ponuđene iskoristiti na pravi način. Živimo u svijetu medija i širenja brzih informacija te jednim klikom na svom pametnom telefonu, tabletu ili nekim drugim medijskim uređajem dobivamo najnovije informacije.

Ovaj rad će se na poseban način osvrnuti na odnos društvenih mreža i evangelizacije u post-modernom dobu koje su mogućnosti, a koje poteškoće provedbe evangelizacije na društvenim mrežama i općenito u medijima. Rad je podijeljen u tri glavna djela a to su: 1. Crkva i mediji; 2. Evangelizacija i društvene mreže; 3. Katolički identitet u svijetu društvenih medija. Rad želi prikazati spoj evangelizacije i društvenih mreža koje se mogu iskoristiti za provođenje evangelizacije. Ovakav oblik evangelizacije veliki je korak naprijed za Katoličku crkvu, jer nam je to jako potrebno za naše društvo u cjelini. Treba naglasiti da je Katolička crkva uvijek bila podupirateljica razvoja društva u vidu raznih tehničkih naprava te ih je uvijek na pravi i koristan način koristila. Katolička crkva je primjerice tiskarski stroj upotrijebila za tiskanje raznih knjiga, a na poseban način Biblije. Također kada se pojavio radio i televizija Katolička crkva ih je iskoristila otvarajući katoličke radio stanice. Danas se sveta misa emitira preko radio i/ili televizijskog prijemnika. Kada sve to sagledamo, vidimo da se Crkva danas treba služiti i novijim medijima, kao što je internet na kojem postoje različite društvene mreže. Društvene mreže trebaju biti mjesto gdje će se katolici moći identificirati te tako doprinijeti društvu u kojem živimo. U prvom poglavlju ovoga rada iznijeti ćemo povijesni pregled odnosa medija i Katoličke crkve te onemogućenost djelovanja Katoličke crkve. U drugom poglavlju navodi se srž problematike te se dotiče evangelizacije i društvenih mreža. Govorimo o načinima nekadašnje evangelizacije, evangelizaciji na društvenim mrežama te o mladima i evangelizaciji na društvenim mrežama. U trećem poglavlju govori se o katoličkom identitetu na društvenim mrežama. To poglavlje zapravo progovara s moralnog stajališta. Katolik treba koristiti društvene mreže moralno i sa svrhom. Isus Krist treba biti uzor kao prvi i izvorni komunikator.

1. CRKVA I MEDIJ

Crkva ima temeljno poslanje navijestiti evanđelje svim ljudima na zemlji. Današnja Katolička crkva nalazi se u post-modernom dobu u kojem se važan naglasak stavlja na medije, a na poseban način društvene mreže; stoga bi Katolička crkva trebala ući u dijalog s medijima, pa čak i onda kada je neshvaćena. Crkveni mediji, a i svi vjernici koji se koriste društvenim mrežama kao komunikatori trebali bi biti spremni na dijalog, transparentnost, jasnoću stavova, dostupnost informacija prema svijetu medija. Važno je također spomenuti da je Katolička crkva prepoznala medije kao blagodati. Papa Pio XI. je otvorio Radio Vatikan te u eter poslao prvu radio-poruku 1931. godine. U svojoj enciklici Vigilandi curaoja je objavljena 1936.godine, progovorio je o filmu. Papa Pio XII. je za svoga pontifikata medije nazivao „Božjim darovima“ te je ujedno otvorio vrata Crkve prema medijima. Katolička crkva je u medijima prepoznala mnoštvo blagodati, kao što je brza komunikacija, brza dostupnost podataka i informacija; ali i opasnosti koje se nalaze u medijima, kao što je pornografija, fakenews ili cyber kriminal. Glavna uloga medija trebala bi biti: istina, informacija, objektivnost, ali nažalost često se događa da mediji ne teže k tomu, nego teže svojevrsnim senzacijama i ekskluzivnim vijestima. Na takav način mediji postaju nositelji optužnice i donositelji presude.

Postoje bitna dva tipa modela komunikacijskih kanala, a to su: s gledišta komunikatora i primatelja te s obzirom na tip i način prenošenja sadržaja. S gledišta komunikatora i primatelja postoje: pasivni, aktivni i interakcijski mediji. S obzirom na tip prenošenja sadržaja medije dijelimo na: auditivne, vizualne, audio-vizualne i informatičke medije. Stoga bi se komunikatori Katoličke crkve trebali nalaziti u oba modela komunikacijskih kanala, a na poseban način na audio-vizualnom mediju kao što je internet, jer on omogućuje brzu komunikaciju s cijelim svijetom. Sredstva društvenih komunikacija toliko su važna za Crkvu da se njezin odnos prema njima ne smije prepustiti stihiji i snalažljivosti pojedinaca.

1. 1. Odnos Crkve i medija od 20. st. do danas

Razvitak medija počeo se događati u 20.st. koje je obilježeno brzim razvojem komunikacijskih mogućnosti, razvojem tiska, radija, televizije i interneta općenito svijetom medija. Također, trebamo znati i cijeli povijesni kontekst koji se događao u 20. Stoljeću, a to su dva svjetska rata i tri ideologije koje nisu bile naklonjene nauku Katoličke crkve, a to su komunizam, fašizam i nacizam. Nabrojene tri ideologije držale su potpunu kontrolu u svijetu medija te su takav način širile svoju promidžbenu ideologiju i uz pomoć medija se protivili neistomišljenicima. Veliki korak prema medijima je napravio papa Pio XI. (1922.–1939.) koji svoj pontifikat posvećuje medijima, posebno filmu. Papa Pio XI. stavlja naglasak na istinitost informiranja. Zaslužan je zbog svog vizionarskog stava upravo prema medijima. Njegov nasljednik Papa Ivan XXIII. (1939.–1958.) također je nastavio promicati medije smatrajući kako bi se trebalo približiti suvremenom čovjeku. Papa Ivan XXIII. napisao je Motu Propio Boni Pastoris u kojem govorio o zlouporabi masovnih medija koji čine moralnu štetu čovjeku. Papa u svom dokumentu poziva na odgovornost medijske djelatnike te ih upozorava da bi mediji trebali služiti u svrhu postizanja novih znanja tj. mediji bi trebali imati obrazovni karakter. Jedan ključni događaj Katoličkoj crkvi koji se dogodio se u 20. stoljeću je Drugi vatikanski sabor.

Drugi vatikanski sabor je vrlo značajan, a posebno se ističe u području komunikologije, jer je Katolička crkva prepoznala značaj svijeta medija ne samo u odnosu prema svijetu, nego i za evangelizaciju. Četiri dokumenta koja donosi Drugi vatikanski sabor su vrlo važna za komunikaciju u medijima i sredstvima za priopćavanja a to su: Dekret Intermirifica (1963.), Konstitucija Gaudium et spes (1965.), Dogmatska konstitucija Lumen gentium (1964.) i dekret Ad gentes (1965.). Općenita slika medija o Crkvi jako je ovisila i o političkim sistemima 20. stoljeća. Slika Crkve je općenito uvijek bila takva da previše moralizira i pametuje. Mediji, a posebno u onim državama u kojima su vladali totalitaristički sistemi, smatrali su Crkvu neprijateljem broj jedan jer je Katolička crkva uvijek u svojim govorima štitila svoj nauk, kao i svakog pojedinog čovjeka koji je nepravedno progonjen od strane određenog režima zbog vjeroispovijesti, nacionalnosti itd. Crkva je zbog toga imala poteškoće u obavljanju mesijanskog zadatka. Određene ideologije bile su temeljene na idejama o ateističkom društvu. Takva ideja dovela je do progona Crkve ne samo u medijima koje su kontrolirali ego otvorenim i izravnim napadima npr.: uzimajući crkvenu imovinu, ubojstvima koja su počinjena nad svećenicima, redovnicama i istaknutim vjernicima laicima, a sve u svrhu širenja straha među ljudima.

