Papa Franjo i kultura susreta u medijima (Jure Paponja)

0

UVOD

Živimo u suvremenom svijetu, koji je procesom globalizacije postigao do sada neviđenu povezanost čovječanstva i mogućnost komunikacije. Komuniciranje više nije ograničeno prostorno ni vremenski kao u prošlosti. Taj napredak se dogodio zahvaljujući izumu sredstava masovnog komuniciranja. Njihovim stvaranjem i razvijanjem kroz posljednja dva stoljeća, ljudska civilizacija je osjetila blagodat povezanosti. Napredak u suvremenom svijetu je nezamisliv bez naprednih sredstava komuniciranja. No, unatoč toliko tehnološki olakšanoj i unaprijeđenoj sposobnosti komunikacije, i dalje vladaju mnogobrojne podjele, sukobi, izolacije, odbacivanja i neprihvaćanja među ljudima. Iz toga nam se javlja pitanje: zašto čovjek, unatoč tehnološkom razvoju, ne uspijeva ostvariti zdravu komunikaciju? Promišljajući o tom pitanju dublje shvaćamo višeznačnost i problematiku komunikacije. Komuniciranje i komunikacija su bitno teološki pojmovi. Taj teološki aspekt pronalazimo u nauku Katoličke crkve. U tom nauku ona sebe predstavlja kao sveopći sakrament spasenja kroz kojeg Bog – savršeni Komunikator, komunicira svoju Riječ čovjeku. Nas zanima stav i odgovor Crkve o komunikaciji s obzirom na sadašnje stanje u kojem tehnologija prevladava u komuniciranju. Na to pitanje odgovaraju dokumenti Crkve, a prvenstveno Drugog vatikanskog sabora.

Pažnju posebno privlači sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Franjo. On u svojim nastupima i porukama kroz suvremene medije promovira kulturu susreta kao odgovor i rješenje problema s kojima se susreće čovječanstvo u komunikaciji preko suvremenih medija. Zato u ovom seminarskom radu prikazujemo tu kulturu susreta koju promiče papa Franjo. Rad se sastoji od tri poglavlja i zaključka. U prvom poglavlju opisuje se dosadašnji utjecaj pape Franje u području medija. Prikazuje se utjeca latinoameričkog mentaliteta i životne okolnosti u kojima je odrastao i posebnost njegove komunikacije, koja u tom mentalitetu ima svoje korijenje. U drugom poglavlju pojašnjava se kultura susreta kroz njezina tri konstituirajuća elementa: slušanje, širenje istine – odbacivanje laži i navještaj mira. U trećem poglavlju obrađuju se poteškoće s kojima se susreće komunikacija pape Franje. Ta problematika je prikazana kroz tri izazova u njegovoj komunikaciji: pretpostavljanje konteksta, populizam i spontana otvorenost. Konačno u zaključku se sažimaju analiziraju i sažimaju svi podaci koji su prikupljeni i obrađeni u cjelokupnom seminarskom radu.

  1. MEDIJSKI FENOMEN PAPE FRANJE

Rimski prvosvećenik se – na iznenađenje mnogih – pokazao u potpunosti spremnim za virtualnu komunikaciju. „Papa Franjo je već od početka svoga pontifikata, pokazao želju za transparentnošću kroz spontanu otvorenost prema predstavnicima medija. On uočava važnost medijske komunikacije te je već nekoliko dana nakon izbora upriličio susret s novinarima.“[1]

Nijedan papa u svojem pontifikatu nije toliko uspio iskoristiti medije za evangelizaciju i komuniciranje Božje riječi kao on. Njegova iskrenost, ljubav, otvorenost i želja za istinskim dijalogom koji se temelji na slušanju i uvažavanju sugovornika, urodila je dosada neviđenom pozornošću korisnika različitih medija. „Papin Twitter račun, na devet jezika, prati sve više ljudi. Ukupno ima više od 47,700.000 pratitelja, a najviše ih je na računu na engleskom jeziku, koji ima gotovo 17 milijuna pratitelja.“[2] Isto tako u ožujku 2016. Rimski prvosvećenik pojavio se i na Instagramu. „Nakon što je u subotu, na blagdan sv. Josipa, papa Franjo pokrenuo svoj profil na Instagramu, u samo dva dana prikupio je više od milijun i petsto tisuća pratitelja.“[3]

U tako kratkom vremenu svoga pontifikata papa Franjo je hrabro zakoračio u svijet medija. To su prepoznali i stručnjaci u području komuniciranja, pa je tako 28. listopada 2013. godine postao dobitnik nagrade za komunikatora godine. „Kad je izabran ovaj Papa, nitko nije mogao zamisliti da je on tako snažna i tako komunikativna osoba. Mi smo sami bili pozitivno iznenađeni“, rekao je za Radio Vatikan ravnatelj i utemeljitelj Europskog instituta „Treće tisućljeće“ Pizzicaroli; objašnjavajući da je otuda proizišla ideja o dodjeli nagrade za jednostavnu komunikaciju.“[4]

Jednostavna komunikacija je njegova odlika. A čovjek današnjice vapi za takvom komunikacijom, koja dijalog pretvara u istinski susret koji obogaćuje sudionike. Papa Franjo je prepoznao tu čežnju kod današnjeg čovjeka. Iznenađujuće je da to osvajanje medijskog prostora nije plod neke strategije. Ono je jednostavno rezultat njegova načina ophođenja s drugim osobama. Papa Franjo je jednostavno isti i pod svjetlom reflektora i kad je sâm u svojem domu. Njegovo istinsko ja dolazi do izražaja u susretu i dijalogu s drugim. Potvrda njegove autentičnosti došla je i od sekularnih medija, kao što je poznati časopis Time, koji ga je 2013. godine proglasio osobom godine. Papa je pokazao želju za promjenom i to je prepoznato. „Nije promijenio ‘riječ’, ali je promijenio ‘glazbu’. Sve ono što je učinio u samo devet mjeseci službe, doista je promijenilo ‘ton’ koji dolazi iz Vatikana. U tih devet mjeseci bio je u središtu ključnih tema našega vremena: bogatstvo i siromaštvo, poštenje i pravednost, suvremenost, globalizacija, uloga žena, narav braka, kušnja moći. U vrijeme kada je sposobnost vođa u mnogim područjima stavljena na kušnju, pojavljuje se čovjek bez vojski i oružja, bez kraljevstva – osim onog komadića zemlje u Rimu, ali s neizmjernim bogatstvom i golemom povijesnom baštinom iza sebe – napisala je izvršna urednica Timesa Nancy Gibbs.“[5]

