Nepoštena igra koja nas godišnje košta 1.144,00 kn!

0

I danas sam se uputio prema sportskoj areni u središtu grada. U ringu nastupa moj omiljeni igrač. Uredno sam platio kartu i zauzeo mjesto na tribini. Uz svjetla, pompu i glasno uzvikivanje publike igrači su izišli u središte arene, zauzeli su svoje pozicije u ringu. Kao i bezbroj puta do sada, i danas sam se uzaludno nadao. Uistinu nada umire zadnja.

Već sam odavno shvatio da moj kandidat ima poseban tretman u areni. Iako nisam bio usamljen u takvom razmišljanju, drugi su se pomalo navikli na to i postalo im je uobičajeno da naš favorit u ring ulazi bez bilo kakve zaštite. Vlasnici arene samo mojem kandidatu nisu dopuštali da za vrijeme meča na sebi ima zaštitnu kacigu i rukavice. Štoviše, neprestano su tvrdili da mu je sve to skupa nepotrebno davati. I iz meča u meč moj bi kandidat gubio. Osim poniženja, dobivao bi jake udarce koji su na njemu ostavljali vidljive i nevidljive ozljede.

A publika – željna krvi i adrenalina – je cijelo vrijeme, bez mnogo razmišljanja, uzvikivala i tražila novi meč, jedinstven po pravilima igre. Iako je znao da će izgubiti meč, moj kandidat je ponosno ulazio u arenu bez kacige i zaštitnih rukavica. Poraz je bio neminovan, ali se igrač nije predavao. Osim igrača, ni ja se nisam predavao: redovito sam plaćao ulaznicu za arenu, nadajući se pobjedi igrača bez rukavica i kacige. Iako sam shvaćao da je igra nepoštena i da u njoj nepošteno zarađuju vlasnici arene i protivni igrači, uredno sam plaćao kartu, zauzimao mjesto na tribini i podržavao onoga koji nije imao nikakve šanse.

Ova priča kod mnogih može izazvati zaključak koji se može sažeti u rečenici: Oni su glupi!. Glup je igrač koji u ring ulazi bez rukavica i kacige, a još više navijač koji plaća kartu za nepoštenu igru. Ova slika nam može poslužiti da se prepoznamo u ovoj priči i zapitamo tko je vlasnik arene, tko su protivni igrači, tko igrač bez kacige i rukavica, a tko gledatelj koji sve uredno plaća.

Na području Dalmacije poznata je dnevna tiskovina, čiji vlasnici redovito organiziraju mečeve. Veliki mečevi najčešće se održavaju nedjeljom. Protivnih igrača ne nedostaje: nađe se svih mogućih ljudi i ne-ljudi koji će rado u ringu prezentirati što znaju, a autori članaka i reportaža u ulozi trenera dat će im pokoji koristan savjet i uputu. Igrača bez kacige, rukavica i trenera ne trebaju dugo tražiti. On se uvijek vraća u ring. To je u našem slučaju Katolička crkva. Kad čuju za svojega favorita, dalmatinski svećenici rutinski pohite u arenu, plate kartu i sudjeluju u nepoštenoj igri. Njihov omiljeni igrač gubi iz meča u meč. Jer takva su pravila igre!

A vlasniku je zarada zajamčena: u svakom meču s Katoličkom crkvom ulaznice su rasprodane. Njegovi interni podatci su zapanjujući. Sa smiješkom na licu tvrdi da su mu najsigurniji gledatelji svećenici.  Samo na području Dalmacije dnevno proda točno 454 ulaznice po 7 kuna. Toliko je naime župa i ustanova koje se uzaludno nadaju pobjedi svojeg kandidata. To je 95.340 kn mjesečno, a godišnje 1,144.080 kn. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu. Nepoštena pravila, Crkva bez prava replike i komentara te svećenstvo koje rutinski plaća.

Vlasnik nam na kraju poručuje da i on ima nadu: da razum neće pobijediti rituale!

Share.

Comments are closed.