1. 2. Slika Crkve u medijima za vrijeme SRH (1963.–1990.)

Dana 7. travnja 1963.godine donesen je novi jugoslavenski ustav. Ustav je promijenio samo ime države te se nekadašnja Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) preimenovala u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Jugoslavenski ustav podijelio je državu na šest republika i dvije autonomne pokrajine te je tako Hrvatska tim ustavom dobila naziv socijalistička republika. Ustav, osim unutrašnjim uređenjem same države, bavio se i vjerskim pitanjima. Važno je spomenuti da se nakon promjene ustava u Jugoslaviji događaju pregovori s Vatikanom koji su za cilj imali uređenje državno-pravnih odnosa između tih dviju država. Potpisan je i sporazum nazvan „Protokol“. Naknadno se pokazalo kako je to bila predstava tadašnjeg režima da pokaže kako imaju dobre odnose s Vatikanom, a u stvarnosti isti je bio nepovoljan za vjernike, odnosno cjelokupnu Crkvu u Hrvata. Potpisavši taj dokument nesvjesno je priznat Jugoslavenski ustav kao dovoljno jamstvo slobode katoličke vjere i Katoličke crkve u Jugoslaviji. Polovicom sedamdesetih godina 20. st. Crkva je pod posebnom prismotrom režima jer su smatrali da je Katolička crkva – nakon uspješnog gušenja Hrvatskog proljeća –ostala jedina čuvarica nacionalnog identiteta. Koliko god se režim trudio da pomoću medija naruši sliku Crkve, to im nije polazilo za rukom. Vjera u Hrvata postajala je sve čvršća, a to nam dokazuju i dva događaja koja su se dogodila: Branimirova godina (1979.) i Međugorje (1981.).

U Branimirovoj godini obilježeno je 1100 godina od razmijene pisma između tadašnjeg pape Ivana VIII., hrvatskog kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija, a kojima Papa priznaje hrvatsku suverenost i daje potvrdu o vjernosti Hrvata Katoličkoj crkvi. Taj događaj obilježen je 6. rujna 1979. godine u Ninu misnim slavljem koje je predvodio tadašnji kardinal Franjo Šeper u koncelebraciji sa svim biskupima u Hrvatskoj. Na misno slavlje došlo više od sto tisuća vjernika. Godine 1981. jedno selo u zapadnoj Hercegovini postalo je poznato u tadašnjoj državi po navodnom ukazanju Gospe. To selo se zove Međugorje. Vlasti ondašnje jugoslavenske države, kao i mediji, izrugivali su se Gospinoj poruci koja se odnosila na mir. Režim je smatrao da Gospina poruka nema smisla jer su oni smatrali kako u Jugoslaviji vlada mir, tako da su i tom događaju vidjeli provokaciju i opasnost za svoju režim. Djeca koja su navodno vidjela Gospu doživljavali su represiju i progon od strane tog istog režima. Vodili su ih raznim psihijatrima i inspektorima, kako bi ih prestrašili i naveli da kažu da su sve izmislili odnosno da ih je na to nagovorio fra Jozo Zovko. Unatoč svim pritiscima djeca nisu popuštala i ostala su pri svojim iskazima. Zajedno s franjevcima optuženi su za rušenje ustavnog poretka i označeni su kao neprijatelji države. Mediji su posebno pratili navodno ukazanje u Međugorju, te su se trudili što više izrugati navodnom ukazanju. Poticali su ljude da ne idu u Međugorje, čak su isto i zabranjivali dovodeći u to malo selo veliki broj pripadnika „milicije“, a u svrhu što većeg zastrašivanja naroda. Unatoč svemu tome sve je više ljudi počelo dolaziti u Međugorje. Naravno da režim koji ima apsolutnu vlast nad medijima nije bio sklon takvom razvoju situacije i bili su korišteni kako bi objavljivali ono što je aktualni režim želio, tako da su mnoga glasila djelovala kao glasnogovornici vlasti.

1. 3. Slika Crkve u medijima od proglašenja neovisnosti RH do danas (1990.–2019.)

Nakon raspada komunističkog režima u Jugoslaviji dolazi do demokratskih promjena u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj koja 22. prosinaca 1990. donosi Ustav kojim se uvodi demokratski sustav. Novim ustavom Republika Hrvatska gubi pridjev socijalistička. Republika Hrvatska postala je demokratska država i omogućila je svim njenim državljanima prava, među kojima je i sloboda vjeroispovijesti svakog pojedinca. Sveta Stolica– na čelu s papom Ivanom Pavlom II., zbog kojeg je Rimska kurija bila uz nas, opet se pokazala, kao i kroz cijelu povijest, pouzdani i vjerni saveznik hrvatskog naroda. To se očitovalo kada je donesen Hrvatski ustav: „Sveta Stolica je među prvima priznala Republiku Hrvatsku i s njom uspostavila diplomatske odnose“[1]. Potpisivanjem Vatikanskih ugovora uređuje se pravni položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj. Budućnost je pokazala da će u narednim godinama medijima Vatikanski ugovori biti „trn u oku“ te će na sve moguće načine tvrditi kako se iz državnog proračuna daje previše novaca za Katoličku crkvu, ne navodeći koliko je ta ista Crkva propatila i dala za tu istu državu u tadašnjem vremenu i u prošlosti.

Većina velikih i stranih medijskih kuća u Hrvatskoj pokazuje nestvarnu sliku Crkve, prikazujući često sliku svećenika kao onoga koji ima veliku platežnu moć, koji vozi dobar automobil i živi na državnom proračunu te po njihovim mjerilima ne radi ništa. Često se događa da na udaru medija nisu samo svećenici i Bogu posvećene osobe, već i sami istaknuti vjernici koji javno svjedoče svoja vjerska uvjerenja. Mediji ih prikazuju kao osobe bez dovoljnog stupnja obrazovanja i kao one koji svojim stavovima ne pridonose napretku Republike Hrvatske, odnosno kao „nazadne“. Napadi od strane određenih medijskih kuća posebno su očiti prilikom organizacije masovnijih okupljanja ljudi, npr. „Hod za život“ ili neka slična događanja. Iz raznih novinskih i portalskih članaka da se zaključiti kako u određenim medijima ima pomalo zastrašujuće segregacije u odnosu na katolike. Za primjer uzimamo riječki „Hod za život“ iz 2019. god. U tom se gradu organizirao prosvjed protiv „Hoda za život“ i gdje je određena skupina ljudi zaustavila kolonu „Hoda za život“. Mediji su to popratili s oduševljenjem i svojevrsnim mitološkim junačkim činom tih ljudi koji su svjesno prekršili zakon Republike Hrvatske te su ih optužili za remećenje javnog reda i mira, a ne kršenje zakonskih odredbi o ustavnim pravima i slobodama. Primjer gdje mediji idu na svojevrsno licemjerstvo protiv katolika je primjer naslova jednoga članka, a taj naslov glasi: „Hodači za život prolazili kraj bakice: ‘Pomozite, gladna sam’“.[2] Svakako treba izvući bitnu činjenicu iz ovoga članka. Nije važno što je ta bakica gladna, nego se želi omalovažiti svojevrsni katolički aktivizam. Dotičan novinar – da je istinski želio pomoći toj bakici– našao bi način kako bi joj pomogao, a takvim načinom izvješćivanja je napravio svojevrsni lik koji služi za medijsko udaranje i omalovažavanje na katolike, a posredno i na samu Katoličku crkvu. Da je u slučaju bila druga manifestacija iz liberalno-lijevog spektra ovaj naslov nikada ne bi osvanuo u novinama, a onaj koji bi se usprotivio i zaustavio takvu kolonu bio bi u novinama osuđivan te mu se ne bi dodijelio čin junaštva. Iz ovoga treba naučiti kako Katolička crkva u Hrvatskoj ima mnogo posla u medijskom djelovanju u Hrvatskoj te kako bi trebala stati na kraj svojevrsnim lažima i početi više djelovati u medijima, a posebno tu ističemo društvene mreže s kojima je komunikacija jednostavnija i lakša.