  1. 1. Papino iskustvo pastorala

Da bismo razumjeli medijski fenomen sadašnjeg Pape, potrebno je upoznati kontekst koji ga je oblikovao. On se najbolje očituje u pastoralu koji je vodio prvo kao svećenik, zatim kao nadbiskup (1997.-2001. god.) i konačno kao kardinal Buenos Airesa (2001.-2013. god.), glavnog grada Argentine. Prvo što je specifično za papu Franju je da je on prvi biskup Rima nakon mnogo stoljeća koji nije formiran u zapadnoj europskoj kulturi. Njegovo životno okruženje je mentalitet Južne Amerike. Obiteljsko porijeklo je skromno. „Obitelj Bergoglio nije bila dobrostojeća, ali nije ni oskudijevala. Bili smo dostojanstveno siromašni, prisjeća se papina sestra, u kući se ništa nije bacalo.“[6] Kao dječak nije se razlikovao od svojih vršnjaka. U druženju s njima bio je sasvim običan. Još samo jedan dječak iz četvrti. „Kao mladić Jorge je igrao nogomet s vršnjacima iz susjedstva. Oduvijek je volio sport. Odrastajući silno će zavoljeti i tango. Kao dvanaestogodišnjak gajio je simpatije prema jednoj djevojčici iz susjedstva. Zvala se Amalia.“[7] Još kao trinaestogodišnji dječak stekao je radnu naviku po kojoj je i danas poznat. Njegovo dizanje u pet sati ujutro, rad tijekom cijeloga dana unatoč poodmaklim godinama, može zahvaliti svome ocu Mariu. „Neizmjerno sam zahvalan ocu što me poslao raditi“, rekao je Bergoglio. „Rad u mladenačkoj dobi je nešto što mi je najviše koristilo u životu. Osobito u laboratoriju gdje sam bio zaposlen spoznao sam dobru i lošu stranu svake ljudske djelatnosti.“[8] Tako je spoznao dobru i lošu stranu pastirske službe. Budući papa je svoj život, prije nego što je postao svećenik, proveo radeći i živeći s običnim ljudima. Tako je nastavio nakon što je zaređen za biskupa. Jednostavnost koju je primio u obitelji odrazila se i na njegov život kao pastira. Same njegove životne navike izazivale su kod naroda i medija poštovanje. Želio je prije svega živjeti vjerodostojnost svoga poziva. U Argentini, gdje je većina naroda siromašna i egzistencijalno ugrožena, njihov kardinal je svojim životom pozivao na solidarnost i jednostavnost. „Svi svećenici Buenos Airesa cijenili su njegovu ljudskost, njegovu jednostavnost, njegove mudre savjete.“[9] Prihvatio je svoju službu kao služenje drugima, a ne kao vladanje. „Uveo je svoj izravni telefon tako da ga njegovi svećenici, ako imaju neki problem, mogu nazvati u svako doba dana. Ne smije biti zaprjeka, tajnika, filtera. Svojim svećenicima biskup je na raspolaganju u svakom trenutku.“[10] Tako je kao Papa uputio i savjet vlastodršcima: „Da ne slušaju samo posrednike, nego da se spuste i ogledaju stvarnost oko sebe. Onima koji vladaju savjetujem da dodirnu stvarnost. I da se drže daleko taštine i oholosti: tašt i ohol čovjek ne zna za mudrost, a čovjek bez mudrosti uvijek loše završi.“[11] U svojim propovijedima je prokazivao bijedu svoga naroda i opasnosti kojima je izložen. Govorio je jednostavno i konkretno. Bio je u središtu stvarnosti koja ga je okruživala i zato se je posebno zauzimao za siromašne. „S druge strane, podatci o stvarnosti kazuju nam da je većina naše djece siromašna i da su oko 50% siromaha djeca. Danas, a i u skoroj budućnosti, bijeda dostiže dramatične razmjere, s teškim posljedicama: oskudica u prehrani i stanovanju, nedostatak higijene, nasilje, promiskuitet koji je postao normalan, sve to uvjetuje njihov razvoj, njihov osobni odnos čini problematičnim i otežava njihovo uključivanje u društvo i život u zajednici.“[12]

Problemi s kojima se susreću narodi Južne Amerike drukčiji su nego problemi većine narodâ zapadne Europe. Crkva Latinske Amerike nije mogla ostati zatvorena prema tolikoj bijedi. Crkva zapadne Europe se nije morala suočavati s bijedom siromaštva na svom području kao što je to bio slučaj sa Crkvom u južnoj Americi. Ostala je autoreferencijalna. Biskupi Južne Amerike odlučili su se izaći na periferije i započeti misijski pastoral. Kao biskup, Bergoglio je osobno i doslovno svakoga dana odlazio na periferije. „I dalje putuje autobusom – to mu je draže jer iz autobusa može gledati ljude na ulici – ili podzemnom željeznicom. Stanovnici glavnog argentinskog grada postupno ga upoznaju i prepoznaju. Odijeva se jednostavno.“[13] Njegov pastoral je bio misijski, fleksibilan i prilagođavao se pojedincu i njegovoj konkretnoj situaciji. Kao nadbiskup napustio je tradicionalni pastoral koji je Crkvu zatvarao u sebe i činio je sterilnom. Nadalje, sâm Papa opisuje viziju pastorala: „Ne kažem da su pastoralni sustavi beskorisni. Naprotiv. Po sebi sve što može voditi na putu prema Bogu, dobro je. Svojim svećenicima sam rekao: ‘Radite sve što trebate, znate svoje svećeničke dužnosti, preuzmite odgovornost i onda ostavite otvorena vrata’.“[14] 

  1. 2. Iskustvo pastorala u medijima

Što se tiče Papinog pastorala u medijima prije nego što je izabran za papu, možemo zaključiti da je bio sličan sadašnjem. Razlika je što mu služba kardinala nije davala popularnost i zanimanje medija kao služba rimskog biskupa. Također nije bio prisutan na društvenim mrežama. Ipak njegov način života je privlačio pozornost i davao je intervjue pojedinim novinarima. Mediji su ga prozvali „kardinalom siromašnih“. S određenim novinarima je stvarao osobna prijateljstva i bio kućni prijatelj. „Talijanska novinarka Stefania Falasca izjavila je u četvrtak da ju je papa Franjo nazvao telefonom kako bi je pozdravio, tek nekoliko sati nakon svog izbora u srijedu. ‘Telefon je zazvonio. Javio se moj sin, bio je to Papa’, rekla je novinarka, bivša direktorica katoličkog mjesečnika, za talijanske medije. U kući smo ga zvali jednostavno ‘oče’, nikad ga nismo zvali ‘uzoriti’. ‘Nisam znala što reći. Upitala sam ga: Oče, kako ćemo vas sada zvati? Sveti Otac?’, rekla je. ‘Nasmijao se i rekao mi: Ovo je moj prvi telefonski poziv i htio sam pozdraviti vas, Giannija i djecu’, dodala je.“[15]

Bio je svjestan pozitivnih mogućnosti medija, ali je i također upozoravao i na njihove negativnosti. „Malo-pomalo naviknuli smo se putem sredstava masovne komunikacije slušati i gledati crnu kroniku u suvremenom društvu koju se predstavlja s izopačenim zadovoljstvom, a naviknuli smo se također dodirivati je i osjećati oko sebe i u vlastitom tijelu.“[16] Sukladno njegovom pastoralu, medije je koristio za naviještanje Božje ljubavi, milosrđa, praštanja i kritiziranje korupcije i nepravde koja najviše pogađa siromašne. S preuzimanjem papinske službe njegove poruke i način na koji je vršio evangelizaciju dobivaju globalni odjek.

  1. 3. Posebnost Papina komuniciranja

Ono što je posebno za njegov način komuniciranja je slika. „Papa komunicira slikom, ili preciznije rečeno, komunicira slike. Za mnoge je komunikacija slikom ‘rječitija’, budući da slika sama ‘govori’ i da je razumljiva unutar svake kulture. U komunikaciji pape Franje, slika postaje poruka, a oni kojima se Papa obraća pozivaju se da otkrivaju njezino značenje. Papa Franjo pridaje veliku važnost ovakvom načinu komunikacije što su mediji već od samoga početka prihvatili.“[17]

Ovaj način komuniciranja ima svoje uporište u Isusovom propovijedanju kraljevstva nebeskoga. „Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba” (Mk 13, 34). U prispodobi govornik aktivira sugovornikov sluh ali i maštu, tj. duševnu moć predočavanja slike. Iziskuje se napor kod sugovornika u razumijevanju predočenog. Također, sadržaj je lakše zapamtiti kad ga se gleda i sluša nego kad ga se samo sluša. Nije jednostavno primljen kao gotova informacija. Primatelj o tom sadržaju kasnije razmišlja i pokušava protumačiti tu sliku. „Zato i ne čudi da će u pontifikatu pape Franje propovijedi imati posebno mjesto (npr. propovijedi u kapelici Sv. Marte) i da će ozbiljnosti priprema propovijedi u pobudnici Evangelii Gaudium posvetiti veliko značenje.“[18]

