Predati dobiveno i opravdati povjereno (19. nedjelja kroz god. – C)

0

DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C
ČITANJA: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48

Današnji odlomak iz Evanđelja po Luki završava Isusovim riječima: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.“ (Lk 12,48).  Radi se o dvije rečenice u kojima se primjećuje razlika između odgovornosti za ono što je komu je dano i odgovornosti za ono što je komu povjereno. Za ono mnogo što je komu dano tražit će se od dotičnoga da i on daje drugima u istoj istoj velikoj mjeri one darove koji su mu dani. A  od onoga komu je mnogo povjereno, tražit će se ne samo onoliko koliko mu je povjereno nego još više.

Kako shvatiti te Isusove riječi?

Očigledno je da glagoli dati i povjeriti nemaju isto značenje. Sadržaj tih dviju riječi različit je. Kada se govori o onomu što je komu dano, onda se tu obično misli na darove koje je čovjek dobiva u svoje vlasništvo. Ti darovi mogu biti materijalni, intelektualni, emocionalni, fizički, duhovni itd. U naravi je darova da se oni daju bezuvjetno i nezasluženo, a onaj tko je obdaren ostaje slobodan da sa svojim darovima postupa kako hoće. Pa ipak od onoga tko prima darove, ipak se očekuje neko uzdarje. Stoga nas Evanđelje, koje je također Božji dar svakom čovjeku, upućuje kako treba postupati s darovima. Dar Božje riječi treba slušati i izvršavati. Dar života potrebno je živjeti, dar poziva slijediti, dar materijalnih dobara dijeliti, dar znanja proslijediti, darom snage služiti, itd.  A svi ti darovi darovi su Božji i čovjek će pred Bogom odgovarati kako je postupao sa svojim darovima. Kriterij po kojem će se to prosuđivati jest mjera dara koji je dan.

Što se pak tiče povjerenja čini se da je to vrijednost koja se ne da izmjeriti. Ako ti je tko nešto na neko vrijeme povjerio, to znači da to moraš čuvati i na kraju dotičnomu vratiti ne samo ono što ti je povjereno nego još više. Trebaš opravdati povjerenje. Ako ti je na primjer prijatelj morao negdje otići pa ti na čuvanje povjerio svoje malo dijete, onda mu na kraju ne vraćaš samo dijete onakvo kakvo si dobio, nego ga vraćaš sa svime što si učinio da opravdaš povjerenje svoga prijatelja.  O sličnom povjerenju govori se i u našemu odlomku.

Nakon Isusovih riječi o stalnoj odgovornosti za Kraljevstvo Božje, koja se ne može ograničiti na neko radno vrijeme, nego se uspoređuje sa slugama koji dan i noć budni čekaju svoga  gospodara, Petar pita Isusa: „Govoriš li tu prispodobu samo za nas ili za sve?“. Petrovo pitanje je na mjestu, jer se Isus u ovom dijelu evanđelja po Luki obraća čas učenicima, čas farizejima i pismoznancima, čas mnoštvu pa opet učenicima itd. Isus Petru ne daje izravna odgovara nego proširuje prispodobu o slugama koji čekaju svoga gopodara uvodeći novi lik: upravitelja. Upravitelj je također sluga, ali onaj koji je pred Gospodarom odgovaran za ostale sluge. On je s Gospodarom posebno blizak i njemu Gospodar otkriva svoju volju više nego drugim slugama. Stoga je odgovornost upravitelja veća, a kazna u slučaju kršenja Gospodarove volje teža. Ukoliko se sluga-upravitelj počne ponašati kao da je on gospodar i zlostavljati ostale sluge, njegov će završetak biti među nevjernicima jer je izigrao povjerenje svoga gospodara.

Ne znamo je li evanđelist Luka u ovoj epizodi mislio na Petrovu veliku odgovornost kao prvaka apostolskoga, što bi se iz konteksta moglo naslutiti. Ali, bilo kako bilo, ove Isusove riječi mogu se primijeniti na svakoga tko na bilo koji način ima odgovornost za druge osobe, bio to otac ili majka u obitelji, učitelj u školi, svećenik u crkvi itd. Svi oni kojima je povjerena briga za druge ljude imaju nemjerljivu odgovornost za one koje su im povjereni. A ono što Isus ističe u svom odgovoru Petru jest svijest o tome da upravitelj nije vlasnik gospodarovih slugu. On se za njih treba brinuti. Davati im obrok u pravo vrijeme i biti znak prisutnosti gospodara koji je otišao, ali će se opet vratiti.

Ako upravitelj bude tako postupao, opravdat će povjerenje svoga gospodara, a povjerenim dušama moći će reći zajedno sa svetim apostolom Pavlom: „Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti.“

Fra Domagoj Runje

 

 

 

 

 

 

 

Share.

Comments are closed.