2. EVANGELIZACIJA I DRUŠTVENE MREŽE

Od samih svojih početaka Katolička crkva je širila evanđelje svim narodima govoreći im o Isusu Kristu kao obećanom mesiji koji je radi čovjeka i njegovih grijeha bio razapet i svojom smrću otkupio svijet. Riječ evangelizacija dolazi od grčke riječi εὐαγγέλιον što znači radosna ili dobra vijest, stoga bi evangelizacija bila širenje radosne ili dobre vijesti. Katolička crkva je kroz povijest dugu 2000 godina vrlo uspješno evangelizirala sve narode na svijetu kroz različite misije. Može se reći da Katolička crkva u svijetu djeluje kroz razne socijalne i karitativne djelatnosti koje je provodila i provodi i danas na primjeru činjenja djela ljubavi i milosrđa i tako naviješta Evanđelje. U današnje vrijeme interneta i brzog razvoja komunikacije kroz razne društvene mreže Katolička crkva se baš i nije najbolje snašla. Sâm brzi razvoj tehnologije i načina komuniciranja koji se dogodio, kao da je neprimijećenu Katoličkoj crkvi. To se može ponajprije primijetiti kada mediji lijevog i liberalnog spektra govore ružno o Crkvi, a Crkva na njihove prozivke nerijetko šuti, te tako jednostavno prođe preko tog zlog medijskog natpisa.

Na navještaj radosne vijesti nas poziva sv. Pavao u Drugoj poslanici Timoteju: „Propovijedaj riječ – pristupi (k vjernicima) – bilo da im je zgodno, bilo nezgodno – kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke“ (2Tim 4,2). Ili: „Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu! A svjetovne i šuplje govore izbjegavaj, jer će oni koji se njima bave tonuti u svoju još veću bezbožnost“ (2Tim 2,15-17). Također i sâm Isus Krist nas i danas poziva na evangelizaciju kao što je pozvao svoja prva četiri učenika kada je prolazio uz Galilejsko more: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi“ (Mt 1,17). Ovaj poziv koji je Isus uputio svojim prvim učenicima vrijedi i za nas danas. Moramo ljude uloviti u „mrežu“, ali ne u mrežu koja je kvarljiva i koja vodi u grijeh, nego mrežu koja spašava i daje život vječni. U današnjem svijetu postoje razne mreže na koje se čovjek može „uloviti“ te tako svoj ovozemaljski život može potrošiti „surfanjem“ po internetu na kojem nam se nerijetko dogodi da upadnemo u „mrežu“ i izgubimo pojam o vremenu. Stoga bismo kao katolici trebali iskoristiti društvene mreže na najbolji mogući način te preko njih evangelizirati ljude koji nisu još upoznali Isusa Krista ili one koji su ga upoznali, ali su se u vrtlogu grijeha izgubili.

Društvena mreža je vrsta internetske usluge, koji se najčešće javlja u obliku platforme, prozora ili web-stranice. To je internetski prostor, koji služi za međusobno povezivanje korisnika. Danas postoje stotine ovakvih servisa, a među najpoznatijima su: Facebook, Twitter, Instagram.“[3] Zahvaljujući društvenim mrežama danas imamo primjer raznih Facebook i Instagram stranica koje promoviraju katoličku vjeru i šire evanđelje na društvenim mrežama. Nažalost često nemaju potporu Hrvatske biskupske konferencije, nego samovoljno otvaraju stranice. Jako je pohvalno kada se laik želi uključiti i evangelizirati, ali je potrebno da isti budu uključeni u različite crkvene zajednice pod duhovnim vodstvom pastira Katoličke crkve. Dokument Crkva i mediji kaže: „Potrebno je upozoriti da je crkveno-liturgijska zajednica nezamisliva bez svjedočanske dimenzije života i vjere koja se temelji i hrani iskustvom susreta sa živom zajednicom i sa živim Bogom.“[4] Virtualne zajednice koje se nalaze na raznim društvenim mrežama su dobre ako članove te virtualne zajednice pozivaju na aktivizam u svojoj župi, redovno pohađanje misnog slavlja, svjedočanstva obraćenja i sl. Svoje misli i vjerovanje treba pretočiti u djela za boljitak i rast Katoličke crkve, stoga je pitanje evangelizacije uvijek aktualno jer svako doba donosi određene mogućnosti, ali i poteškoće koje se javljaju u komunikaciji s pojedinim osobama pri navještenju radosne vijesti. Naše doba donijelo je sa sobom društvene mreže pomoću kojih imamo kontakt s velikim brojem ljudi, što bi svakako kao evangelizatori trebali iskoristiti.

2. 1. Evangelizacija nekad i danas – mogućnosti i poteškoće

Kroz prošlost, skoro sve do 20. st., evangelizacija se jedino vršila na način da bi pojedine svećenike, redovnike i redovnice poslali u misije – najčešće u Afriku, gdje bi oni ljudima koji nisu čuli za Isusa navješćivali Radosnu vijest. To je ujedno bio jedini način evangelizacije koji i danas postoji. Katolička crkva se puno brinula za marginalne skupine u društvu. Među prvima počela je voditi brigu o siromašnima otvarajući brojne pučke kuhinje, prihvatilišta za beskućnike, brigu o obrazovanju djece i mladih, pa i žena, za koje su u pojedinim društvima školovanje smatrali bespotrebnim. Također treba naglasiti da Katolička crkva svoju evangelizaciju obavlja radeći i moleći. Ona ne daje lažna obećanja, nego svoju evangelizaciju vrši propovijedajući, čineći dobra djela koje doprinose za razvitak određenog naroda. Svjedoci smo današnjice, a i prošlost nas upozorava da evangelizacijsko poslanje Crkve nije uvijek bilo dobrodošlo od određenih skupina ljudi, određenih društava i organizacija, koji su se mnogo trudili da zatru evangelizacijsko poslanje Katoličke crkve. To su činili ubijajući katolike, a na poseban način misionare koji su ubijeni zbog evangelizacije. Prvi evangelizator Isusa Krista je Ivan Krstitelj: „Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha“ (Mk 1,4.).Poznato nam je kako je završio ovozemaljski život Ivana Krstitelja. Može se reći da je njegovim životom te ujedno i poslanjem utkan put svim misionarima, evangelizatorima, pokazujući vlastitim primjerom da je lik Isusa Krista u prvom planu, a ne osobe koje evangeliziraju. Stoga svaki pravi katolik, evangelizator treba biti toga svjestan. Možemo se lako uplesti u mrežu ovozemaljskog života i komunikacijske vještine kojima govorimo o Isusu mogu doći u prvi plan, a ne sadržaj te iste poruke.