On ne ostaje samo na dobro pripremljenim tj. napisanim govorima. To nije dovoljno da bi se ostvario istinski dijalog i da bi poruka bila primljena. Ona se stvarno mora poslati – komunicirati. Taj način prenošenja je važan, i on ne smije biti monoton, suhoparan i distanciran od sugovornika. „Komunikacija pape Franje odiše neposrednošću i spontanošću. Gotovo bi se moglo reći da se čitava komunikacijska strategija svodi na – ‘budi ono što jesi’! U tom kontekstu možemo promatrati njegovu nepredvidivost, iznenađenja, izlaženja izvan okvira protokola, neočekivane telefonske pozive i intervjue, a sve to kao da nosi poruku – ‘slobodan sam od svih protokola, ja sam gospodar u svojim nastupima i riječima’.“[19] Ovi njegovi nastupi su jako važni jer na ovaj način on neverbalno komunicira prvenstveno s mnoštvom gledatelja koji ga prate preko ekrana i društvenih mreža. U ovim nastupima prostorna daljina kao prepreka je svedena na minimum. Papa nije više tako dalek, on ostaje u srcima gledatelja. „Koliko god je važno promatrati neke elemente ili karakteristike komunikacije pape Franje nije dovoljno na tome zastati, već je potrebno upitati se o onome što papa kroz komunikaciju želi ostvariti. Za papu Franju komunicirati ne znači samo (ili u prvom redu) prenositi/slati poruku, već komunikacija postaje prigoda za ostvarenje komunikacijskog događaja.”[20]

On ne želi samo slati poruke, on želi dijalog. Ovdje do izražaja dolazi njegova uronjenost u Evanđelje. On Sv. pismo ne doživljava samo kao knjigu moralnih pouka koja se čita. Ono je za njega prvenstveno Riječ Božja. Utjelovljena riječ. „I Riječ tijelo postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1, 14). Kao Kristov učenik on razmatra Božju Riječ. U njoj dodiruje Isusa, gleda Ga, osluškuje što mu govori, razgovara s Njim. Ukratko, on vodi dijalog. Ono što je važno da nakon toga razgovora on usvaja Božju Riječ, nosi je u svom životu i odgovara na poziv kojeg mu upućuje. Taj isti dijalog on želi ostvariti i sa svojim sugovornicima. „Papa zapravo želi da slušatelj bude ‘privučen’, da i on aktivno sudjeluje u komunikaciji. Ta njegova vizija komunikacije prisutna je već od samoga početka pontifikata, već od trenutka izbora za Papu odnosno prvog pojavljivanja na balkonu Bazilike sv. Petra. Prije nego što je udijelio blagoslov, papa Franjo moli okupljene da najprvo oni za njega mole, a tek nakon toga on moli za njih i udjeljuje im blagoslov.“[21] Kao i za njegova Spasitelja, tako je i za njega bitan primatelj poruke, način komuniciranja je prvenstveno prilagođen primatelju. Iz svih ovih pojedinosti što smo ih sada promatrali razvija se kultura susreta koju ćemo prikazati u sljedećem poglavlju.

  1. KULTURA SUSRETA

Papa je svjestan konteksta u kojem je potrebno susresti se s drugima. On realno procjenjuje smjer kojim ide današnje čovječanstvo, a to je globalizam. Svijet nije više tako dalek i velik. „Draga braćo i sestre, danas živimo u svijetu koji postaje sve ‘manji’ i gdje bi se stoga moglo činiti da nam je svima lakše jedni drugima biti bližnji. Razvoj na polju transporta i komunikacijske tehnologije omogućuje nam približiti se jedni drugima i sve nas više povezuje, dok nas globalizacija čini sve više međuzavisnima.“[22] No, Papa je svjestan i činjenice da tehnološki napredak ne znači ujedno i istinski susret pun ljubavi i solidarnosti između ljudi. „U svijetu, međutim, i dalje postoje podjele, koje su katkad vrlo duboke. Na globalnoj razini vidimo skandalozni jaz između izobilja koje uživaju najbogatiji i bijede u kojoj grcaju najsiromašniji.“[23] I Drugi vatikanski sabor potvrđuje taj paradoks suvremenog svijeta. „Budući da je tome tako, sadašnji nam se svijet pokazuje ujedno moćnim i slabim, sposobnim počiniti najbolja ili najgora djela, dok mu se otvara put u slobodu ili ropstvo, u napredak ili nazadak, u bratstvo ili mržnju.“[24] Tehnologija donosi istinski napredak čovječanstvu jedino ako je korištena u ispravne svrhe. Ona je sama po sebi neutralna, a čovjek je taj koji je čini dobrom ili lošom. U tom smislu Papa je svjestan pozitivnih mogućnosti medija. „U tome svijetu, mediji nam mogu pomoći osjetiti se bliže jedni drugima i stvoriti novi osjećaj jedinstva ljudske obitelji koji potiče na solidarnost i ozbiljno zauzimanje za dostojanstveniji život. Dobra komunikacija nam pomaže da se sve više jedni drugima približimo i bolje se međusobno upoznamo, da budemo više ujedinjeni.“[25] Sveti Otac je ovdje na tragu Drugog vatikanskog sabora, koji prihvaća i promiče modernu tehnologiju komuniciranja u korist Crkve. „Crkvi dakle pripada urođeno pravo da rabi i posjeduje bilo koju vrstu tih sredstava ako su potrebna ili korisna za kršćanski odgoj i za bilo koje njezino djelovanje u svrhu spasenja duša; dužnost je, pak, svetih pastira da vjernike tako poduče i vode da i pomoću tih sredstava postojano teže za svojim spasenjem i savršenošću svekolike ljudske obitelji.“[26] Ne samo da je Rimski prvosvećenik svjestan pozitivnih mogućnosti suvremenih medija, nego ih smatra posljedicom Božje providnosti. „Kultura susreta zahtijeva da budemo spremni ne samo davati, već i primati od drugih. Mediji nam mogu uvelike u tome pomoći, pogotovo danas, kada su mreže komunikacije dostigle neslućeni napredak. Internet, na poseban način, pruža goleme mogućnosti susreta i solidarnosti među svima. To je zaista dobro, to je Božji dar.“[27] Papa je svjestan da Bog želi svu svoju brojnu djecu koja se nalaze raspršena po svijetu uključiti u međusobni dijalog. Zato im je i providio suvremene medije.

Papa Franjo je svjestan i ograničenja medija. „To međutim ne znači da ne postoje određeni problemi: brzina kojom se prenose informacije nadilazi našu sposobnost razmišljanja i prosuđivanja i ne dopušta uravnotežen i ispravan oblik samoizražavanja. Različitost mišljenja može se promatrati kao bogatstvo, ali to također omogućuje ljudima da se zabarikadiraju iza izvorâ informacija koji odgovaraju samo njihovim željama i idejama, ili također određenim političkim i gospodarskim interesima. Svijet komunikacija može nam pomoći kako proširiti svoja znanja tako i, naprotiv, navesti nas na pogrešan put. Želja za digitalnom povezanošću može imati za posljedicu da se izoliramo od naših bližnjih, od onih koji su oko nas. Ne smije se pritom previdjeti činjenicu da su oni koji, iz različitih razloga, nemaju pristup društvenim medijima izloženi opasnosti da budu isključeni.“[28] Također postoji opasnost da se kroz medije čovjeka i Boga promatra kao objekt. „Boga se ne smije svoditi na objekt. On je Subjekt koji se daje upoznati i očituje se u odnosu između osoba.“[29]

Da bi se izbjegle ovakve opasnosti krive komunikacije, koja umjesto istinskog susreta i prihvaćanja, dovodi do kulture odbacivanja, potrebno je komunicirati u svjetlu evanđelja. Ta komunikacija pretpostavlja prihvaćanje drugoga i njegovo uključivanje u istinski dijalog iz kojega svi izlaze obogaćeni. Kršćanin se prvenstveno susreće s Kristom koji je sama ljubav i milosrđe. On se u tom susretu osjeća prihvaćeno i ljubljeno unatoč svojim nedostacima, različitostima i grijesima. Zbog toga mora težiti takvom susretu s drugim. Zato se u Papinoj kulturi susreta stavlja naglasak na nježnost. „Nosimo u sebi potrebu da volimo druge i da budemo voljeni. Trebamo nježnost. Komunikacijske strategije ne jamče ljepotu, dobrotu i istinitost komunikacije. Svijetu medija ne smije biti tuđa briga za čovječanstvo, pozvan je pokazati nježnost. Digitalna mreža može biti mjesto bogato čovječnošću; mreža ljudi a ne mreža žicâ.“[30]

