Pandemija Covid-19 i online evangelizacija (Anamarija Kujundžić)

0

UVOD

Moderni svijet donosi sa sobom niz velikih promjena na političkom, gospodarskom, ekonomskom i vjerskom planu, ali najveća promjena dogodila se pojavom pandemije COVID-19 koja je preokrenula naše živote u drugom smjeru. Pandemija COVID-19 nova je bolest koja se prvi put pojavila u Wuhanu u kineskoj provinciji Hubei a velikom brzinom se proširila diljem svijeta. Širi se s čovjeka na čovjeka putem malih kapljica iz nosa ili usta koja se šire kada osoba s COVID-19 kašlje ili kiše. Ova bolest zahtijeva socijalnu distancu, ali sama riječ „socijalna“ u sebi sadrži širok pojam, bolje bi bilo reći fizičku distancu. Ono na što ćemo se najviše osvrnuti je kako je pandemija COVID-19 utjecala na Crkvu i na vjernički život. Svi znamo da je Crkva zajednica Isusovih vjernika i da se redovno okupljaju oko euharistijskog stola. Sama pojava pandemije dosta je utjecala i na Crkvu koja je primorana zatvoriti privremeno vrata za vjernike. Veliki napredak doživljavaju mediji, jer se određene aktivnosti sele u virtualni svijet. Čovjek je po prirodi društveno biće i sama odijeljenost od ostalih ljudi svima je teško pala ali bili smo primorani snaći se u takvoj situaciji. Najteže je ova situacija bila kršćanima koji nisu mogli nedjeljom otići na misu ali srećom tehnologija je napredovala pa su vjernici redovno mogli pratiti sv. misu putem televizora ili na raznim katoličkim aplikacijama.

Ono što ćemo istaknuti u prvom dijelu rada je pojava novih medija i kulture i kako su oni utjecali na Crkvu. Crkva je na početku imala nepovjerenje prema medijima, a posebno se oglasila za vrijeme pojave tiska. Malo-pomalo povjerenje se izgradilo te je Crkva postala svjesna da su to Božji darovi koje treba iskoristiti. Veliki preokret prošlog stoljeća dogodio za vrijeme Drugog vatikanskog sabora koji se po prvi put osvrće na probleme suvremenog čovjeka a posebno ističe komunikaciju i potiče Crkvu da zakorači u novi svijet, svijet promjena a događaj je okrunjen Dekretom o sredstvima društvenog priopćavanja – Inter Mirifica (1963.) i Pastoralnom konstitucijom o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes (1965.). Drugi vatikanski sabor otvoren je prema medijima. Ono što će obilježiti novo razdoblje jest pojava nove kulture i novog načina evangeliziranja. Navještaj evanđelja uvijek se događa u susretu različitih kultura. U drugom dijelu rada istaknut ćemo što je to zapravo evangelizacija, pojava nove evangelizacije i procvat online evangelizacije za vrijeme krize. Posebno ćemo istaknuti papu Franju koji pozitivno gleda na medije i naglašava njihove pozitivne strane, svjestan da smo društvo u kojem je tehnologija postala nezaobilazan dio života i potiče Crkvu i vjernike da se ne boje zakoračiti u taj novi svijet. Na digitalnom kontinentu susrećemo razne katoličke stranice i aplikacije koje mogu pomoći čovjeku koji luta, a i vjernicima da se obogate duhovnim sadržajem. U trećem dijelu istaknut ćemo pojavu pandemije koja je okrenula naše živote iznenada, ali zahvaljujući medijima vjernici nisu ostali zakinuti. Mediji i Crkva su se u tim teškim trenucima ujedinili i omogućili da u digitalnom svijetu možemo pratiti mise online zbog privremenog zatvaranja crkvenih vrata. Mnogi svećenici su se na početku osjećali zbunjeno jer slave misu bez prisustva vjernika, ali vjerovali su da je to vrijeme promjena i kušnje i da je u tom trenutku najbitnija molitva poslije koje slijede duhovni plodovi. Ali naši domovi su u tim trenucima postali Crkva u malom i trebamo biti svjesni da je Isus svugdje prisutan. U toj novonastaloj situaciji mladi redovnici odvažili su se evangelizirati i iskoristiti virtualni svijet koji je u tim trenucima postao mjesto susreta. Kroz razne sadržaje privukli su veliki broj mladi ljudi, a ljude ohrabrivali da ne dopuste da ih strah i panika nadvladaju i da u takvim situacijama sačuvaju vjeru i ostanu razumni.

1.     DIJALOG CRKVE S NOVIM MEDIJIMA I NOVOM KULTUROM 

Dijalog nas poziva na suradnju i pomoću dijaloga obogaćujemo jedni druge. Da bi dijalog bio što uspješniji i da bi se mogao ostvariti što bolje potrebno je u središte komunikacije staviti odnos između Boga, ljudi i čovjeka. Da bi Crkva ostvarila što autentičniji dijalog važna je otvorenost za pluralnost dok nova kultura poseban naglasak stavlja na komunikaciju a poseban korak učinit će papa Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris Missio. Ostvarenju dijaloga treba težiti u svakom trenutku, on pretpostavlja blizinu.

1. 1. Moderno razdoblje i početno nepovjerenje prema medijima

Moderno razdoblje donosi niz novih promjena koje pomažu čovjeku i zajednici da svakim danom napreduju. Pojava modernog razdoblja je zapravo odskok od tradicionalnog, ali naravno da tradicionalno nije zanemareno jer je ono zapravo temelj svega. „Crkva zadržava još utjecaj nad tradicionalnim sredstvima društvene komunikacije (umjetnost, kiparstvo, glazba itd.), ali njezinoj kontroli potpuno izmiču novi mediji koji su plod moderne znanosti i tehnologije“.[1]