Kada govorimo o misionarima ne smijemo zaboraviti neke koji su svojim djelovanjem zaslužni što se vjera u Isusa Krista i Katoličku crkvu proširila tamo gdje te vjere nije bilo, a to je Majka Terezija, otac Ante Gabrić, otac Drago Gverić, sestra Lukrecija Mamić, otac Ante Kutleša, don Danko Litrić, otac Ivica Perić i mnogi drugi. Misionari svojim djelovanjem pokazuju živu vjeru u Isusa Krista koji je i sâm bio patnik na ovoj zemlji, koji je bio ubijen na križu. To također pokazuje daje Bog blizak nama ljudima po patnji kroz ovozemaljski život, kroz razne pošasti našega društva. Poteškoće koje su se pojavile u evangelizaciji kroz prošlost bila je svakako udaljenost, ali i nerazvijeni komunikacijski kanali te raznorazni totalitaristički režimi kojima je smetalo evanđelje i Katolička crkva nad kojom su vršili cenzuru u javnom i političkom životu. U današnjem vremenu, kada živimo u prilično dobrim uvjetima, kao da su katolici postali mlaki, a svojevrsne političke struje katolike pokušavaju oblikovati kroz svoje medije. Tako često čujemo ljude kako govore: Bog da, Crkva ne. Današnji ljudi kao da su izgubili neku nadu u bolje sutra, lako upadamo u svojevrsne depresije i postajemo asocijalna bića, povlačimo se u svoj svijet i komoditet. Ljudi bježe u virtualne svjetove na društvene mreže gdje čitajući i gledajući raznovrsne stranice upitne moralne kvalitete upadaju u još veću depresiju, jer smatraju da trebaju biti kao njihovi idoli na društvenim mrežama. Zbog toga evangelizacija na društvenim mrežama najviše može pomoći mladima da ih se kroz kvalitetne katoličke stranice na internetu i društvenim mrežama približi župnoj zajednici. Stoga ćemo u sljedećem paragrafu govoriti o evangelizaciji putem društvenih mreža.

2. 2. Evangelizacija putem društvenih mreža

U današnjem vremenu postoje razne društvene mreže koje su doživjele veliki procvat te su među najpoznatijim i najpopularnijim društvenim mrežama: YouTube, Facebook, Instagram, Twitter, Viber, Whatsapp. Društvene mreže su se pokazale kao izvrstan primjer komuniciranja te tako stvorile veliku virtualnu zajednicu među ljudima koji dijele svoje ideje, svjetonazore i svoja uvjerenja. Katolička crkva u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, trudi se biti u korak s vremenom. Danas na društvenim mrežama imamo odlične primjere kako su pojedini evangelizatori pridobili katoličku populaciju, a to se pogotovo odnosi na mlađu generaciju. Katolička crkva treba biti prisutna na društvenim mrežama u virtualnoj zajednici da potakne vjernike da se pridruže svojoj župnoj zajednici. Pojedine župe u Splitsko–makarskoj nadbiskupiji imaju otvorene Facebook stranice i da su dostupne na internetskim stranicama. Zahvaljujući takvim stranicama na internetu informacije se brzo šire i lako su dostupne. Društvene mreže su uvelike pridonijele i pastoralu u župi i u radu s mladima s kojima se tako uspostavlja lakša komunikacija Formiranjem određene grupe na društvenoj mreži mladi se osjećaju kao pripadnikom te grupe što je od velike važnosti za Katoličku crkvu da je ljudi prepoznaju kao svoju.

Mogli bismo reći da je evangelizacija za Katoličku crkvu od iznimne važnosti, ali ona se može samo provoditi ukoliko postoji komunikacija između dvoje ili više sugovornika. Vjernici više nego ikad žele odgovore na pitanja o vjeri, o Bogu. Potrebna je prisutnost Crkve na društvenim mrežama kako vjernici ne bi bili uskraćeni za odgovore o vjeri koji ih zanimaju. Na taj način se također širi evanđelje. Vjernici, ali i poneki nevjernici su u stalnoj potrazi za istinom tražeći je po internetu i nekvalitetnim stranicama. Tako mogu dublje upasti u grijeh i nevolju te je stoga potrebna prisutnost Katoličke crkve na internetu i društvenim mrežama. Trebamo istaknuti određene pojedince koji na odličan način koriste društvene mreže. Preko njih šire evanđelje i u neku ruku približavaju ljudima vjerske teme. Jedan od takvih primjera je YouTube kanal Marina Miletića[5], po struci vjeroučitelj koji ima pratitelje na YouTube kanalu. Trenutno ima nešto više od 7000 pretplatnika. On u svojim uradcima govori o Bogu, vjeri i drugim različitim tematikama koje se pojavljuju u našem društvu te na takav način iznosi osobno mišljenje i viđenje određenim temama. On kao vjeroučitelj u srednjoj školi ima praktično iskustvo u radu s mladima. Ima raznih katoličkih evangelizatora na društvenim mrežama što svakako govori da sȃm rad na društvenim mrežama ima itekakvu korist i trebalo bi svakako potaknuti svećenike da u svojim župnim zajednicama imaju otvorenu stranicu na nekoj od društvenih mreža. „Na društvenoj mreži YouTube postoji kanal ‘Pod Smokvom’ koji donosi evanđelje dana i razmatranja od strane svećenika, kao i različite aktualne i duhovne sadržaje.“[6] Potrebno je da postoje osobe koje se brinu o medijskoj djelatnosti Katoličke crkve u Hrvata. Također, da se svi ti YouTube kanali nalaze i na različitim stranicama društvenih mreža. Treba pohvaliti veliki trud i zalaganje evangelizatora koji koriste svoje slobodno vrijeme za evangelizaciju na društvenim mrežama te na takav način unose dio sebe u evangelizaciju putem društvenih mreža što je jedna velika odgovornost pred ljudima da promiču istinsku evangelizaciju. Društvene mreže najčešće koriste mladi i djeca te trebamo u evangelizaciji preko društvenih mreža biti i pedagoški osviješteni, riječima djece i mladeži prenositi radosnu vijest.

