Netočne informacije o parnicama proglašenja ništavosti crkvene ženidbe

0

Nakon netočnih medijskih natpisa o parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe u crkvi, priopćenjem su se oglasili međubiskupijski sudovi u Zagrebu:
Glede nastojanja da se prenese vijest o reformi kanonskog postupka primijetili smo i neke interpretacije koje nisu u skladu s važećim kanonskim propisima niti s proglašenim odredbama u motupropriju pape Franje „Mitis Iudex Dominus Iesus“ („Blagi sudac Gospodin Isus“). Primjećujemo da su pogrešne ili slobodne interpretacije u medijima stvorile nepotrebna pitanja i izazvale nerazumijevanja. Kako istina ne bi ostala bez glasa, a vjernici i stranke u postupku bili zaštićeni od većih zabluda, skrećemo pozornost na sljedeće:

1. Za parnicu proglašenja ništavosti ženidbe pogrješno je upotrebljavati izričaj „poništenje braka“, a što je čest slučaj u medijskom govoru. Sama uporaba izrazâ poništenje ili razvod u kontekstu parnice o ništavosti ženidbe odaje nemjerodavnost pojedinih autora i davatelja izjava. U Katoličkoj Crkvi, naime, nema ni poništenja ni rastave ženidbe. Jednom valjana ženidba uvijek je valjana. Međutim, ima crkvenih ženidaba koje su, gledano izvana, posve valjano sklopljene, a ipak nisu valjane, jer je u trenutku davanja ženidbene privole postojao neki od kanonskih razloga ništavosti ženidbe koji ženidbu čini ništavom. Kanonski razlozi ništavosti ženidbe mnogostruki su i navedeni su u Zakoniku kanonskoga prava. Ako se u sudskom postupku utvrdi ništavost ženidbe, a presuda postane izvršna, to strankama daje pravo sklopiti novu ženidbu prema propisima Katoličke Crkve, jasno ako za nju nema nekih drugih kanonskih zapreka ili ako presudom nije postavljena zabrana sklapanja nove ženidbe.

2. Naglašavamo da dosadašnji redoviti sudski postupak utvrđivanja ništavosti ženidbe i dalje ostaje na snazi te će se primjenjivati u skladu s važećim i novoproglašenim odredbama. Pogrješno je reći da će skraćeni postupak utvrđivanja ništavosti ženidbe pred biskupom, koji je predviđen reformom, zamijeniti redoviti postupak. Skraćeni postupak pred biskupom predviđen je samo u slučaju kad se za to ispune uvjeti odnosno kada proglašenje ništavosti ženidbe traže oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz pristanak drugog, i ako je riječ o takvim okolnostima činjenica i osoba, koje su podržane svjedočanstvima i dokumentima, koji ne zahtijevaju istraživanje ili pomnije ispitivanje te se ništavost ženidbe čini očitom. Tužba kojom se pokreće skraćeni postupak, osim onoga što se navodi u kan. 1504, mora: 1. kratko, cjelovito i jasno iznijeti činjenice na kojima se zahtjev temelji; 2. navesti dokaze koje sudac može odmah prikupiti; 3. priložiti isprave na kojima se zahtjev temelji. Riječ je, dakle samo o onim slučajevima kad se ništavost ženidbe čini očitom, a odluku o vođenju skraćenog postupka donosit će sudski vikar kod odluke o formulaciji dvojbe.