Odnos Crkve i medija treba postepeno promatrati jer se povjerenje ne stječe odmah , za to je potrebno upoznavanje i vrijeme. To je poput hoda od početnog nepovjerenja do obostranog obogaćenja koje se događa putem dijaloga. „Značajnija promjena u odnosu između Crkve i medija događa se otkrićem tiska, budući da to nije značilo samo pojavu jednog novog sredstva ili uvođenja novih mogućnosti komuniciranja, nego se promjene reflektiraju i na drugim razinama (primjerice, dolazi do drugačije pre/raspodjele znanja, odnosno monopola nad znanjem unutar javnoga prostora).“[2]

Tisak širokoj masi omogućuje novo kulturno uzdizanje koja ostvaruje novu demokratsku kulturu, što znači da pomalo izmiče od elitne kulture utemeljenu na pismu.[3] Crkva je bila posebno alergična na invaziju slobodnog mišljenja i slobodu pisane riječi, a najviše zbog pojave modernizma, dok je prema elektroničkim medijima otvorenija. „Neki drže da je razlog tome što se na medije gledalo samo kao na “tehnička sredstva” koja ni na koji način ne utječu na poruku.“[4]

Novi mediji navještaju novu kulturu i Crkva malo po malo biva otvorenija prema novim sredstvima a tu zaslugu prepisujemo Drugom vatikanskom saboru koji je dao snažan poticaj za razmišljanje o tim novim sredstvima. Izglasan je novi dekret koji se naziva Inter mirifica. „Ona su, dakle, prepoznata kao ‘divni Božji darovi’, a sinovi su Crkve pozvani te darove, prema potrebama vremena i prilika, djelotvorno upotrebljavati u djelima apostolata, bez oklijevanja i s najvećim marom.“[5]

1. 2. Drugi vatikanski sabor poziva na dijalog

Za Crkvu je ovo jedan od važnijih događaja prošlog stoljeća jer se prvi put govori o komunikaciji[6] koja je okrunjena Dekretom o sredstvima društvenog priopćavanja – Inter Mirifica i Pastoralnom konstitucijom o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Na saboru su posebno isticali čitanje znakova vremena, osluškivanje potrebe suvremenog čovjeka i društva. Čitanjem znakova vremena Crkva pronalazi najbolje moguće putove dijaloga s drugima, a osluškivanjem potrebe suvremenog čovjeka i društva zadaća je da unosi radost i istinski mir. Sam sabor ekumenske je naravi što znači da želi ujediniti i poštovati sve kršćane.

Drugi vatikanski sabor uvodi Crkvu u jedno novo povijesno razdoblje a posebno je za to zaslužan papa Ivan XXIII. „On hoće Koncil kao povijesni prijelaz Crkve iz postridentinskog razdoblja u novo vrijeme, u novu fazu njezina svjedočenja i navještaja.“[7] Sabor se po prvi puta obraća cijelom ljudskom rodu, otvoren za dijalog s drugim religijama, zanima se za goruća pitanja današnjice.

Pastoralna konstitucija Gaudium et spes ističe da tehnički napredak utječe na društveni život. „Tehnički napredak treba oplemeniti kulturu jer su priroda i kultura vrlo tijesno povezane“.[8] Crkva treba iskoristiti Božje darove koji su joj dani, sredstva društvenih komunikacija najbolje služe u ostvarivanju evangelizacijskog poslanja Crkve. Drugi vatikanski sabor ima pozitivan stav prema sredstvima društvene komunikacije i otvoren je prema medijima. Sabor je htio Crkvu probuditi iznutra i pomoći joj da uđe u dijalog sa svijetom. Posebno je stavljen naglasak na Petrova nasljednika, o odgovornosti biskupa za poslanje Crkve. Od Crkve se tražila širina u pristupu u svijetu, no istodobno i zahvaćanje u vlastitu bit. Mnoge promjene dogodile su se od slavljenja euharistije na narodnom jeziku, vrednovanjem medija kao divne Božje darove do službe laika do savjesti.[9]

1. 3. Inkulturacija evanđelja u moderna društva

Glavna zadaća Crkve je evangelizirati novu kulturu. Kad kažemo evangelizirati novu kulturu pod tim mislimo na moderni mentalitet i kolektivno ponašanje. „Od samog svojeg početka Crkva je djelovala na kulturu prosvjetljujući i uzdižući ljudski duh navještajem Evanđelja.”[10] Crkva prihvaća moderno društvo kao stvarnost koju treba shvatiti, razumjeti i evangelizirati. „Kad kršćani nastoje evangelizirati moderne kulture, oni često izgledaju ili bivaju shvaćani kao protivni kulturi, jer moraju i trebaju upozoriti na ono što je u modernoj kulturi često prihvaćeno kao normalna stvar i što za posljedicu ima pomračenje savjesti i gubljenje osjećaja za moralnost.“[11] Tridesetih godina prošlog stoljeća pojavljuje se inkulturacija koja se prvi put spominje na IV. zasjedanju Sinode biskupa 1977. Inkulturacija znači unošenje Evanđelja u autohtone kulture, ona treba postati srž, sredstvo i cilj nove Evangelizacije. Navještaj evanđelja uvijek se događa u susretu različitih kultura. „Proces inkulturacije može biti definiran kao napor Crkve da unese Kristovu poruku u jednu određenu društveno-kulturnu sredinu, potičući istu da raste prema svim vlastitim vrednotama koje su u suglasnosti s Evanđeljem.“[12]

Inkulturacija obogaćuje osobu, pomaže joj rast u dodiru s Evanđeljem. „Inkulturacija je posebno naglašena u dokumentu Gaudium et spes koja u prvih sedam brojeva iznosi kulturalnu analizu suvremenog svijeta, a u brojevima 53-62 govori o promicanju kulturalnog napretka.“[13] Cilj Crkve je da oplemeni svaku kulturu evanđeoskom porukom te smatra da su raznolikosti izazov i temelj bogatijeg svijeta. „Ivan Pavao II. inzistira na inkulturaciji kao na nužnom metodološkom postupku u procesu evangelizacije i reevangelizacije kultura.“[14]