2. 3. Mladi i evangelizacija putem društvenih mreža

Razna istraživanja su pokazala da djeca i mladi provode jako puno slobodnog vremena na internetu i to vrlo često bez prisustva roditelja, što za djecu može biti jako opasno jer internet i nije baš sigurno mjesto. Kao što smo već naglasili, društvene mreže su svakako pridonijele razvoju komunikacije. Može se primijetiti da je zloupotreba takvog načina komuniciranja najizraženija kod mlađe djece. Tako se u početcima ere društvenih mreža stvarale grupe ili stranice gdje bi se jednu ili više osoba htjelo diskreditirati po nekom principu, a to je bilo najčešće po socijalnom statusu. .Najčešći korisnici društvenih mreža su zapravo mladi na kojima svijet ostaje, stoga bi Katolička crkva trebala prepoznati potencijal mladih na društvenim mrežama, te na moderan način približiti Crkvu djeci i mladima. Kao članovi Katoličke crkve moramo biti upoznati s radom na društvenim mrežama jer se većina mladih spretno služi s njima. Postoji puno mladih i određenih grupacija koji se svim silama trude da mlade odvuku na životnu stranputicu. Tako im se primjerice servira kako odlazak na misu tobože nije in, promiču liberalne ideje trujući tako umove mladih vjernika Hrvata svojim pričama o takozvanom napretku modernih. Često se u ovim stavovima relativizira opasnost i posljedice npr. pobačaja i kontracepcije. Mladima Crkva postaje interesantnija jer pruža sigurnost u svijetu relativnih vrijednosti. To govori i Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) ili Mladifest u Međugorju koji okupljaju brojne mlade. Svakako je važno napomenuti da su za evangelizaciju među mladima jako zaslužni i katolički ljetni kampovi koji se organiziraju kako bi se mladi odmarali i učili o Bogu te se ujedno kroz odmor nadahnjivali izvorom žive riječi. Mladost u neku ruku shvaća kako je zapravo život izvan Crkve prazan. Dakako, to vide samo oni koji vjeruju u Boga. Shvaćaju da je život ispunjen Bogom puno bogatiji i smisleniji, naročito u godinama previranja dok još traže svoj životni put. Potrebno je istaknuti također, da se Katolička crkva u Hrvata brine jako puno za mlade, pa tako primjerice imamo studenske kapelane, u svim većim studentskim centrima npr. Zagrebu i Splitu gdje se organiziraju različiti duhovni sadržaji. Društvene mreže su veliki potencijal za pastoralno djelovanje na mlade, jer ih se sa stvaranjem grupe na određenoj društvenoj mreži s katoličkim duhovnim sadržajem identificira kao vjernike katoličke crkve. Također, treba uočiti da se današnji mladi što više žele identificirati s određenom skupinom ljudi te tako očitovati svoj društveni status. To se najbolje vidi na društvenim mrežama gdje postoji toliko različitih stranica ili grupa na Facebooku ili Instagramu koje govore o duhovnim tematikama i obrađuju stvarnost koja se događa u Katoličkoj crkvi te tako na zanimljiv i humorističan način mlade više približavaju Bogu. Sve te razne katoličke stranice s duhovnom tematikom na društvenim mrežama približile su mladima vrijednosti drugačije od modernog, liberalnog vremena u kojem živimo. Postoje i mladi koji su privrženi vrijednostima koje promovira Crkva. Možemo to vidjeti iz raznih organizacija kao što su: Salezijanska mladež, Franjevačka mladež (FRAMA), Studentski katolički centar (SKAC) i okupljanja katoličke mladeži, kao što su: Susret hrvatske katoličke mladeži (SKHM). Na društvenim mrežama, a posebno ćemo naglasiti društvenu mrežu YouTube, postoji veliki broj kanala koji stavljaju razna svjedočanstva, kao što su primjerice svjedočanstva ljudi koji su se nakon životnog lutanja vratili se Bogu i Katoličkoj crkvi, svjedočanstva mladih parova koji svjedoče o svojoj predbračnoj čistoći, razna svjedočanstva mladih ljudi koji su se odlučili za duhovni poziv. Posebno takva tematika je jako bitna da se nalazi na YouTube-u, ali i na ostalim društvenim mrežama jer mlade jako zanimaju ovakve teme. Nekima su primjerice promijenjeni pogledi u njihovim životima o vjeri i o Bogu. Također je lijepo što sva ta razna svjedočanstva mladih katolika imamo na internetu i na društvenim mrežama Trebalo bi imati takva iskustva i u svakodnevnom životu, jer se mlade najviše može potaknuti vlastitim primjerom i življenjem vjere u svakodnevnom životu. Takav primjer imamo u organizaciji mladih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji koja se zove Hrvatsko nadzemlje i već devet godina u Splitu puni dvoranu Splitskog sjemeništa mladima koji dolaze na susrete na kojima se na zanimljiv način kroz predavanja biranih  predavača govore o važnim temama za Crkvu i za mlade. Možemo reći da je Hrvatsko nadzemlje na zanimljiv način iskoristilo društvene mreže, jer na njima stavljaju slike i videozapise svojih susreta te pozivaju da im se što više mladih pridruži. To je primjer kako iskustvo virtualnog svijeta iskoristiti u stvarnom životu. Veliki broj mladih okuplja se na jednom mjestu. Važno je da se mladi ne zadovolje okupljaju u sklopu samo te organizacije, već da budu potaknuti na djelovanje u vlastitim župnim zajednicama. Takvim načinom aktivizma pridonose rastu svojih župnih zajednica, kao i vlastitom duhovnom rastu u vjeri. Ako nema mladih vjernika koji aktivno sudjeluju u životu svoje župne zajednice može se zaključiti da je ta župna zajednica znatno osiromašena u svom djelovanju. Stoga je svakako primarni cilj na društvenim mrežama privući mlade koji žive svoju vjeru na internetu, stavljajući razne citate svetaca ili iz Biblije da se potaknu u uključivanje u život svoje župne zajednice kroz razne sekcije te tako doprinose rastu svoje vjere kao pojedinca, ali djelovanju u cjelokupnoj župnoj zajednici. Mladi su budućnost kako za društvo, tako i za Katoličku crkvu. Pastoral u Katoličkoj crkvi trebao biti okrenut prema odraslima i zrelim osobama koji su kroz svoje višegodišnje djelovanje u župi primjer mlađim vjernicima.

3. KATOLIČKI INDENTITET U SVIJETU DRUŠTVENIH MREŽA

Živimo u svijetu kojeg najbolje karakterizira latinska poslovica koja kaže homo homini lupust est, što na hrvatskom znači čovjek je čovjeku vuk. Upravo u ovom vremenu događaju su jako loše stvari za cjelokupno društvo. Ljudi su prestali brinuti za druge. Čovjek je u društvu postao individualac koji ugađa samo svojim prohtjevima i željama. Olako prelazimo preko nekih stvari za koje smo prije držali za svetinju, tako primjerice dopuštamo raznim medijskim djelatnicima da slobodno loše i gotovo i s dozom mržnje pišu o nečijoj svetinji. Tako možemo na raznim portalima pročitati razne članke od nazovi-novinara koji pišu protiv Katoličke crkve, Domovinskog rata kojega često žele poniziti nazivajući ga „građanskim“ ratom te protiv branitelja kojima se često u prvi plan stavljaju materijalne i druge „privilegije“, zaboravljajući njihovu žrtvu za vrijeme Domovinskog rata. Gledajući razne portalne na društvenim mrežama koji napišu neki negativan članak o Katoličkoj crkvi, čini se kao da se uopćeno želi negativno prikazati cijela Katolička crkva, a ne samo prenijeti informaciju koja često može biti potaknuta lažnim izvorom. Ovdje dolazi pitanje kako bi se katolik trebao postaviti u svijetu društvenih medija. Često nam se događa da identitet katolika imamo samo u crkvi ili u drugim sakralnim prostorima, a izvan njih kao da taj identitet ne postoji. Događa nam se često da se katolik utopi u pluralističko društvo, kako u realnom svijetu tako i na društvenim mrežama izgubi svoj katolički identitet. Čini se da se bojimo svoje okoline – bilo na poslu, u školi ili općenito u društvu govoriti o svojoj vjeri kao da se sramimo svoga identiteta što smo sinovi i kćeri Trojedinog Boga. Stoga su nam od velike važnosti da Katolička crkva ima svoje medijske djelatnike koji će prenositi istinu i javno govoriti o Bogu i istinskoj slici o Katoličkoj crkvi. Stvara nam se zaključak da su „medijski djelatnici često izloženi ekonomskim i političkim uvjetovanjima i pritiscima, što svakako može utjecati i na sâm medijski sadržaj“[7]. Takvi događaji su izdvojeni i specifični. To nažalost, ponekad dovodi do lošeg društvenog mijenja o Crkvi, jer u medijima u Hrvatskoj rade pojedini ljudi koji ne gledaju blagonaklono na Crkvu. Njeno poslanje je u duhu evanđelja širiti toleranciju, mir i istinu. Kako bi se u medijima iskazala prava slika Crkve, njeno pozitivno djelovanje npr. karitativno, odgojno i sl., potrebno je navedeno promicati na društvenim mrežama. Katoličkoj crkvi su nužno potrebni ljudi, vjernici, laici, školovani novinari, komunikolozi koji će pomoći drugim vjernicima identificirani se kao katolici i na društvenim mrežama te kako ispravno i argumentirano iznositi svoje stavove. Svećenici, redovnici i redovnice bi trebali naučavati vjernike kako zapravo čuvati katolički identitet u stvarnom svijetu koji je samo preslika onog virtualnog koji se događa na društvenim mrežama.