3. Što se tiče roka izricanja presude u redovitom postupku na sudu prvog stupnja on motuproprijem nije mijenjan te i dalje ostaje na snazi rok od godinu dana. Trajanje skraćenog postupka pred biskupom nije predviđeno proglašenim odredbama, ali su određeni rokovi za procesne radnje, stoga nije uputno zbrajati ili uzimati rokove procesnih radnji i reći da će skraćeni postupak odsada trajati 15, 30 ili 45 dana. S obzirom na dosadašnje trajanje redovitog sudskog postupka pogrješno je, na temelju nekih primjera, reći da su parnice trajale pet godina, jer sudska praksa pokazuje da su neke parnice trajale i duže, a neke kraće vrijeme. Slika dužine postupka u hrvatskim okolnostima ne smije se generalizirati, napose nije primjereno sliku prošlosti pretakati na današnji rad i rokove unutar kojih Međubiskupijski sudovi u Zagrebu izriču presude. Ni za jednu parnicu ne može se unaprijed točno odrediti rok u kojemu se parnica mora riješiti. U načelu parnice se rješavaju redom kojim su prihvaćene. Dužina postupka ovisi o težini slučaja, o broju dokaza koje treba izvesti i svjedoka koje treba preslušati, a posebno o suradnji samih parničnih stranaka. Do produženja postupka dolazilo je, nažalost, i zbog nedovoljne ekipiranosti crkvenih sudova, što danas u hrvatskim okolnostima više nije toliko naglašen problem kao u prošlosti. U kontekstu govora o rokovima izricanja presude nije dobro, a još manje korisno izjavljivati da će nova reforma kanonskog postupka od sada omogućiti „lakše“ dolaženje do ništavosti ženidbe. Riječ je naime o reformi kojom će se od sada u nekim parnicama brže dolaziti do izricanja presude, a što će za stranke u postupku, kao i za same službenike pravde biti od iznimne koristi i važnosti. U uvodu motuproprija upravo to je istaknuto riječima: „…odredbe kojima se ide u prilog ne ništavosti ženidbe nego brzini postupaka kao i opravdanoj jednostavnosti, kako zbog zakašnjele sudske odluke srca vjernika koji čekaju na razrješenje svojeg statusa ne bi bila dugo vrijeme opterećena tminama sumnje“.

4. Spominjanje župnika u kontekstu donošenja odluke ili presude o ništavosti ženidbe netočno je, jer župnik ne posjeduje sudsku vlast. U biskupiji sudac prvog stupnja u parnicama ništavosti ženidbe, koje mu pravom nisu izričito izuzete, jest dijecezanski biskup, koji sudsku vlast može vršiti osobno ili preko drugih (sudskog vikara i sudaca). Biskupi su u Crkvi u Hrvatskoj uspostavili dostatnu mrežu međubiskupijskih sudova i na taj način približili vjernicima mjesta „dijeljenja pravednosti“. Parnice ništavosti ženidbe bit će redovito pridržane sudskom vijeću trojice sudaca, u kojem klerik mora predsjedati, a od sada ostala dva suca mogu biti vjernici laici (usp. kan. 1673), za razliku od dosadašnje prakse kada je mogao biti samo jedan. Odredbu da sudjeluje veći broj vjernika laika u sudskom vijeću treba pohvaliti i istaknuti je kao iznimno dobrom. Zadaća župnika kao i do sada ostaje na razini pastoralne i savjetodavne naravi, kao npr. upoznavanje situacije kod „promašenih ženidbenih sjedinjenja“, otkrivanje kanonskog razloga ništavosti ženidbe, prikupljanje korisnih elemenata za eventualnu provedbu redovitog ili skraćenog sudskog postupka, pomoć pri sastavljanju tužbe, prikupljanje potrebnih priloga koje treba uz tužbu predati i sl.

5. Glede navoda o sudskim troškovima, skrećemo pozornost na jedino mjesto u motupropriju u kojem se o tome govori: „Uz spomenutu blizinu suca, biskupske konferencije, poštujući pravednu i dostojnu naknadu djelatnika sudova neka se brinu, ako je to moguće, da se osigura besplatnost postupka, kako bi Crkva, pokazavši se vjernicima kao širokogrudna majka na jednom području koje je tako tijesno povezano sa spasenjem duša, očitovala Kristovu besplatnu ljubav po kojoj smo svi spašeni“. S obzirom na odredbu kan. 1649 o sudskim troškovima i besplatnoj pravnoj zaštiti preporučujemo svima da prate odluke dijecezanskih biskupa ili biskupa moderatora sudova glede te materije. I do sada je postojala odredba i sudska praksa da je siromašnima i posve siromašnim strankama u postupku pružana i osigurana besplatnost postupka ili smanjenje sudskih troškova.

6. Osim nekih pogrješnih interpretacija novoproglašenih odredbi, u jednom dnevnom listu, autor priloga naveo je „14 razloga koje će Crkva razmatrati za poništenje braka“. Obavještavamo čitatelje da niti jedan od navedenih 14 razloga nisu kanonski razlozi ništavosti ženidbe, tj. pravni temelj za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe. Takvo netočno navođenje može zavesti vjernika da podnese tužbu, uđe u sudski postupak u kojem će mu tužba biti odbačena, a zbog čega može doživjeti razočarenje.

 

Share.

Comments are closed.