Evangelizacija je trajni obraćenički proces koji vodi do dubina Božjeg kraljevstva i njegove bezuvjetne ljubavi i koji daje životnu snagu vjerničkom životu. Evanđelje je danas usko povezano s kulturom a to možemo pronaći u raznim crkvenim dokumentima gdje se spominje kultura ljubavi i smrti, evangelizirana kultura, kriza kulture, inkulturacija i sl. Evangelizacija mora uspostaviti sklad između kulture i evanđeoski vrijednosti. „Evangelizacija kulture i inkulturacija Evanđelja dva su komplementarna vida jedinstvene evangelizacijske misije, koja poštuje teološku i antropološku stvarnost.“[15]

2.     PROCVAT ONLINE EVANGELIZACIJE

Suočeni s krizom 21. stoljeća koja je zahvatila cijeli svijet primorani smo okrenuti se novom načinu evangeliziranja, a to je onom u virtualnom svijetu. Teško je u tom svijetu ostvariti povratnu informaciju kao u stvarnom svijetu, ali vrijedi pokušati. Pokrenute su razne katoličke aplikacije koje nude čovjeku bogat sadržaj i razne informacije koje ga zanimaju, jedna od najpoznatijih aplikacija je Nova Eva. Sam papa Franjo nas potiče da se ne bojimo postati sudionici digitalnog svijeta.

2. 1. Evangelizacija i nova evangelizacija

Širiti radosnu vijest zadaća je svakog kršćanina. Kako je lijepo kad u životu upoznaš Isusa i imaš čast biti baš ti prenositelj te vijesti. Isus nam je preko apostola ostavio tu zadaću, naviještati. Ponekad nismo svjesni toga pa lutamo po ovom svijetu tražeći sreću i ispunjenje na krivim mjestima, a nismo svjesni da nam se nalazi ispred nosa. Apostoli na početku nisu bili svjesni te velike zadaće, ali zahvaljujući njima Božja Riječ je još živa. Isus ostavlja učenicima zapovijed i reče im: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uz vjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uz vjeruje, osudit će se (Mk 16, 15-16). Preuzimaju taj zadatak nakon silaska Duha Svetog. Dok god postoji Crkva treba naviještati evanđelje o dolasku Kraljevstva Božjeg. Jedan od glavnih događaja evangelizacije je euharistija, bez nje ne bi bilo ni evangelizacije. „Mnogi bi se htjeli zaustaviti samo na uskrsnuću ili silasku Duha Svetoga, ali ipak je nužno popeti se u dvoranu Posljednje Večere, proći čitavu muku, doći do Križa kako bismo shvatili samo otajstvo uskrsnuća.“[16] Poziv na evangelizaciju mora biti cjelovit.

Danas živimo u svijetu gdje ljudi žive užurbano, površno, teže za materijalnim. Moderni svijet kao da je ostao bez duše. „Na izazove tog svijeta treba odgovoriti civilizacijom ljubavi.”[17] U današnjem svijetu blagoslov je ali i izazov biti evangelizator. U novoj evangelizaciji pozvani smo navijestiti Krista onima koji više ne vjeruju u njega ali i onima koji ga nisu upoznali. Nova evangelizacija ne znači novo evanđelje jer Isus Krist je isti jučer, danas, uvijek (Heb 13, 8). Pojam evangelizacija u sadašnjim vremenima odnosi se na crkvenu aktivnost u cijelosti na što se misli na liturgiju, sakramentalni život, svjedočenje kršćanskog života, ljudsko milosrđe.

Dolaskom nove evangelizacije vođene Duhom Svetim želi današnjem čovjeku pobuditi živu povezanost s Isusom Kristom. „Nova evangelizacija nije duplikat prve, nije samo ponavljanje, nego je hrabrost usuditi se ići novim putevima, ususret promijenjenim uvjetima unutar kojih je Crkva pozvana danas živjeti navještenje Evanđelja.“[18] To znači da se Crkva mora suočiti s novim izazovima i da ih prihvatimo. Nova evangelizacija provodi se na tri područja. Na prvom području je redovni pastoral koji pomaže vjernicima u njihovu duhovnu rastu i sazrijevanju. Na drugom se odnosi na krštene osobe čiji životi ne održavaju zahtjeve krštenja koji ne kušaju utjehu vjere, ali Crkva je poput brižne majke koja će im pomoći da dožive obraćenje. I treće najvažnije navijestiti evanđelje onima koji ne poznaju Isusa ili su ga uvijek odbacivali.

Mnogi dokumenti prošlog stoljeća spominju evangelizaciju u suvremenom svijetu a jedan od najistaknutijih je Evangeli nunitandi. „Godine 1975. objavljen je apostolski nagovor Pape Pavla VI. o evangelizaciji u suvremenom svijetu Evangeli nunitandi koji se može smatrati temeljnim pokoncilskim dokumentom o evangelizaciji.“[19] Govori se kako Evanđelje učiniti djelotvornim u suvremenom svijetu. U središtu evangelizacije treba biti Isus Krist. . „Službenici Evanđelja moraju biti osobe sposobne ugrijati srca ljudi, hodati s njima u noći, znati razgovarati, sići u njihovu noć, u njihovu tamu, a da se ne izgube.“[20]

Današnji čovjek živi u svijetu velikih izazova gdje sve češće upada u ništavilo, beznađe, depresiju, opkoljen je sve više vanjskim blještavilom a sve manje teži duhovnim vrijednostima. „Velika opasnost u današnjem svijetu, s pregršt njegovih potrošačkih dobara koja guše čovjeka, jesu pustoš i tjeskoba koje se rađaju iz samodopadnog i gramzivog srca, grozničavog traženja površnih traženja i izolirane savjesti.“[21] Evanđelje nas poziva na radost, Anđelov pozdrav Mariji glasi: „Raduj se” (Lk 1,28). Njegova poruka izvor je radosti koja glasi: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15, 11).