3. 1. Moralno korištenje društvenih mreža

Kada govorimo kako i na koji način koristiti društvene mreže trebali bi se svakako usmjeriti na Isusovo poslanje koje je činio prije nego što je bio pribijen na križ. Kao njegovi vjernici a i učenici u sadašnjem vremenu pozvani smo na posvećenost u svom djelovanju: „Živite dostojno poziva kojim ste pozvani“ (Ef 4,1).U svijetu društvenih mreža katolik lako može potpasti i pod negativan utjecaj jer anonimnosti na internetu pruža mnoge mogućnosti. Tako se današnji i čovjek pokušava sakriti od Boga, kao što su se Adam i Eva sakrili kada se spoznali da su goli: „Čuo sam tvoj korak u vrtu pobojah se jer sam gol pa se sakrih“ (Post 3,10.). Virtualni svijet polagano postaje stvarni svijet. To potvrđuje ona glasovita izjava: „Ako nije na internetu, nije se dogodilo“. Katolik bi trebao – kako u stvarnom, tako i u realnom životu – živjeti moralno. A to znači „nastojati ostvariti temeljne ljudske vrednote: tražiti i činiti istinu, boriti se za slobodu i pravdu u osobnim i društvenom životu, zauzetim i solidarnim radom ostvarivati sebe i stvarati humanije odnose među ljudima.“[8] Kao katolici ne smijemo problem koji se dogodi bližnjima zanemariti te smo pozvani pomoći im. Jako je zanimljivo da je današnji čovjek individualac, iako ga zapravo zanima sve što se oko njega događa, a za bližnje kao da nema vremena. Vjernici koji su upoznali Isusovo beskrajno milosrđe i ljubav trebali bi priskočiti u pomoć svima kojima je potrebna, bilo to u realnom ili u virtualnom svijetu. Katolička crkva je prepoznala blagodati, ali i opasnosti interneta koji može jednim klikom miša uvesti vjernika u svijet zla i grijeha te isto tako da i on sȃm postane žrtva istog. Također, trebamo biti svjesni zla koji se događa na internetu. Opasnosti koje se događaju na društvenim mrežama su: promoviranje nasilja, pornografija, lažno informiranje. Tako imamo primjer promoviranja nasilja, gdje je jedan čovjek odabrao sasvim slučajnog prolaznika te ga ubio te je cijeli taj čin snimio uživo na Facebooku.[9]Nažalost ovo nije bio izolirani slučaj te se može vidjeti na mnogo sličnih slučajeva gdje su nasilnici upotrijebili društvenu mrežu za promoviranje nasilja. Postoji zloupotreba društvenih mreža kada se ljudi organiziraju u vršenju različitih kažnjivih djela. Također, jedan od gorućih problema na društvenim mrežama je i pornografija. Takve organizacije zavode mlade ljude, većinom žene, te im obećavajući brzu zaradu nudeći upitne poslove. Nažalost, u ovom slučaju djelatnost na društvenim mrežama je negativna jer zbog brze komunikacije i lakog pretraživanja može se doći do osobe koju traže takvi ljudi te uskoro društvena mreža postane svojevrsna platforma za nemoralna djela.

Također, postoje i još brojna druga zla kao što je cyber kriminal, fakenews koji karakterizira bombastičan naslov sa siromašnim tekstom a sve u svrhu utrke za klikovima. Uviđamo da katolik može biti u opasnosti da padne pod utjecajem negativnosti na društvenim mrežama jer smo okruženi takvim vijestima– kako na društvenim mrežama, tako i u stvarnom svijetu. Katolik bi trebao uvijek biti moralan i svjestan svog identiteta i nikada ne zaboraviti i na to da zlo nikada ne spava: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu“ (1Pt 5, 8-9).

3. 2. Katolik i komunikator

Bog je stvorio čovjeka kao biće komunikacije te stoga svaka ljudska komunikacija ima božanske temelje. Bog je onaj koji komunicira i oduvijek je želio komunicirati sa svojim stvorenjem čovjekom, stoga ga je i stvorio na svoju sliku i priliku. Razni proroci su komunicirali s Bogom te su bili poveznica između Boga i božjeg naroda. Proroci su prenosili Božjem narodu što Bog govori i što od njih zahtjeva. Bog nam konačno progovara u osobi Isusa Krista. Drugi vatikanski sabor govori o Isusu Kristu kao savršenom komunikatoru. Isus je u svom javnom djelovanju na zemlji koje je trajalo tri godine posvetio na poseban način onima koji su bili na rubu društva, a to su u tadašnjem vremenu bili djeca, žene, bolesni a na poseban način gubavci. U to vrijeme, djeca su se smatrala manje ljudskim bićima. Isus na djecu gleda na drugačiji način te drži do njihovog dostojanstva. Evanđelist Matej nam donosi prispodobu o tome kako apostoli nisu željeli pustiti žene, jer su mislili da će samo dodijavati Isusu. Kada je Isus čuo da se žene prepiru s apostolima rekao im je: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko!“ (usp. Mt 19, 13-14). Drugom prigodom Isus je izjavio: „Zaista kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle najveći u kraljevstvu nebeskom je onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko prima radi mene jedno malo dijete kao što je ovo mene prima.“ (Mt 18, 1-5). Isus je djecu dao kao primjer bezazlenosti, nevinosti, poniznosti, mekog srca prema potrebitima, što su osobine poželjne za kraljevstvo nebesko. To je naravno izazvalo zaprepaštenje odraslih, jer je to bio dosad neviđeni pristup djeci. Isus je još jednom prilikom pokazao kako mu je stalo do djece, naime prilikom posjeta Kafarnaumu vratio je iz mrtvih djevojčicu od 12 godina, koja je bila kći Jaira, uglednog Židova. Dok je Isus dolazio Jairovoj kući, djevojčica je već umrla. Usprkos tome, Isus je primio djevojčicu i rekao joj da ustane i vratio joj se život i počela je hodati (usp. Mt 9, 23-25). U prispodobama s djecom Isus se predstavio kao i savršeni pedagog koji je shvaćao važnost djece. Kada govorimo o Isusovoj komunikaciji sa ženama možemo također reći da je bila vrlo revolucionarna za ono vrijeme. Svima nam je poznata prispodoba kada je ozdravio ženu koja je bila bolesna, reče joj: „Idi, vjera te tvoja spasila“ (usp. Mk 5,25-35). Također, sjećamo se i prispodobe kada je spasio tadašnju bludnicu od kamenovanja. U komunikaciji sa ženama osjećalo se poštovanje koje je Isus imao, kako prema svojoj majci tako i prema ostalim ženama. Očituje se također i za vrijeme dok je nosio križ: ugledale su ga uplakane jeruzalemske žene te im je on tada odgovorio da ne plaču nad njim nego nad svojom sudbinom. Poznata nam je Isusova komunikacija, puna pažnje i empatije prema teško bolesnima, kao što su gubavci koji su bili izolirani iz društva. On odlazi njima te liječi deset gubavaca, ali događa se zanimljiva situacija, a to da mu je došao zahvaliti samo jedan. Vidimo da je Isus, možemo slobodno reći, komunicirao s ljudima koji su bili na periferiji tadašnjeg društva i nisu baš bili prihvaćeni. Primjećujemo također da svaka prispodoba tadašnjim ljudima koji su bili na periferiji društva nosi određenu poruku. Isus nam govori da nikada ne odbacujemo i ne omalovažavamo ljude jer svaki čovjek je stvoren na sliku Božju. Papa Franjo nas poziva da izađemo na periferije i da tamo navještavamo evanđelje, radosnu vijest o Uskrsnuću Sina Božjega koji je bio raspet poradi naših grijeha.