Medijski svijet se u Papinom razmišljanju ne doima kao nešto apstraktno, umjetno. On je stvaran i u njemu se nalaze stvarne ljudske osobe. Iza ekrana, telefonskih slušalica, selfia i statusa na mrežama nalaze se stvarne ljudske osobe od „krvi i mesa“. Isto kao i na ulicama velikih gradova, potrebno je izaći i na te „digitalne ulice“. „A te su ulice svijet gdje ljudi žive i gdje se može do njih stvarno doprijeti i iskazati im ljubav. Digitalni su putovi jedni od tih putova, prepuni ljudi koji su često ranjeni, muškaraca i žena koji traže spasenje ili nadu.“[31] U tom traženju spasenja ili nade neizostavna je vjera. Vjera omogućuje i podržava to traženje koje završava u istinskom otvaranju drugome i u konačnici s Bogom. „Eto zašto onaj koji vjeruje nije nikada sâm i zašto vjera teži širiti se, pozvati druge da se pridruže njezinoj radosti. Onaj tko primi vjeru otkriva da se prostori njegova ‘ja’ proširuju i da se u njemu rađaju novi odnosi koji život čine bogatijim.“[32] Tri elementa komunikacije na kojima se temelje ti novi odnosi unutar kulture susreta jesu slušanje, širenje istine – odbacivanje laži i navještaj mira.

  1. 1. Komunikacija temeljena na slušanju

Čovjek današnjice je opterećen neograničenim brojem informacija kojim ga bez prestanka bombardiraju različita sredstva masovnog komuniciranja. U njihovu pravilnu obrađivanju čovjek je ograničen svojim psiho-fizičkim ustrojstvom i vremenom. Da bi se informacije pravilno vrednovale potrebno ih je ne samo čuti nego i spoznati. U kulturi susreta to prvenstveno podrazumijeva slušati izvor tih informacija, a to je ljudska osoba. U svijetu medija postoji opasnost da se samo zadržimo na informaciji i u potpunosti zanemarimo osobu koja nam govori. Tada se ne ostvaruje istinska komunikacija s drugim, ne ostvaruje se bliskost. „Papa Franjo komunicira na jednostavan i blizak način. Uočavajući da je istinska komunikacija prvenstveno ljudsko, a ne tehnološko postignuće, Papa govori o kulturi susreta te komunikaciju poistovjećuje s bliskošću.“[33] Da bi ta bliskost bila potpuna potrebno je drugoga slušati. Slušanje se može shvatiti na različite načine. Danas se prvenstveno pod tim pojmom podrazumijeva nešto čuti osjetilnim organom sluha. Papa slušanje promatra pod dubljim vidom. „Trebamo se vježbati u umijeću slušanja koje je nešto više od onoga što čujemo svojim osjetilom sluha. U komunikaciji s drugim, naime, slušanje je prije svega sposobnost srca koja omogućuje onu blizinu bez koje nema pravoga duhovnog susreta. Slušanje nam pomaže naći prikladnu gestu i riječ koja nam pokazuje da nismo tek puki promatrači.“[34] On ovdje produbljuje površno shvaćanje slušanja, kao jednostavno primanje informacije od drugoga. Kad bi istinsko komuniciranje bilo takvo, onda ne bi bilo bitno od koga primamo poruku. Ne bismo razlikovali između uređaja preko kojega primamo poruku i osobe koja nam šalje poruku. I uređaj i osoba bi jednostavno bili samo izvor informacija.

Manjkavost takve komunikacije je Izraelcima onemogućila da u čovjeku Isusu prepoznaju Božju Riječ, tj. da prepoznaju Boga i s njim ostvare bliskost. „Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ“ (Iv 8, 43 ). Nažalost, i danas čovječanstvo nije pozorno za glas Božji. Dijalog kojeg smo dužni prema Bogu, dužni smo u odnosu prema svakoj ljudskoj osobi. On nam je ne samo dužnost nego i put do jedinstva cijeloga čovječanstva. Pastir Katoličke crkve je toga svjestan. „Jedino tim slušanjem punim poštovanja, slušanjem u kojem smo sposobni uživjeti se u svijet drugog čovjeka i s njim suosjećati, moguće je pronaći putove koji vode do istinskog rasta, i moguće je kod drugoga probuditi želju za kršćanskim idealom, želju da se potpuno odgovori na Božju ljubav i težnju da ono što je Bog posijao urodi sve većim plodom.“[35] Za Papu se preko slušanja ne dolazi samo do intelektualne spoznaje. Za njega se preko osluškivanja dolazi i do vjere. „Upravo zato što je spoznaja vjere vezana uz savez vjernoga Boga, koji uspostavlja odnos ljubavi s čovjekom i upućuje mu Riječ, u Bibliji je predstavljena kao neko slušanje, povezana je s osjetilom sluha.“[36] Sljedeći temeljni element kulture susreta, koji se nadovezuje na slušanje, jest širenje istine i odbacivanje laži.

  1. 2. Širenje istine i odbacivanje laži

Za izgrađivanje istinske kulture susreta potrebno je širiti istinu i odbacivati laž, kako nas poučava Sv. pismo: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32) ili „Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga” (Izl 20,16). Jedno podrazumijeva drugo. U svijetu medija to znači razlikovati istinitu vijest od takozvane „fake news“ – lažne vijesti. Papa je upoznat s pojmom fake news koji prijeti kulturi susreta u virtualnom svijetu. „Fake news je izraz o kojem se mnogo raspravlja i govori. Općenito se odnosi na širenje dezinformacija putem interneta ili tradicionalnih medija. Pod tim se izrazom dakle misli na lažne informacije, utemeljene na nepostojećim ili iskrivljenim činjenicama a koje imaju za cilj zavaravanje i čak manipuliranje čitateljima. Širenjem lažnih vijesti može se težiti postizanju određenih ciljeva, vršenju utjecaja na političke odluke i pogodovanju gospodarskim interesima.“[37]

No prepoznavanje lažnih vijesti nije tako jednostavno, ali je nužno. Papa upozorava na taktike koje nas mogu prevariti i uvesti u zabludu. „No, sprječavanje i prepoznavanje mehanizama dezinformacije zahtijeva također duboki i pažljivi proces razlučivanja. Moramo razotkriti ono što bi se moglo nazvati ‘zmijskim taktikama’ koje koriste oni koji se prerušavaju kako bi mogli udariti u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.“[38] Poteškoća je kod lažnih vijesti što se iz istinite informacije stvara lažna informacija, tj. iz informacije dezinformacija. Ta lažna vijest sadrži dio istinite vijesti. Sveti Otac ne ostaje samo na prokazivanju laži i načina kako ona iskrivljuje istinu. On prepoznaje plodove lažne istine i po tim plodovima nam daje kriterije za uočavanje neistine. „Istinitu izjavu možemo prepoznati po njezinim plodovima: potiče li svađu, raspiruje li podjele, širi li rezignaciju, ili, pak, promiče informirano i zrelo promišljanje koje vodi prema konstruktivnom dijalogu i plodonosnim rezultatima.“[39] Papa ističe podršku onima koji pomažu u sprječavanju laži. „Hvalevrijedne su stoga odgojne inicijative i obrazovni programi koji imaju za cilj pomoći osobama da tumače i vrednuju informacije koje pružaju mediji i podučavaju ih da ne budu nesvjesni širitelji dezinformacija, nego protagonisti razotkrivanja laži.“[40]