Pojavom pandemije Crkva se suočava s nečim potpuno novim, mjesto okupljanja vjernika privremeno postaje digitalni svijet na što Crkva treba omogućiti vjernicima navještenje Radosne vijesti. Mnogi svećenici odvažili su se zakoračiti u taj svijet i vjernicima približiti Boga. Svako kriza sa sobom nosi promjene pa je tako od usmene evangelizacije, pisane došlo vrijeme i za online evangelizaciju. „Online prijenosi svetih misa i drugih molitvenih sadržaja povećali su se od početka pandemije i dosegli brojnu publiku, prvenstveno onu mlađu, što predstavlja značajnu mijenu za svakodnevnu evangelizaciju.“[22]

2. 2. Papa Franjo – građanin digitalnog svijeta

Prvi je papa u povijesti Crkve koji je izabran kao nasljednik pape koji se povukao zbog starosti. „Upravo tada, 19. svibnja, nakon što je jedan galeb opetovano slijetao na bakreni dimnjak postavljen na krovu Sikstinske kapele, pojavili su se prvi oblačići bijelog dima. Papa je izabran“.[23] Samo ime Franjo poziva na siromašnu Crkvu koja kroči i ispovijeda Krista raspetoga. Zrači poniznošću i jednostavnošću i svojim načinom komuniciranja unio je živost u Crkvu. Ljudi su u njemu prepoznali pastira koji služi, a ne koji se ističe, nekoga tko je došao s njima dijeliti, a ne vršiti vlast, nekoga tko je došao olakšati susret s Isusom. Odrekao se materijalnih stvari poput crvenog ogrtača i crvenih cipela, luksuznog automobila, nije htio zamijeniti svoj siromaški željezni križ ni skromni prsten. Za njega je kršćanski život radosno svjedočenje. Isticao je važnost susreta, pozornost prema osobi i osobni odnos. Kod njega možemo primijetiti da je predavao veliku pozornost komuniciranju slikom, odnosno slikovitom govoru jer slike pomažu cijeniti i prihvatiti poruku koja se želi prenijeti.[24] „Uspješna slika može dovesti do toga da osoba uživa poruku koja se želi prenijeti, budi želju i potiče volju prema evanđelju“.[25]

Na početku svog pontifikata odmah je stekao medijsku pažnju. Smatra da su mediji Božji darovi koje trebamo iskoristiti na razborit način. „Na zaključnom plenumu Papinskoga vijeća za laike (7. prosinca 2013.) papa Franjo je po prvi puta govorio o Internetu.“[26] Internet je prepoznao kao ambijent suvremenog čovjeka u kojem se susreću vjera i suvremena kultura. Otvoren je prema medijima koji mogu stvoriti jedinstvo među ljudima. Poslanje Crkve u današnjem vremenu treba biti spremna za ulaženje u konkretni svijet. „Crkva se stoga osjeća pozvana da bude prisutna i unutar virtualnih prostora jer su to mjesta koje današnji čovjek nastanjuje.“[27] U virtualnom svijetu postoje ljudi koji su izgubljeni ili lutaju, papa stoga potiče da poput Isusa pristupimo čovjeku da zajedno s njim hodamo korak po korak, da ih poslušamo. „Današnji je čovjek potreban nekoga tko će ga čuti, ima potrebu da osjeti da se netko zanima za nj i tek onda se prema njemu otvara i daje se poučiti.“[28] Otkriva kako su digitalni putovi puni ljudi koji traže spasenje ili nadu te se tako unutar digitalnog prostora ostvaruje misijsko poslanje Crkve koja potiče na bogatstvo susreta s Isusom. „Papa ističe kako osjećamo izazov da otkrijemo i prenosimo mistiku zajedničkog življenja, mišljenja i uzajamnog susretanja, da se zagrlimo i jedni druge podupiremo, da zakoračimo u vode tog oceana koji se, premda kaotičan, može pretvoriti u pravo iskustvo bratstva, karavanu solidarnosti, u sveto putovanje.“[29] Franjo će o ovome progovoriti u svojim nastupima i dokumentima, a posebno bih istaknula encikliku Lumen Fidei (2013.) i Apostolsku pobudnicu Evangeli Gaudium (2013.).

2. 3. Katoličke aplikacije i mrežne stranice – snažni evangelizacijski alati

Virtualni svijet postao je danas mjesto susreta ljudi. Crkva je u današnjem svijetu suočena s nizom promjena što zahtjeva izlazak iz sigurne zone da bi se suočila s novim promjenama i zahtjeva se spremnost da zakorači u novi digitalni svijet kako bi potaknula nove oblike svjedočenja i ostvarenja kršćanskog digitalnog profila u društvenim digitalnim mrežama. Danas ljudi žive užurbano i kao da nemaju vremena odvojiti za molitvu i Boga. Ponekad ljudi nisu u mogućnosti otići u Crkvu, ali srećom na svojim pametnim telefonima i računalima imaju razne aplikacije i web stranice koje su bogate religioznim sadržajem i bilo bi šteta kad ih ne bi iskoristili. Crkva korištenjem web servisa može osnažiti evangelizacijsko poslanje što je i iskoristila te tako postoje bezbrojne stranice religioznog i kršćanskog sadržaja. „Kod stvaranja web stranice treba dobro domisliti što se tim stranicama želi postići.“[30] Trebaju biti korisne i informativne inače u suprotnom postaju besmislene i nekorisne.

Prisutnost Crkve na webu spada u nužni oblik evangelizacije u suvremenom svijetu. Sadržaj kršćanskih web stranica treba biti jasan i privlačan, informacije bi trebale biti korisne, aktualne te redovito ažurirane.[31] Mnogi danas posjećuju vatikansku stranicu Pope2you, a posebno se ističe vatikanski Twitter portal.