U komunikaciji katolici bi trebali nastojati slijediti primjer načina komunikacije koju nam je Isus ostavio kao njegovi istinski učenici. Isus nije u komunikaciji povlađivao farizejima i saducejima, nego baš suprotno, često bi im se suprotstavljao. Danas radimo baš suprotno od toga. Često podilazimo i ugađamo osobama koji su na vlasti kako bi imali kakve koristi od toga. Kroz Isusov život vidimo kako se on borio protiv nametnutih normi i pravila. U današnjem vremenu masovni mediji su ti koji vrše kulturni imperijalizam, kao što su Isusovo vrijeme to radili farizeji i saduceji. Tako da se nameće dominantan svjetonazor, koji se koristi kao oružje u nametanju određene ideologije. Isus je stoga pravi primjer komunikatora kakav bi trebao biti svaki katolik. Trebali bi biti razboriti i uviđati kako se razvija situacija u kojoj se nalazimo i težiti za onim što je nebesko, a ne ono zemaljsko, materijalno koje je pokvarljivo i ne može nam donijeti život vječni, nego samo propast duše. Institucija Katolička crkva trebala bi profilirati određeni broj osoba za komunikologiju s medijima. Na neutemeljene prozivke, neistine ili poluistine treba argumentirano i razborito odgovoriti. Stoga je od iznimne važnosti da u današnjem vremenu imamo mali odred školovanih osoba koji će u svakom trenutku poučeni na Isusovom primjeru komuniciranja komunicirati na društvenim mrežama te na takav način pridonijeti rastu i razvoju Katoličke crkve.

3. 3. Svrhovitost društvenih mreža za katolike

Katolici su s društvenim mrežama jako puno dobili. Imaju veće mogućnosti povezivanja i informiranja. Počeli su se uvezivati u razne grupe na društvenim mrežama. Pojedine župne zajednice izradile su Web, Facebook ili neku drugu stranicu na društvenoj mreži gdje mogu objavljivati određene obavijesti koje će olakšati vjernicima informacije o događajima u župi. Svrha društvenih mreža za katolike bi bila da na njima promiču katoličku vjeru, vrijednosti i stavove. Primjerice da objavljuju vjerske statuse jer tako možemo eventualno vjerski poticati nekoga našeg pratitelja na društvenim mrežama. Može se utjecati negativno ili pozitivno. Negativni utjecaj bi bio taj da bi ta osoba doživjela progon radi jasnog svjedočanstva vjere, a pozitivni utjecaj bi bio da takva osoba shvati da njegov ili njezin život je skrenuo u stranputicu i da se otuđio/la od Boga. U povezivanju katolika na društvenim mrežama govori i to da postoje razne stranice koje povezivanju katolike koji dijele svoje stavove, razmišljanja o vjeri i o Bogu. Treba naglasiti da je u vremenu u kojem živimo značajna odgovornost medija za negativnu percepciju o katolicima, kao i o samoj Crkvi. Za vjernike ili Katoličku crkvu nema mjesta u vijestima na vodećim televizijskim postajama, nego samo vijesti u negativnom kontekstu. Društvene mreže i internet su praktičniji i bogatiji  duhovnim sadržajem, koji je tako dostupniji. Postale su alternativa jer na televiziji i drugim vodećim medijima vjerski program i informacije o vjerskim događanjima nisu dovoljno zastupljeni. Što se tiče radija on nije baš popularan među mlađom generacijom, iako na radiju ima nekoliko katoličkih stanica. Većinom radio slušamo u automobilu, a izvan njega jako malo ili nikako. Stoga rad na društvenim mrežama itekako ima svrhu i važnost za Katoličku crkvu, jer nažalost ista na gotovo svim televizijskim postajama gotovo i ne postoji. Na Hrvatskoj radio televiziji (HRT) možemo naći vjerski sadržaj, ali samo u okvirima Vatikanskih ugovora koji jamče da državna televizija mora emitirati određeni vjerski sadržaj koji je uređen odredbama Vatikanskih ugovora. Iz navedenog se da zaključiti da su društvene mreže dobrodošle za moderni pastoral u Katoličkoj crkvi gdje su dostupnost i komunikacija, kao i protok informacija jako brze. Najvažnije je što nema posrednika između vjernika i evangelizatora kao na televiziji ili radiju. Evangelizator na društvenim mrežama ujedno je i urednik te stranice na određenoj društvenoj mreži.