U daljnjem zauzimanju za istinu Papa govori o cjelovitosti istine. Da bi istina bila oslobađajući čimbenik u komunikaciji i vodila prema uspješnom susretu mora biti cjelovita. On to izvrsno objašnjava. „U današnjem svijetu, koji karakterizira brzina komunikacije i pristrani izbor sadržaja od strane medija, poruka koju naviještamo više je no ikad izložena opasnosti da bude iskrivljena ili svedena na neke svoje sporedne aspekte. To ima za posljedicu da su neka pitanja koja čine sastavni dio moralnog učenja Crkve istrgnuta iz konteksta koji im daje smisao.“[41] Ova problematika je pogotovo prisutna u medijima, gdje se zbog ograničenosti vremena ne ulazi u potpuno upoznavanje korisnika sa temom koja se predstavlja. Površnost dovodi do potpuno iskrivljenog shvaćanja vijesti, iako je ona kao takva istinita. Ovdje se može raditi o namjernom izvlačenju iz konteksta, ali i ne namjernom. Zato Sveti Otac koji neumorno služi Istini upozorava: „Trebamo dakle biti realni i ne uzimati zdravo za gotovo da naši sugovornici poznaju čitavu pozadinu onoga što govorimo ili da mogu povezati ono što govorimo s bitnom srži evanđelja koja tomu daje smisao, ljepotu i privlačnost.“[42] Ovdje je Papa na tragu crkvenih dokumenata, koji pozivaju sve uključene u plasiranje vijesti na odgovornost. „U novinstvu, odgovorni su, po samom svom zvanju, obvezni u širenju vijesti služiti istini i ne vrijeđati ljubav. Oni će nastojati s jednakom brigom poštivati narav činjenica i granice kritičkog suda prema osobama. Moraju izbjegavati da ne padnu u ozloglašivanja.“[43] Naviještanje istine i odbacivanje laži je preduvjet za mir među osobama. Istina omogućuje da se odnosi gledaju bez predrasuda i sumnji. Odnosi temeljeni na istini izgrađuju zajedništvo, solidarnost i ljubav. Tek tada je moguć navještaj mira.

  1. 3. Navještaj mira

Za ispravno naviještanje mira potrebno ga je ispravno protumačiti. Jedan od problema današnjice je upravo taj što se ima kriva vizija mira. Shvaća ga se tek kao stanje bez sukoba. No takav odnos među osobama ili narodima bolje opisuje pojam primirje. Primirje je privid mira. Ono je zapravo sastavni dio sukoba. Kultura susreta se ne može graditi na primirju. Sam Krist nas upozorava na lažni mir ovoga svijeta. „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ ( Iv 14, 27 ). I virtualni svijet je potreban istinskog mira.

Papa Franjo također teži prema pravome miru, miru koje se ne odlikuje samo nedostatkom sukoba, nego koji se odlikuje zajedništvom. „Danas, kada su mreže i sredstva ljudske komunikacije dosegli neslućene razvoje, osjećamo izazov da otkrijemo i prenosimo „mistiku“ zajedničkog življenja, miješanja i uzajamnog susretanja, da se zagrlimo i jedni druge podupiremo, da zakoračimo u vode toga oceana koji se, premda kaotičan, može pretvoriti u pravo iskustvo bratstva, karavanu solidarnosti, u sveto putovanje. Na taj će se način najveće mogućnosti koje pružaju komunikacije pretvoriti u velike mogućnosti za susret i solidarnost među svima.“[44] Ovdje mir od pasivnosti prelazi u aktivnost. Papa ne teži samo zaustaviti sukobe, on želi puno više. Želi svijet u kojem je mir odnos potpunog zajedništva i prihvaćanja drugoga jer je različit. Ne želi toleranciju, nego prihvaćanje drugoga upravo zbog njegove različitosti. Jedinstvo u različitosti. Ovdje se odnosi među ljudima temelje na odnosima među osobama Presvetoga Trojstva. „I sâm je Trojedini Bog, kakvog nam je otkrio Isus Krist, zajedništvo osoba u ljubavi i komunikaciji, gdje jedinstvo između tri božanske Osobe ne poništava razlike ili individualnost: naprotiv ujedinjenje pretpostavlja razliku.“[45]

Jedna od poteškoća na koju Papa upozorava pri izgradnji kulture susreta je atmosfera loših vijesti. „Uvjeren sam da je potrebno razbiti začarani krug zla tjeskobe i zaustaviti spiralu straha, koja je posljedica stalne usredotočenosti na ‘loše vijesti’ (ratovi, terorizam, skandali i svakovrsne ljudske pokvarenosti). Nipošto nije riječ o širenju dezinformacije u kojoj bi se zanemarila drama patnje, niti o upadanju u naivni optimizam koji zatvara oči pred sablazni zla.“[46] Ovdje dolazimo do obrnute logike, biti usredotočen na dobre vijesti, izgrađivati atmosferu optimizma i nade. Biti svjestan zla i patnje, ali se ne prepuštati očaju i besmislu. U stvaranju i oblikovanju vijesti koje šire mass-mediji ključnu ulogu imaju novinari. Zato im Papa daje smjernice. „Želim, dakle, pozvati sve na promicanje novinarstva mira. Pod time ne mislim na sladunjavu vrstu novinarstva koje niječe postojanje ozbiljnih problema i ima prizvuk sentimentalizma. Naprotiv, pritom mislim na novinarstvo koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima; na novinarstvo koje su stvorili ljudi za ljude, koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa; na novinarstvo koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa; na novinarstvo koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja predstavljaju alternativu eskalaciji vike i verbalnog nasilja.“[47]

Sljedeći element u izgradnji mira kojeg Papa tematizira je milosrđe. Mogli bismo reći da je milosrđe zaštitni znak pape Franje. Briga za siromašne, uključivanje odbačenih i propagiranje milosrđa kao ploda Božje ljubavi je zaista utkano u komunikaciju rimskog prvosvećenika. „Milosrđe je za Papu važno jer iz njega dolazi opraštanje bez kojega nema mira. Crkva, ujedinjena s Kristom, živim utjelovljenjem milosrdnoga Boga, pozvana je živjeti milosrđe kao prepoznatljivo obilježje čitavog svog bića i djelovanja. Ono što govorimo i kako to govorimo, svaka riječ i svaki čin morao bi izražavati Božje suosjećanje, nježnost i opraštanje prema svima.“[48] Zanimljivo je da propagira milosrđe tamo gdje se ono smatra nemogućim i znakom slabosti. Ali on smatra da ono prvenstveno tu mora biti, jer oni koji imaju vlast trebaju služiti ugroženima, a ne vladati. „Poželjno je i da jezik politike i diplomacije bude nadahnut milosrđem, koje nikada ništa ne smatra izgubljenim. Apeliram prije svega na one koji imaju odgovornosti na institucionalnom i političkom polju i u oblikovanju javnog mnijenja, da uvijek budno paze kako govore o onima koji misle ili rade drukčije, kao i prema onima koji su možda pogriješili.“[49]  Papa ne ostaje samo na riječima nego on u izgradnji mira daje i konkretan primjer kojega ovdje valja spomenuti. To je nezaboravan trenutak, kada je pozvao sukobljene strane Južnoga Sudana na mirovne pregovore u Vatikan. Tom prilikom poljubio je noge vođama podijeljenih frakcija. „Čelnici su bili šokirani gestom 82-godišnjeg Pape, koji je uz pomoć pomoćnika, kleknuo i poljubio cipele dvojici sukobljenih vođa i nekolicini drugih ljudi u prostoriji.“[50]

  1. IZAZOVI KOMUNIKACIJE PAPE FRANJE

Papa Franjo je hrabro iskoračio u svijet medija. Svojim govorima, jednostavnošću u komunikaciji, otvorenošću i spontanošću u nastupima, ostvario je golemu popularnost u svijetu. Prvenstveno je njegov uspjeh postao globalan zbog sredstava društvene komunikacije. Oni njegove poruke i nastupe prenose izravno ili kratko nakon što su se dogodili. Tako veliki broj ljudi diljem svijeta direktno prati Papu. No, ta izravna komunikacija ima i svojih ograničenja. Prvo ograničenje proistječe iz osoba koje prenose njegove poruke i nastupe. One nisu uvijek vođene moralnim načelima koja ih obvezuju. Kako će izrečena poruka odjeknuti u svijetu i na koji će način biti shvaćena uvelike ovisi o njima, tj. kako će ih oni oblikovati. Zatim postoji opasnost da mediji od Pape naprave neku vrstu „celebritija“, da o njemu izvještavaju senzacionalistički, da postane neizostavna vijest žutog tiska. Na kraju ostaje izazov koji puno više ovisi o Papi, a manje o medijima – njegova nepredvidivost u javnom djelovanju. Koliko god bila poželjna i dobrodošla u stvaranju bliskosti, oslobađanju od formalizma i protokola, tako isto može dovesti do neželjenih posljedica.