U Hrvatskoj su katoličke web stranice slabo povezane, trebalo bi poticati ljude da postanu svjesni što im se nudi. U Hrvatskoj postoje portali koji svakim danom šire Radosnu vijest a posebno bih istaknula Laudato i Bitno.net. Laudato nudi online vjeronauk, internetsku propovijed, očuvanje moralnih, duhovnih i obiteljskih vrednota, također nudi i svoj televizijski kanal.[32] Bitno net je jedan od najpoznatijih vjerskih portala u Hrvatskoj. „Pokrenut je s ciljem da bude svakodnevno internetsko izvorište aktualnih informacija, značajnih tema i zanimljivih priloga za sve one koji žele svratiti pogled na bitno i obogatiti sebe.“[33] Posebno stavlja naglasak na obitelj, vjeru i kulturu. Osim katoličkih web portala postoje razne katoličke aplikacije koje su povezane s biblijskim tekstovima, različitim molitvama, duhovnim mislima. „Mogu postati praktičnim podsjetnikom ili elektroničkim molitvenikom te olakšati traženje informacija o vjeri.“[34] Takve aplikacije najviše privlače mlade ljude jer oni najviše provode vremena na mobitelu. U Hrvatskoj je najviše zastupljena Nova Eva koju su uredili salezijanci iz Zagreba. „Sadrži molitvenik, evanđelje dana, propovijedi, izreke, aktualnosti iz života Crkve te razne multimedijalne sadržaje – isječke homilija, misnih slavlja, poruka, zatim papine poruke, i izbornik pitanja i odgovora iz moralnog i vjerskog života.“[35]

3. PANDEMIJA COVID-19 I DIGITALNI KONTINENT U ŽIVOTU CRKVE

Suočeni s velikom promjenom privremeno odlazimo na digitalni kontinent koji postaje mjesto susreta i prepoznat je kao novi prostor evangelizacije. Crkva dugo ne pamti kada je zatvorila vrata vjernicima, ali zahvaljujući prijenosu uživo nismo ostali zakinuti. U tim trenucima molitva je bila najsnažnije sredstvo protiv tihog neprijatelja koji je preokrenuo naše živote odjednom. „Digitalni svijet unosi novo bogatstvo za čovječanstvo potičući susrete i dijalog.“[36]

3. 1. Pojava pandemije ujedinila je Crkvu i medije

Pandemija koja se pojavila donijela je mnogo promjena i preokrenula naše živote u jednoj sekundi. Život je odjednom stao, sve se počelo pomalo zatvarati pa je tako došao red i na Crkvu. Zbog novonastale situacije Crkva biva primorana zatvoriti privremeno vrata vjernicima zbog njihove sigurnosti, ali pastiri Crkve potrudili su se ujediniti s medijima i vjernicima omogućiti praćenje Sv. Misa putem televizije, radija, raznih aplikacija. Mediji omogućuju Crkvi zakoračiti u suvremeni svijet, oni se vrednuju kao moćna sredstva mira, napretka, kulture, jednakosti i pravednosti. „Premda je svijet medija različito otvoren kršćanskom navještaju i uopće crkvenomu djelovanju, crkveni službenici, kao i Crkva u cjelini, moraju prihvatiti izazov sudjelovanja i svjedočenja u njemu.”[37] Crkva prepoznaje mnoge vrijednosti koje mediji donose suvremenom društvu.

Mnogi pastiri Crkve nisu dopustili da ovčice lutaju nego su ih svakodnevnim online misama, svjedočanstvima, molitvom poticali da budu prisutni i da sudjeluju i da je ovo vrijeme promjene . Mediji su bili svakodnevni pratioci pastirima Crkve pokušavajući svojim snažnim utjecajem doprijeti do velikog broja ljudi. Crkva nudi živi susret ljudima koji zajedničkim slavljenjem osjećaju živu radost, u svakom čovjeku mogu prepoznati Isusa, mogu se ispovjediti, pričestiti ali ova promjena koja se dogodila zahtjeva od nas da se distanciramo jedni od drugih, da se ne rukujemo što je bilo teško za čovjeka jer je on po prirodi društveno biće. Zbog nastale situacije odlazimo u virtualni svijet gdje ne postoji dodir, živi susret i bivamo primorani naviknuti se na to. Ali Krist je prisutan svagdje i toga trebamo biti svjesni.

3. 2. Praćenje svetih misa u virtualnom svijetu

Za svakog svećenika teško je pala odluka da se do daljnjega neće moći s vjernicima okupljati se i zajedno slaviti misu. Euharistija je izvor i vrhunac života Crkve te traži aktivno sudjelovanje zajednice koja okupljena moli. „Zatvorene crkve i kapelice ne znači zatvorenost Božjeg srca i milosti prema svome narodu – kaže vlč. Odilon.”[38] U ovoj situaciji vjernici su zakinuti jer ne mogu primiti tijelo Kristovo i tako im je ova situacija omogućila da se susretnu s duhovnom pričesti koju je Crkva davno ustanovila, a što se tiče ispovijedi ona preko ekrana nije moguća jer ona sa sobom nosi sakramentalni pečat tajne između Boga i svećenika potrebna je tjelesna prisutnost. Don Jerko Ban, dubrovački svećenik, objašnjavao je kako funkcioniraju mise online putem, na što je on kroz smiješak objasnio da je potreban ključ od Crkve, mobitel, Internet i dobar stativ ali najbitnije od svega ponijeti sa sobom dobru volju.[39] Kristijan Kuhar prvi je svećenik koji je uveo praćenje mise online putem. Prelazak Crkve u online svijet omogućuje vjernicima redovno praćenje nedjeljnih misa kako bi im omogućili da se lakše nose sa situacijom. Povezivanje putem online postalo je veoma značajno jer iako nismo fizički zajedno da ostanemo duhovno zajedno.

Vjernici su svakog dana u kutku svog doma u zajedništvu obitelji imali mogućnost praćenja svetih misa koja im je davala snagu u teškim vremenima a svećenicima iza kamera nije bilo nimalo lako jer nisu mogli osjetiti tu fizičku prisutnost i nisu znali što se događa iza kamera, pitali su se da li ih itko uopće prati, ali tisuće ljudi svakodnevno se okupljalo i zajedno sudjelovalo na online misama. Svaki svećenik je bio pitan da li je Crkva ispravno postupila zabranom slavljenja misa , na što se većina složila da je ovo jedna od najjačih kriza koja je pogodila svijet i Crkvu i da trebaju biti poslušni i držati se zajedno jer nas čekaju bogati plodovi na duhovnoj razini.