ZAKLJUČAK

Katolička crkva danas se nalazi u post-modernom dobu gdje mediji imaju jako važnu ulogu u cijelom svijetu. Mediji su za današnjeg čovjeka jako važni te se njihova uloga u društvu shvaća jako ozbiljno. Svjedoci smo kako pojedini istraživački novinari otkrivaju velike afere u politici, pravosuđu, ali i u ostalim granama našega društva. Katolička crkva je svjesna da mediji imaju važnu ulogu u društvu. Vjeroučitelji, svećenici, biskupi i ostali istaknuti katolički aktivisti neće biti potaknuti vladajućim medijima da istupaju po njihovim željama i mjerilima. Katolička crkva želi iskoristiti novonastali medijski dinamički prostor za evangelizaciju. Glavni i primarni cilj evangelizacije je približiti evanđelje svakom čovjeku i da tematiku koja se proteže kroz evanđelje približi svakom čovjeku u njegovoj svakodnevnici. Sama Katolička crkva potiče školovane laike i svećenike da se aktivno uključe na različite društvene mreže i da svojim životnim primjerom budu putokaz drugim korisnicima na društvenim mrežama, te da doprinose u prenošenju i širenju evanđelja na društvenim mrežama, ali također i na drugim medijima kao što su: televizija, radio, film i mnogi drugi. Uvidjeli smo mogućnost koju su nam pružile društvene mreže, a to je da se evangelizacija može vršiti na daljinu. Treba znati da je takva evangelizacija samo početna jer ako se osoba zadovolji samo s virtualnom evangelizacijom, nažalost neće moći spoznati puninu evanđelja i svoga vlastitoga životnog poslanja. Evangelizacija na društvenim mrežama i općenito u medijima služi zapravo da bi se osobu koja kroz neku pjesmu ili kroz neke nagovore koje imamo na internetu i na društvenim mrežama potakne da se aktivira u svojoj župnoj zajednici, odnosno da joj pomogne da se uključi u živu Crkvu jer nikakva evangelizacija na internetu, društvenim mrežama i općenito u svijetu medija ne može zamijenit svetu misu i svete sakramente. Čovjek ne smije ostati zatvoren, ravnodušan na ostale vjernike smatrajući dostatnim medijsku evangelizaciju, jer samo kroz svetu misu će otkriti istinsko slavlje i zajedništvo koje se događa u Crkvi. Osoba koja dođe preko evangelizacije na internetu do Boga trebala bi i u stvarnom životu razgovarati sa svećenikom, ostvariti živi kontakt te porazgovarati o tome što je doživjela. Kao što je već navedeno, mladi su novim načinom evangelizacije zahvaljujući tehnološkom napretku najviše dobili jer je danas evanđelje i cjelokupna Katolička crkva na „njihovom terenu“ te također mogu djelovati. Posebno u današnjem vremenu kada su se ljudi otuđili nema više toliko živih diskusija, razgovora nego svi gledaju u svoje ekrane. To možemo često vidjeti kada dođemo kod nekoga u goste ili idemo na kavu u neki kafić kako pretežito mlada populacija, iako to nije strano ni starijoj populaciji našeg društva „gleda u ekran“ od televizije, mobitela, tableta i slično. Za evangelizaciju bi bilo štetno ukoliko se ne bi primjerice ušlo u „teren“ medija, društvenih mreža. Nauk Katoličke crkve nije bio dovoljno prisutan u medijima novoga društva, stoga Katolička crkva ubuduće mora ići u korak s vremenom po pitanju tehnologije i svijeta medija, te ne bi smjela dopustiti da je pregazi vrijeme po tom pitanju. Svjesni smo da ima mnogo drugih organizacija koji se svim silama trude da bi u svojoj udruzi, organizaciji, privukli više mladih koji dosta vremena provode na društvenim mrežama. Takve udruge ili organizacije su pretežito lijevo-liberalnog spektra koji je u suprotnosti nauku Katoličke crkve. Nažalost, vidimo posljedice u kojima razni mediji promiču kulturu suprotnoj kulturi evanđelja stvarajući reportaže, novinske članke koji su huškačkog karaktera prema Crkvu i njezinom nauku. Svakako, živimo u svijetu koji postaje sekulariziran i u kojem se tematika Boga i vjere „stavlja pod tepih“ kao svojevrsna privatna stvar određenog pojedinca. Dopuštajući dominantnost sekularizacije u našem društvu dopustit ćemo nametanje novog kulturološkog obrata koji bi želio umanjiti utjecaji Katoličke crkve, kako u svijetu tako u i Republici Hrvatskoj. Stoga je nužna jača provedba evangelizacije na svim područjima medija da ne izgubimo novi naraštaj vjernika koji raste u znaku velikih turbulencija u našem društvu koje određene političke elite nažalost okreću lijevo-liberalnoj struji koja zagovara prava i slobode za sve i svakoga osim za katolike koje se u medijima može slobodno napadati i omalovažavati bez ikakve odgovarajuće kazne. Živimo u vremenu u kojem je evangelizacija na društvenim mrežama jako korisna jer većina današnjih ljudi žive u gradovima, urbanim naseljima, te je često tempo života ubrzaniji nego primjerice na selima. Ljudi koji žive na selu više su socijalno osjetljiviji nego osobe koje žive u gradu. Također, u gradskim sredinama nalazimo manje povjerenja te bliskosti među ljudima, stoga je jako dobro što društvene mreže i cjelokupni mediji povezuju ljude. Danas su mediji svojevrsna spajalica među ljudima. Tako zahvaljujući medijima brže se prikupljaju određene donacije za humanitarne svrhe. Od velike važnosti je i to da internet i medije ne shvaćamo kao određenu igračku koja je bezopasna, jer internet i svijet medija može biti itekako opasan, te lako možemo upasti u duhovnu, ali i materijalnu prevaru. Prevare na internetu i općenito u medijima su postale jako česte. Često se plasiraju lažne vijesti, te tako u nepovrat unište ugled nekom pojedincu u društvu. Na internetu se ipak događaju prevare kao primjerice krađa osobnih podataka, unosa virusa u računalo itd. Stoga bi trebali koristiti sve blagodati tehnologije u post-modernom dobu, ali na način da se s tim ne udaljimo od Boga nego da mediji, a posebno društvene mreže budu oruđe nove evangelizacije u rukama Katoličke crkve.


[1] Ivan Jakulj, Pravni položaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj: od totalitarizma do demokracije, u: Crkva u svijetu, 50 (2015.) 3, 475-513, ovdje 491.

[2] Nikol   Zagorac, Hodači za život prolazili pored bakice: ‘Pomozite, gladna sam’, na: https://www.24sata.hr/news/hodaci-za-zivot-prolazili-kraj-bakice-pomozite-gladna-sam-631305 (30. srpnja 2019.).

[3] Wikipedia, „Društvena mreže“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Društvena_mreža (30. srpnja 2019.).

[4] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Glas Koncila, Zagreb, 2006., br. 43.

[5] YouTube, „Marin Miletić“, na: https://www.youtube.com/channel/UC3pytUSwwvUuiksKZ-EzfQQ (1. kolovoza 2019.).

[6] YouTube, „Pod smokom“, na: https://www.youtube.com/channel/UCFU64nhIgpXR8CPNZJvEymg/about (1. kolovoza 2019.).

[7] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, br. 54.

[8] Vjeronauk.net, Kršćanski moral, na: http://vjeronauk.net/?page_id=859 (7. kolovoza 2019.).

[9] Hina, Odabrao ga slučajno: Smaknuo čovjeka i to prenosio na „Fejsu“ na: https://www.24 sata.hr/news/prenosio-ubojstvo-covjeka-na-facebooku-pa-pobjegao-policiji-520563 (2. kolovoza 2019.).

LITERATURA

A) Izvori:

KAŠTELAN, Jure – DUDA, Bonaventura – TABAK, Josip – FUĆAK, Jerko (ur.), Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

PAPINSKO VIJEĆE ZA SREDSTVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA, Communio et progressio Zajedništvo i napredak. Pastoralni naputak izrađen nalogom Drugog vatikanskog sabora radi primjene Dekreta o sredstvima društvenog priopćavanja istoga sabora (23. svibnja 1971.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Glas koncila, Zagreb, 2006.

B) Knjige:

STRUJIĆ, Jure, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet, Split, 2015.

C) Članci:

JAKULJ, Ivan, Pravni položaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj: od totalitarizma do demokracije, u: Crkva u svijetu, 50 (2015.) 3, 478-513.

VALKOVIĆ, Jerko, Evangelizacija u „digitalno doba“, u: Diaconvensia, 20 (2012.) 2, 171- 186.

VALKOVIĆ, Jerko, Evangelizacija u eri medija: mogućnosti i problemi komuniciranja, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675-696.

D) Web mjesta:

HINA, Odabrao ga slučajno: Smaknuo čovjeka i to prenosio na „Fejsu“, na: https://www.24sata.hr/news/prenosio-ubojstvo-covjeka-na-facebooku-pa-pobjegao-policiji-520563 (2. kolovoza 2019.).

VJERONAUK.NET, Kršćanski moral, na: http://vjeronauk.net/?page_id=859 (7. kolovoza 2019.).

WIKIPEDIA, „Društvena mreža“, na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Društvena_mreža (30. srpnja 2019.).

YOUTUBE, „Pod Smokvom“, na: https://www.youtube.com/channel/UCFU64nhIgp XR8CPNZJvEymg/about (1. kolovoza 2019.).

YOUTUBE, „Marin Miletić“, na: https://www.youtube.com/channel/UC3pytUSwwvU uiksKZ-EzfQQ (1. kolovoza 2019.).

ZAGORAC, Nikol, Hodači za život prolazili pored bakice: ‘Pomozite, gladna sam’ na: https://www.24sata.hr/news/hodaci-za-zivot-prolazili-kraj-bakice-pomozite-gladna-sam-631305 (30. srpnja 2019.).

Share.

Comments are closed.