  1. 1. Pretpostavljanje konteksta

Jedan od izazova Papine komunikacije je i nedorečenost. „Papa Franjo u razgovoru s novinarima veoma često odgovara kraćim rečenicama ne dajući pritom detaljnije objašnjenje onoga o čemu govori.“[51] Ovo je njegov tipični način komuniciranja. Govori kratko, jednostavno i izravno. Želi da dijalog ne bude opterećen nepotrebnim brbljanjem. Ne želi biti u centru dijaloga u kojem će on voditi glavnu riječ. Ovakav način komunikacije sugovorniku omogućuje da ravnopravno sudjeluje u dijalogu. No, ovdje se krije jedna poteškoća. „Nije problematično značenje tih riječi kao ni poruka koja se želi uputiti. Probleme stvara nedovoljno poznavanje širega konteksta u kojima su te riječi izrečene ili pak nakana radi koje su izrečene. Opasnost pogrešnog tumačenja je u ‘izvlačenju’ tih riječi iz konteksta budući da se time dolazi u opasnost pogrešnog tumačenja odnosno interpretacije.“[52]

Ovdje je odgovornost za krivo shvaćanje s jedne strane na medijima, a s druge strane na Papi. Papin je nedostatak u tome što ne objašnjava kontekst u kojem razmišlja i izriče te riječi. Tako svatko može shvatiti te riječi kako želi, tj. u svome kontekstu. S druge strane problem medija je dvojak. Prvi je taj što i oni ne tumače te riječi u kontekstu u kojemu ih izriče Papa. To može biti nenamjerno, odnosno zbog površnosti u prenošenju vijesti, ali može biti i zlonamjerno. Te se riječi mogu staviti u kontekst koji odgovara raznim lobijima i na taj način u potpunosti dati novi smisao tim riječima. Oni prenesu točno one riječi koje je izrekao Papa, ali odaberu kontekst u kojem imaju drugo značenje. I sam Sveti Otac je toga svjestan.

U rješavanju ove poteškoće potrebno je da Papa objasni kontekst u kojem izriče svoje poruke. A što se tiče medija potrebno je da se drže moralnih načela u izvještavanju. Saborski oci su na Drugom vatikanskom saboru bili svjesni ovih opasnosti. Zato su i apelirali na osobe koje se nalaze u službi društvenog priopćavanja. „Budući da javna mijenja danas iznimnom snagom i autoritetom utječu na život građana svih društvenih slojeva, bilo privatno bilo javno, nužno je i da na tome području svi članovi društva obavljaju svoje dužnosti obazirući se na pravednost i ljubav: stoga neka nastoje da i pomoću tih sredstava oblikuju i šire javno mnijenje.“[53] U pastoralnom naputku Communio et progressio to se dodatno pojašnjava. „Stoga priopćavatelji ne smiju samo iznositi gole činjenice, već svojim tumačenjima dati važnost značajnijim i važnijim vijestima, protumačiti njihovo značenje i osvijetliti odnos i uzročnost među njima. Tako će pomoći primateljima do kojih dolaze vijesti da ih smjeste u njihov opći okvir te vrednuju njihovu pravu vrijednost i tako oblikuju sud i pogled na život.“[54]

  1. 2. Populizam

Javne osobe su uvijek bile izložene znatiželjnim očima javnosti. Njihov život je uvijek privlačio pozornost. Osoba kao što je papa Franjo pobuđuje zanimanje cijeloga svijeta. U ovom aspektu popularnosti na društvenim mrežama krije se jedna opasnost, a to je opasnost populizma. „Naime, dok se komunikacija ‘tradicionalnim medijima’ odvijala od središta prema ‘periferiji’, sada se susrećemo s novom komunikacijskom paradigmom jer se komuniciranje odvija prema načelu ‘peer to peer’ – ‘razmjena između jednakih’.“[55] Pozitivnost je da se s Papom može izravno komunicirati. Nema nikakvih protokola i formalnosti službenog razgovora koji ograničava komunikaciju. Ali postoji i negativnost ovakvog komuniciranja. „Opasnost tog komunikacijskog konteksta je u tome da se sve sudionike komunikacije (a onda i samoga Papu) počinje shvaćati prvenstveno prema kriterijima celebritija, ne polazeći od njegova autoriteta.“[56] Ovdje dolazi do odvajanja službe papinstva i osobe pape Franje. Papa postaje još jedna zvijezda društvenih mreža. Danas ih ima jako puno. Konkretno se u ovoj situaciji zanemaruje nauk i moral Katoličke crkve. Papine izjave su važne samo zato što je zvijezda i ima puno pratitelja u virtualnom svijetu. Na neki način pratitelji pape Franje uzdižu njegovu osobu iznad papinske službe. Gubi se nadnaravni aspekt njegova papinskog primata. Najradikalniji izraz ove polarizacije mogao bi se sažeti u izrazu „Papa da, Crkva ne.“

No, biskup Rima je svjestan ove opasnosti. „Papi smeta i tolika pažnja koja se posvećuje njemu. Zato je pozvao vjernike da ne zazivaju Franjo, Franjo nego Isusa – i upitao: ‘Va bene?’.“[57] Također je reagirao i putem medija. „U intervjuu koji je dao za talijanski dnevnik Corriere della sera odgovarajući na pitanje o statusu koji su mu pridavali unutar medija, Franjo kaže: ‘Prikazivati papu kao svojevrsnog ‘supermana’ je gotovo uvredljivo. Papa je čovjek koji se smije, koji plače, mirno spava i ima prijatelje kao i svi ostali. Papa je normalna osoba’.“[58] Da bi se u budućnosti u potpunosti izbjeglo ovo poimanje Pape kao autoriteta samo zbog toga što je zvijezda, potrebno je da on više naglašava svoj autoritet na temelju nauka Katoličke crkve i papinske službe. Također mediji ga moraju prikazivati u skladu s njegovom službom poglavara Katoličke crkve, a ne kao celebritija.

  1. 3. Spontana otvorenost

Papina spontanost i otvorenost tijekom službenih ceremonija poprilično odstupa od službenih nastupa njegovih prethodnika. Ova improvizacija tijekom unaprijed određenih procedura je ono po čemu je on autentičan. Svi uvijek očekuju s čime će ih Rimski biskup ugodno iznenaditi.   Na sljedećem primjeru očituje se pozitivni i negativni aspekt Papine spontanosti. „Papa Franjo vjenčao je par u zrakoplovu, objavili su na društvenim mrežama novinari koji prate Papino putovanje u Čile i Peru i putuju s njime zrakoplovom. Predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice Greg Burke pojasnio je da je to vjenčanje potpuno zakonito i doktrinarno u redu. Paula Podest Ruiz i Carlos Ciuffardi Elorriaga, stjuardesa su i stjuard, koji su se upoznali u zrakoplovu. Crkveno se nisu vjenčali jer je njihova crkva prije vjenčanja uništena u potresu koji je te godine pogodio Čile. Vjenčanje nije bila Papina ideja, nego ideja mladenaca, ali Papa je bio sretan što je to mogao učiniti, rekao je Burke u izjavi novinarima.“[59]