3. 3. Redovnici i korištenje društvenih mreža

Mladi redovnici odvažili su se evangelizirati online i okušati kakve plodove takva vrsta evangelizacije može donijeti. Svaki dan su se trudili da prenesu Radosnu vijest svakom čovjeku koji ih prati, da ne pokleknu strahu i panici koja je zavladala nego da učvrste svoju vjeru. Mnogi od njih prepoznali su da društvene mreže osim postavljanja slika, slanja poruka mogu poslužiti u evangelizaciji. Na društvenim mrežama najviše vremena provode mladi te je duhovan sadržaj odlična ideja da mlade potakne na dublja razmišljanja i da ih odvedu na ispravan put jer mnogi na društvenim mrežama lutaju i tragaju za smislom, a jedan svećenik ili redovnik koji odvoji par minuta za duhovni sadržaj nije svjestan da može promijeniti nečiji život. Za vrijeme pandemije najviše od društvenih mreža bile su aktualne Facebook i Instagram.

Na Instagram su se odvažili evangelizirati mnogi redovnici a istaknula bih par njih koji su jako brzo osvojili srca mnogih ljudi i njihovi profili bili su nezaobilazni a to su fra Ivan Lotar, fra Marin Berišić, fra Mario Berišić i fra Stjepan Brčina. Fra Ivan Lotar svećenik je iz župe sv. Antuna Padovanskog i sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu, pokrenuo je profil koji se zove askfrapriest (Pitaj svećenika) na kojem ljudi mogu postavljati pitanja o vjeri, životu, moralu a on će nastojati u što kraćem vremenu odgovoriti. „Fra Ivan je rekao kako ga je na ideju pokrenula svijest o velikom broju mladih ljudi koji lutaju tražeći odgovore na svoja pitanja, ali se srame ili boje svoga problema.“[40] Profil je napravio mjesec dana prije pandemija, dok je za vrijeme pandemije doživio procvat gdje je svaku večer redovno održavao uživo prijenose gdje se okupljao veliki broj ljudi.

Fra Marin Berišić, iz zagrebačke Dubrave član je Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića na studiju u Milanu pronašao je put do vjernika jednominutnim videom – komentarom na evanđelje dana. „Pandemija me je potaknula na iskorak dalje. Imao sam stranicu s dnevnim komentarima na evanđelje. Inspiracija za jednominutni video došla je za vrijeme jedne večernje molitve, a vidio sam primjere drugih svećenika koji rade slične stvari.“[41] Sa svojim bratom fra Mariom svaki dan je u tri sata poticao ljude da dođu na profil i da izmole krunicu Božanskog milosrđa jer molitve su u takvim trenucima naše najjače oružje koje treba koristiti, a kasnije su u večernjim satima čitali ulomak iz evanđelja i oko pola sata propovijedali te odgovarali na postavljena pitanja koje su im ljudi postavljali. „U ovom vremenu patnje znam da nisam sam i da imam Nekoga. Svi smo zajedno u ovoj situaciji i baš zato što smo zajedno naša molitva je snažna. Spašen je samo onaj koji može zahvaliti za ono što živi. Ovo je blagoslovljeno vrijeme! Bog je prisutan, ali to ne znači da On daje ovu patnju“[42] – rekao je fra Marin. Fra Mario Berišić je svojim talentom za pjevanje privukao veliki broj mladi ljudi i u tim trenucima duhovna glazba je doprla do srca mnogi ljudi a posebno mladi. Za vrijeme Uskrsa poslao je vjernicima poruku da ih zarazi virus zvan Isus Krist, a simptomi su neizmjerna radost, puno nade i vjere i zbog toga ljube sve žive, bilo dobre bilo zle i onaj koji ima te simptome sigurno je zarazio sve oko sebe. Na Facebooku su otvorili stranicu Riječ za život na kojoj objavljuju komentare evanđelja na talijanskom i hrvatskom jeziku.

Fra Stjepan Brčina, hrvatski franjevac konventualac otvorio je svoj Instagram profil i odlučio omogućiti vjernicima duhovan sadržaj u trenucima kad im je onemogućeno ići na Sv. Misu. Za vrijeme karantene kad smo trebali ostati svi u svojim domovima, pokušao je kroz svoje uživo prijenose unijeti smijeha i radosti da ljudima skrene misli, držao je duhovno duhovite večeri. Pozivao je razne svećenike da ispričaju svoje svjedočanstvo vjere, jer to je najbolji način da nekome kroz iskustvo dočaramo prisutnost Boga. Također je organizirao večer gdje se ljudi iz svih krajeva na kratko mogu javiti i poslati poruku onima koji gledaju. Okupljao je skoro do tisuću gledatelja dnevno, a kasnije kad se završila karantena počeo je emitirati mise uživo.

ZAKLJUČAK

Svako razdoblje nosi sa sobom niz promjena, svaku generaciju je nešto obilježilo pa je tako suvremeno doba obilježeno napretkom tehnike koje su postali dio svakodnevnice. Počecima 20. stoljeća mediji malo pomalo napreduju, a svoj vrhunac će doživjeti za vrijeme krize koja je pogodila cijeli svijet a to je pandemija COVID-19. Pojavom pandemije naša svakodnevnica nije više ista. Digitalni kontinent postaje mjesto susreta. Crkva i mediji u takvim trenucima trebaju djelovati zajedno.

U prvom dijelu rada vidjeli smo da je Crkva na početku imala nepovjerenje prema medijima, ali povjerenje se ne može steći odmah, za to je potrebno vrijeme. Crkva je čak bila otvorenija prema elektronskim medijima iz razloga što ih je više gledala kao tehnička sredstva koja ne mogu utjecati na poruku. Pojavom novih medija koji navještaju novu kulturu Crkva malo po malo biva otvorenija prema novim sredstvima a tu zaslugu prepisujemo Drugom vatikanskom saboru koji je dao snažan poticaj za razmišljanje o tim novim sredstvima. Poseban događaj za Crkvu bio je Drugi vatikanski sabor koji je isticao važnost suvremenog čovjeka i dijalog na koji smo svi pozvani. Da bi dijalog bio što uspješniji i da bi se mogao ostvariti što bolje potrebno je u središte komunikacije staviti odnos između Boga, ljudi i čovjeka. Crkva posebno stavlja naglasak na dijalog između novih medija i nove kulture. Glavna zadaća Crkve je evangelizirati novu kulturu. Pod tim mislimo na moderni mentalitet i kolektivno ponašanje. Cilj Crkve je da oplemeni svaku kulturu evanđeoskom porukom te smatra da su raznolikosti izazov i temelj bogatijeg svijeta. Inkulturacija u moderno društvo nastoji unijeti Radosnu vijest i obogatiti svaku osobu. U današnjem vremenu ponašamo se kao da Bog ne postoji, biti evangelizator u takvom vremenu izazov je ali i blagoslov. Evangelizacija se za vrijeme apostola prenosila usmenom predajom, kasnije je se počelo zapisivati i tako je nastala Biblija koja je vodič svakom kršćaninu a suvremeno doba je obilježeno novom evangelizacijom koja nastoji približiti Krista svakom čovjeku a posebno onima koji su se udaljili od vjere ili nisu bili u mogućnosti upoznati Isusa. Nova evangelizacija nije duplikat prve, nije samo ponavljanje, nego je hrabrost usuditi se ići novim putevima, ususret promijenjenim uvjetima unutar kojih je Crkva pozvana danas živjeti navještenje Evanđelja.

Pogođeni krizom koja nas je sve iznenadila, naši životi su se promijenili. Svijet je odjednom stao. Počelo se sve pomalo zatvarati pa je tako red došao i na Crkve. Crkva dugi niz godina ne pamti da je ijedna kriza izazvala zatvaranje Crkvenih vrata vjernicima, ali zahvaljujući medijima i njihovoj suradnji crkveni pastiri potrudili su se da održe svoje stado na okupu. Iako nisu fizički bili zajedno, duhovno su bili zajedno povezani.

Svi smo se privremeno preselili na digitalni kontinent koji je postao mjesto susreta. Razne katoličke stranice poput Laudato i Bitno.net redovno su objavljivali duhovan sadržaj, prenosili svjedočanstva kako bi približili Boga ljudima koji još uvijek lutaju i tragaju za smislom. Posebno je niz godina postala aktualna aplikacija Nova Eva koja sadrži molitvenik, evanđelje dana, propovijedi, izreke, aktualnosti iz života Crkve te razne multimedijalne sadržaje: isječke homilija, misnih slavlja, poruka, zatim papine poruke, izbornik pitanja i odgovora iz moralnog i vjerskog života. Dostupna je svakom uređaju i preporučuje se da ju svatko ima na svom mobitelu jer bilo bi šteta ne iskoristit ono što nam se nudi a može nas obogatiti. Papa Franjo potiče nas da zakoračimo u taj novi svijet pun izazova jer mnogi još uvijek lutaju te im stoga trebamo pomoći.

Online evangelizacija za vrijeme pandemije doživjela je procvat jer mnogi redovnici odvažili su se tom pozivu i svatko svojim doprinosom uspio je doprijeti do svake osobe. Društvene mreže postalo su mjesto susreta ljudi koji redovno objavljuju statuse, fotografije ali redovnici su se odvažili i u taj svijet unijeti nešto duhovno kako bih potaknuli mlade da Bog gospodar svega. Prelazak Crkve u online svijet omogućuje vjernicima redovno praćenje nedjeljnih misa kako bi im omogućili da se lakše nose sa situacijom.

Cilj ovog rada je pokazati kako mediji i Crkva surađuju u teškim situacijama, i da se svaka evangelizacija mora prilagoditi načinu života. Pandemija je donijela sa sobom i pozitivne stvari a to je da postanemo svjesni da je Bog iznad svega i da postanemo svjesni pravih vrijednosti u životu i da više poštujemo obitelj, zdravlje, prijatelje, prirodu i da svijet počnemo gledati duhovnim očima.

IZVORI I LITERATURA

A) Izvori:

BIBLIJA, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja, (25. studenoga 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

FRANJO, Evangelii gaudium – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu (24. studenoga 2013.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice (25. travnja 2006.), Glas Koncila, Zagreb, 2006.

B) Knjige:

STRUJIĆ, Jure, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015.

TORNIELLI, Andrea, Papa Franjo, Verbum, Split, 2013.

C) Članci:

ANČIĆ, Nedjeljko Ante, Kako danas čitati i razumijevati Drugi vatikanski sabor, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005.) 3, 667–686.

BIŽACA, Nikola, Značenje evangelizacije i nove evangelizacije u govoru crkvenog učiteljstva, u: Crkva u svijetu 34 (1999.) 4, 419–436.

DEVČIĆ, Ivan, Crkva i svijet medija: put od nepovjerenja do poziva na dijalog, u: Riječki teološki časopis, 14 (2006.) 1, 5–26.

ŠIMIĆ, Josip, Kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju Katoličke crkve od II. vatikanskog sabora, u: Filozofska istraživanja 28 (2008.) 4, 855–822.

VALKOVIĆ, Jure, Crkva i mediji. Izazov za teološko-pastoralno promišljanje, u: Crkva u svijetu, 52 (2017.) 3, 417–433.

D) Web mjesta:

BITNO.NET, Hrvatski franjevac otvorio Instagram profil kako bi odgovarao na pitanja – svima poručuje: ‘Javi se slobodno!’ na: https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/hrvatski-franjevac-otvorio-instagram-profil-kako-bi-odgovarao-na-pitanja-svima-porucuje-javi-se-slobodno/ (31. kolovoza 2020).

BITNO.NET, O nama, na: https://www.bitno.net/o-nama/ ( 30. kolovoza 2020).

BRGLES, Miriam Mary, Razvija se online evangelizacija, na: https://kamenjar.com/razvija-se-online-evangelizacija/ (1. rujna 2020).

BRKOVIĆ, fra Vinko, Nova evangelizacija: Drugačiji pristup širenju Radosne vijesti, na: https://zenavrsna.com/nova-evangelizacija-drugaciji-pristup/26213 (22. rujna 2020).

DUVEL, Kristijan, Drugi vatikanski sabor, na: https://put-istina-zivot.com/drugi-vatikanski-sabor/ (22. rujna 2020).