Pozitivno je što je Sveti Otac ovdje uvažio želju dvoje mladenaca i omogućio im sklapanje braka. Potvrdili su ljubav koju su već živjeli. No, ono što se je određenom broju vjernika pokazalo problematično je to što su mladenci bili civilno vjenčani. Tako su se proširili negativni komentari na taj spontani čin. „Obezvrjeđivanje sakramenta, bio je poklik kojim bi se ukratko mogao sažeti dobar dio kritičnih glasova u Hrvatskoj, kao i svijetu.”[60] Papa sigurno nije imao namjeru omalovažavati sakrament braka. Dapače, on je želio ovim činom ukazati na sve veće nevaljalo sklapanje kršćanskih brakova jer nisu sklopljeni iz iskrene ljubavi. „Valjalo bi takve kritičare podsjetiti da je taj isti papa Franjo prije godinu i pol na pastoralnom kongresu Rimske biskupije dao jednu prilično snažnu izjavu, kako dobar dio crkvenih brakova nije valjano sklopljen jer parovi sakramentu ne prilaze uzimajući u potpunosti u obzir njegove zahtjeve.“[61] No, nažalost vjernici preko medija nisu bili upoznati sa značenjem ove spontane poruke pape Franje. On je želio ukazati kako se brakovi sklapaju po zakonskim propisima, okićenim crkvama i s velikom proslavom bez želje da se odgovori njegovim stvarnim zahtjevima. A ovi mladenci se vjenčaju iznenada u avionu ali su svjesni zahtjeva braka. Sami čin je ispravan, ali je njegov odjek u javnosti bio negativan. Tome su pridonijeli i senzacionalistički izvještaji u medijima.

ZAKLJUČAK

Unatoč ogromnom razvoju tehnologije na području komuniciranja, istinska komunikacija i dalje nije u potpunosti ostvarena. Jedan od ključnih razloga toga neuspjeha je pogrešno poimanje izvora komunikacije. Danas utjecaj sekularizacije ostavlja traga i na tom području. Korijen problema je u tome što se čovjeka odvaja od njegova Stvoritelja. Iz istoga razloga tehnologija popunjava mjesto koje pripada Bogu. Odvojen od Boga čovjek u svijetu gubi svoj antropološki identitet. Na taj način i svoje mjesto u svijetu. To se osjeća i u komunikaciji. Ona gubi svoj antropološki temelj. Stvara se mišljenje da nju stvara tehnologija, a ne čovjek. No, Papa inzistira da je osoba istinski stvaratelj komunikacije. Bez nje ona nema smisla. Za njega je čovjek taj koji stvara i tehnologiju za komunikaciju. Tehnologija služi da prenosi komuniciranje.

Papa Franjo je svjestan kulture odbacivanja koja se širi medijskim prostorom. Zato on toj kulturi suprotstavlja kulturu susreta. Ona kao uzor ima čovjekova Stvoritelja tj. odnos među osobama Presvetog Trojstva. U toj kulturi je isključeno odbacivanje, samoizolacija, sebičnost, podjele, nasilje i ne priznavanje istine kroz relativizam. Pa čak je i tolerancija neprihvatljiva jer među osobama Presvetog Trojstva nema tolerancije različitosti, nego prihvaćanje upravo zbog različitosti. Ljubav, nježnost, milosrđe, opraštanje ono su što vodi Papinu kulturu susreta. On želi da se među osobama u virtualnom svijetu ostvari bliskost u ljubavi između osoba. Za to naglašava slušanje kao sposobnost srca da se ostvari intimna povezanost. Također inzistira na odbacivanju laži i širenju istine da bi se navijestio mir. On svim ovim pojmovima daje dublji kršćanski smisao. Svojim nastupima ostvaruje veliki utjecaj u medijima. Također koristi medije da bi svoju poruku poslao svima koji su prisutni u virtualnom svijetu, prvenstveno kršćanima. No, ne uspijeva ostvariti utjecaj na vlasnike medija i na one koji se njima koriste u kreiranju vijesti. Mediji se i dalje vode logikom tržišta, raznih lobija i centara moći koji imaju svoje interese. Također u svojim javnim nastupima ostvaruje dvojak učinak. Uspijeva u unaprijed formuliranim službenim obraćanjima preko medija stvoriti istinsku komunikaciju ostvarujući autentični susret. No njegove spontane geste i pretpostavljanje konteksta ostavljaju prostora za manipulaciju od strane korisnika medija. Očito je da ga mediji nastoje prikazati kao još jednog popularnog celebritija koji je prekinuo s tradicijom Crkve. Stvaraju od njega nekog revolucionara koji će promijeniti nauk i običaje Katoličke crkve. Međutim, Papa je toga svjestan i za sada se uspješno nosi s tim izazovima.

I na kraju se taj njegov izlazak u medije, u kojima doživljava neugodnosti, kritike i pogreške, najbolje može razumjeti kroz njegovu želju za misijskom Crkvom, koja je se uprljala blatom jer je izašla na periferije. U ovom slučaju periferija je svijet medija. Papa Franjo je svjestan svih izazova i kritika koje doživljava, ali misijski navještaj Evanđelja onima kojima je namijenjeno spasenje ima za njega apsolutni prioritet.


[1] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015., 125-126.

[2] Ika/Bitno.net, Prije šest godina Papa je otvorio račun na Twitteru, pročitajte što je poručio u prvom ‘tweetu’, na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/prije-sest-godina-papa-je-otvorio-racun-na-twitteru-procitajte-sto-je-porucio-u-prvom-tweetu/ (1. srpnja 2019.).

[3] Tino Krvavica, Milijun i pol ljudi prati papu Franju, na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-na-instagramu / (1. srpnja 2019.).

[4] Laudato.hr, Papa Farnjo nagrađen za komunikatora godine, na: http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Papa-Franjo-nagrađen-za-komunikatora-godine.aspx (1. srpnja 2019.).

[5] Bitno.net, Papa Franjo osoba godine u izboru magazina TIME!, na: https://www.bitno.net/vijesti/papa-franjo-osoba-godine-u-izboru-magazina-time/ (2. srpnja 2019.).

[6] Andrea Tornielli, Papa Franjo, Verbum, Split, 2013., 83.

[7] Andrea Tornielli, Papa Franjo, 83-84.

[8] Isto, 86.

[9] Isto, 120.

[10] Isto, 120.

[11] Papa Franjo, Bog je mlad, Verbum, Split, 2018., 32.

[12] Jorge Mario Bergoglio / Papa Franjo, Samo nas ljubav spasiti može, Verbum, Split, 2015., 110.

[13] Andrea Tornielli, Papa Franjo, 121.

[14] Andrea Tornielli, Papa Franjo, 123.

[15] Poslovni.hr, Talijanska novinarka tvrdi da ju je Papa nazvao telefonom, na: www.poslovni.hr/svijet-i-regija/talijanska-novinarka-tvrdi-da-ju-je-papa-nazvao-telefonom-234151/ (2. srpnja 2019.).

[16] Jorge Mario Bergoglio / Papa Franjo, Samo nas ljubav spasiti može, 104.

[17] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, u: Riječki teološki časopis, 45 (2015.) 1, 19-42, ovdje 24.

[18] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, ovdje 25.

[19] Isto, ovdje 25.

[20] Isto, ovdje 27.

[21] Isto, ovdje 27.

[22] Franjo, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/komunikacija-u-sluzbi-istinske-kulture-susreta-2/ (3. srpnja 2019.).

[23] Franjo, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[24] Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, (7. prosinca 1965.), br. 9, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

[25] Franjo, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[26] Drugi vatikanski koncil, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja, (25. studenoga 1964.), br. 9, u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

[27] Franjo, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[28] Isto.

[29] Franjo, Lumen fidei – Svjetlo vjere. Enciklika vrhovnog svećenika Franje biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o vjeri (5. srpnja 2013.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2014., br. 47.

[30] Franjo, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[31] Isto.

[32] Franjo, Lumen fidei – Svjetlo vjere, br. 39

[33] Jure Strujić, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, 126.

[34] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu (24. studenoga 2013.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., br. 171.

[35] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja, br. 171.

[36] Franjo, Lumen fidei – Svjetlo vjere, br. 29.

[37] Franjo, „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira. Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/istina-ce-vas-osloboditi-iv-8-32-fake-news-i-novinarstvo-mira-2/ (4. srpnja 2019.).