HKM, Mladi franjevac poručio: Krist daje smisao svemu što živimo, u tome je ključ kršćanske nade!, na: https://hkm.hr/vjera/italija-mladi-franjevac-porucio-krist-daje-smisao-svemu-sto-zivimo-u-tome-je-kljuc-krscanske-nade/ (29. kolovoza 2020).

IKA, Procvat online evangelizacije u doba koronavirusa, na: https://ika.hkm.hr/novosti/procvat-online-evangelizacije-u-doba-koronavirusa/ (30. kolovoza 2020).

MAMIĆ, Tomislav, Iza kulise online mise: „Dok je kamera i interneta bit ćemo povezani s našim vjernicima“ na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/iza-kulise-online-mise-dok-je-kamera-i-interneta-bit-cemo-povezani-s-nasim-vjernicima-10166554 (29. kolovoza 2020).

ZAJEDNICA DOBRI PASTIR, Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere, na: http://www.dobripastir.com/nova-evangelizacija/ ( 27. kolovoza 2020).

 

[1] Ivan Devčić, Crkva i svijet medija: Put od nepovjerenja do poziva na dijalog, u: Riječki teološki časopis, 14 (2006.) 1, 5–26, ovdje 9.

[2] Jerko Valković, Crkva i mediji. Izazov za teološko-pastoralno promišljanje, u: Crkva u svijetu, 52 (2017.) 3, 417–433, ovdje 419.

[3] Usp. Ivan Devčić, Crkva i svijet medija: Put od nepovjerenja do poziva na dijalog, 9.

[4] Jerko Valković, Crkva i mediji. Izazov za teološko-pastoralno promišljanje, 419.

[5] Drugi vatikanski koncil, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja (25. studenoga 1964.), br. 13, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

[6] Komunikacija oblikuje čovjeka i njegov odnos s Bogom, bez nje je nemoguće shvatiti rast i sazrijevanje čovjeka, ona je temeljni oblik ostvarivanja čovjeka i njegovog života u zajednici. Usp. Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Glas Koncila, Zagreb, 2006., br. 2.

[7] Nediljko A. Ančić, Kako danas čitati i razumijevati Drugi vatikanski sabor, u: Bogoslovska smotra 75 (2005.) 3, 667–686, ovdje 677.

[8] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015., 107.

[9] Usp. Kristijan Duvel, Drugi vatikanski sabor, na: https://put-istina-zivot.com/drugi-vatikanski-sabor/ ( 22. rujna 2020).

[10] Josip Šimić, Kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju Katoličke crkve od II. vatikanskog sabora, u: Filozofska istraživanja 28 (2008.) 4, 805–822, ovdje 811.

[11] Josip Šimić, Kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju Katoličke crkve od II. Vatikanskog sabora, 812.

[12] Isto, 814.

[13] Usp. Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 151.

[14] Nikola Bižaca, Značenje evangelizacije i nove evangelizacije u govoru crkvenog učiteljstva, u: Crkva u svijetu 34 (1999.) 4, 419–436, ovdje 429.

[15] Josip Šimić, Kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju Katoličke Crkve od II. Vatikanskog sabora, 816.

[16] Fra Vinko Brković, Nova evangelizacija: Drugačiji pristup širenju Radosne vijesti, na: https://zenavrsna.com/nova-evangelizacija-drugaciji-pristup/26213 (1. rujna 2020).

[17] Nikola Bižaca, Značenje evangelizacije i nove evangelizacije u govoru crkvenog učiteljstva, 426.

[18] Zajednica dobri pastir, Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere, na: http://www.dobripastir.com/nova-evangelizacija/ (27. kolovoza 2020).

[19] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 108.

[20] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, u: Riječki teološki časopis 23 (2015.) 1, 19–42, ovdje 40.

[21] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu (24. studenoga 2013.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., br. 1.

[22] Miriam Mary Brgles, Razvija se online evangelizacija, na: https://kamenjar.com/razvija-se-online-evangelizacija/ (1. rujna 2020).

[23] Andrea Tornieli, Papa Franjo, Verbum, Split, 2013., 10.

[24] Usp. Andrea Tornieli, Papa Franjo, 17–27.

[25] Jure Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju Radosti evanđelja, 27.

[26] Isto, 33.

[27] Isto, 37.

[28] Isto, 38.

[29] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja, br. 87.

[30] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 268.

[31] Usp. Isto, 272.

[32] Usp. Isto, 274.

[33] Bitno.net, O nama, na: https://www.bitno.net/o-nama/ (30. kolovoza 2020).

[34] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 278.

[35] Isto, 279.

[36] Isto, 196.

[37] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, br. 8.

[38] Tomislav Mamić, Iza kulise online mise: „Dok je kamera i interneta bit ćemo povezani s našim vjernicima“, na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/iza-kulise-online-mise-dok-je-kamera-i-interneta-bit-cemo-povezani-s-nasim-vjernicima-10166554 (29. kolovoza 2020).

[39] Tomislav Mamić, Iza kulise online mise: „Dok je kamera i interneta bit ćemo povezani s našim vjernicima“ (29. kolovoza 2020).

[40] Bitno.net, Hrvatski franjevac otvorio Instagram profil kako bi odgovarao na pitanja – svima poručuje: ‘Javi se slobodno!’na:https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/hrvatski-franjevac-otvorio-instagram-profil-kako-bi-odgovarao-na-pitanja-svima-porucuje-javi-se-slobodno/ (31. kolovoza 2020).

[41] IKA, Procvat online evangelizacije u doba koronavirusa, na: https://ika.hkm.hr/novosti/procvat-online-evangelizacije-u-doba-koronavirusa/ (30. kolovoza 2020).

[42] HKM, Mladi franjevac poručio: Krist daje smisao svemu što živimo, u tome je ključ kršćanske nade! na: https://hkm.hr/vjera/italija-mladi-franjevac-porucio-krist-daje-smisao-svemu-sto-zivimo-u-tome-je-kljuc-krscanske-nade/ (29. kolovoza 2020).

Share.

Comments are closed.