[38] Franjo, „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira. Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[39] Isto.

[40] Isto.

[41] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja, br. 34.

[42] Isto, br. 34.

[43] Hrvatska biskupska konferencija, Katekizam Katoličke crkve proglašen vlašću Ivana Pavla II. (11. listopada 1992.), Glas Koncila, Zagreb, 1994., br. 2497.

[44] Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanđelja, br. 87.

[45] Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006., br. 3.

[46] Franjo, Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćavanje nade i povjerenja u našem dobu. Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/ne-boj-se-jer-ja-sam-s-tobom-iz-43-5-priopcivanje-nade-i-povjerenja-u-nasem-dobu/ (5. srpnja 2019.).

[47] Franjo, „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira. Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[48] Franjo, Komunikacija i milosrđe: plodni susret. Poruka pape Franje za 50. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/komunikacija-i-milosrde-plodni-susret/ (5. srpnja 2019.).

[49] Franjo, Komunikacija i milosrđe: plodni susret. Poruka pape Franje za 50. svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

[50] Večernji.hr, Papa šokirao sve prisutne-kleknuo i poljubio noge vođama Južnog Sudana, na: https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-sokirao-sve-prisutne-kleknuo-i-poljubio-stopala-vo-ama-juznog-sudana-1312732 (5. srpnja 2019.).

[51] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, ovdje 29.

[52] Isto, ovdje 29.

[53] Drugi vatikanski koncil, Inter mirifica, br. 8.

[54] Papinsko vijeće za sredstva društvenog priopćavanja, Communio et progressio – zajedništvo i napredak. Pastoralni naputak izrađen nalogom Drugog vatikanskog sabora radi primjene Dekreta o sredstvima društvenog priopćavanja istoga sabora (23. svibnja 1971.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., br. 75.

[55] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, ovdje 31.

[56] Isto, ovdje 31.

[57] Anđelko Šubić, Papa Franjo nije sam, na: https://www.dw.com/hr/papa-franjo-nije-sam/a-16855890 (6. srpnja 2018.).

[58] Jerko Valković, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, ovdje 32.

[59] Laudato.hr, Papa vjenčao par u zrakoplovu na putu u Iguigue, na: http://laudato.hr/Vijesti/Svijet/Papa-vjencao-par-u-zrakoplovu-na-putu-u-Iquique.aspx?feed=allNews/ (24. kolovoza 2019.).

[60] Ivo Džeba, Vjenčanje u Papinom zrakoplovu: Obezvrjeđivanje sakramenta braka ili pak snažna poruka svijetu o njegovoj važnosti, na: https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/vjencanje-u-papinom-zrakoplovu-komentar-ivo-dzeba/ (6. srpnja 2019.).

[61] Ivo Džeba, Vjenčanje u Papinom zrakoplovu: Obezvrjeđivanje sakramenta braka ili pak snažna poruka svijetu o njegovoj važnosti.

LITERATURA

A) Izvori:

KAŠTELAN, Jure – DUDA, Bonaventura – TABAK, Josip – FUĆAK, Jerko (ur.), Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Inter mirifica. Dekret o sredstvima društvenog priopćavanja, (25. studenoga 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

FRANJO, Lumen fidei – Svjetlo vjere. Enciklika vrhovnog svećenika Franje biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o vjeri (5. srpnja 2013), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2014.

FRANJO, Evangelii gaudium – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu (24. studenoga 2013.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

PAPINSKO VIJEĆE ZA SREDSTVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA, Communio et progressio – zajedništvo i napredak. Pastoralni naputak izrađen nalogom Drugog vatikanskog sabora radi primjene Dekreta o sredstvima društvenog priopćavanja istoga sabora (23. svibnja 1971.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2002.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Katekizam Katoličke crkve proglašen vlašću Ivana Pavla II. (11. listopada 1992.), Glas Koncila, Zagreb, 1994.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Crkva i mediji: Pastoralne smjernice, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

B) Knjige:

BERGOGLIO, Jorge Mario / Papa Franjo, Samo nas ljubav spasiti može, Verbum, Split, 2015.

FRANJO, papa, Bog je mlad, Verbum, Split, 2018.

STRUJIĆ, Jure, Evangelizacijsko poslanje Crkve i novi oblici komunikacije, Katolički bogoslovni fakultet Split, Split, 2015.

TORNIELLI, Andrea, Papa Franjo, Verbum, Split, 2013.

C) Članci:

VALKOVIĆ, Jerko, Papa Franjo i novi oblici komunikacije u naviještanju radosti evanđelja, u: Riječki teološki časopis, 45 (2015.) 1, 19-42.

D) Web mjesta:

ANDRIJANIĆ, Goran, Papa Franjo je neugodno iznenađen, mediji su mu izvadili riječi iz konteksta, na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-franjo-je-neugodno-iznenaden-mediji-su-mu-izvadili-rijeci-iz-konteksta/ (5. srpnja 2019).

BITNO.NET, Papa Franjo osoba godine u izboru magazina TIME!, na: https://www.bitno.net/vijesti/papa-franjo-osoba-godine-u-izboru-magazina-time/ (2. srpnja 2019.).

DŽEBA, Ivo, Vjenčanje u Papinom zrakoplovu: Obezvrjeđivanje sakramenta braka ili pak snažna poruka svijetu o njegovoj važnosti?, na: https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/vjencanje-u-papinom-zrakoplovu-komentar-ivo-dzeba/ (6. srpnja 2019.).

FRANJO, „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira. Poruka pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/istina-ce-vas-osloboditi-iv-8-32-fake-news-i-novinarstvo-mira-2/ (4. srpnja 2019.).

FRANJO, Komunikacija i milosrđe: plodni susret. Poruka pape Franje za 50. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/komunikacija-i-milosrde-plodni-susret/ (5. srpnja 2019.).

FRANJO, Komunikacija u službi istinske kulture susreta. Poruka pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/komunikacija-u-sluzbi-istinske-kulture-susreta-2/ (3. srpnja 2019.).

FRANJO, Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćavanje nade i povjerenja u našem dobu. Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, na: https://ika.hkm.hr/novosti/ne-boj-se-jer-ja-sam-s-tobom-iz-43-5-priopcivanje-nade-i-povjerenja-u-nasem-dobu/ (5. srpnja 2019.).

HINA, Papa šokirao sve prisutne – kleknuo i poljubio stopala vođama Južnog Sudana, na: https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-sokirao-sve-prisutne-kleknuo-i-poljubio-stopala-vo-ama-juznog-sudana-1312732 (5. srpnja 2019.).

IKA/BITNO.NET, Prije šest godina Papa je otvorio račun na Twitteru, pročitajte što je poručio u prvom ‘tweetu’, na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/prije-sest-godina-papa-je-otvorio-racun-na-twitteru-procitajte-sto-je-porucio-u-prvom-tweetu/ (1. srpnja 2019.).

KRVAVICA, Tino, Milijun i pol ljudi prati papu Franju, na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-na-instagramu/ (1. srpnja 2019.).

LAUDATO.HR, Papa vjenčao par u zrakoplovu na putu u Iguigue, na: http://laudato.hr/Vijesti/Svijet/Papa-vjencao-par-u-zrakoplovu-na-putu-u-Iquique.aspx?feed=allNews/ (24. kolovoza 2019.).

LAUDATO/RADIO VATIKAN, Papa Franjo nagrađen za komunikatora godine, na: http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Papa-Franjo-nagrađen-za-komunikatora-godine.aspx (1. srpnja 2019.).

POSLOVNI.HR, Talijanska novinarka tvrdi da ju je Papa nazvao telefonom, na: https://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/talijanska-novinarka-tvrdi-da-ju-je-papa-nazvao-telefonom-234151/ (2. srpnja 2019.).

ŠUBIĆ, Anđelko, Papa Franjo nije sam, na: https://www.dw.com/hr/papa-franjo-nije-sam/a-16855890 (6. srpnja 2018.).

Share.

Comments are closed.