Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići (III. koriz. nedjelja B)

0

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA – Godina B

ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

O važnosti Deset zapovijedi u Svetom pismu svjedoči i sama činjenica da se one u gotovo istovjetnom obliku navode na dva mjesta u Petoknjižju. Prvi put deset zapovijedi nabrojeno je u knjizi Izlaska (20,1-17), a drugi put u knjizi Ponovljenog zakona (5,6-21). U knjizi Izlaska deset zapovijedi ‘događa se’ tri mjeseca nakon Izlaska iz Egipta. Izraelci dolaze do Sinaja. Mojsije se penje na brdo i Bog mu daje Zakon u kojem je sadržano sve što je njegovu narodu potrebno za život. Međutim, u mnoštvu različitih propisa koji se tiču svakodnevnog osobnog, obiteljskog, vjerskog i društvenog života, deset zapovijedi ima posebno mjesto. To je izraženo dvjema činjenicama. Prvo, deset zapovijedi stoji na samom početku Sinajskog zakona, te su svi daljnji propisi zapravo samo njihova detaljnija razrada. I drugo, dok ostale propise Bog govori Mojsiju koji ih onda prenosi narodu, deset zapovijedi Bog je izrekao tako da ih čitav narod čuje (usp. Izl 19,9).

U Ponovljenom zakonu, posljednjoj knjizi Petoknjižja koja se ‘događa’ četrdeset godina nakon izlaska iz Egipta, kontekst u kojme se donosi deset zapovijedi bitno je različit.

Izraelci se nalaze neposredno pred ulaskom u obećanu zemlju i Mojsije, koji će umrijeti prije prelaska Jordana, izgovara četiri velika govora u kojima podsjeća narod na Zakon koji im je Bog dao na Sinaju . Tako, u svom prvom govoru Mojsije ponovno navodi deset zapovijedi, i u uvodu kaže:

“Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.“ (Pnz 5,1-4)

No, jasno je da u trenutku kada izgovara rečenicu „Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi“ Mojsije ima pred sobom ljude od kojih je velika većina rođena u pustinju, to jest tek poslije objave na Sinaju, dok će sav narod koji je izišao iz Egipta, uključujući i Mojsija, pomrijeti prije ulaska u Obećanu zemlju.

Ljudi koji će ući u Obećanu zemlju, nisu, dakle, bilo doslovno prisutni u trenutku kad je Bog govorio narodu na Sinaju, i upravo zato Mojsije ističe kao se Božje zapovijedi ne odnose samo na onaj prošli naraštaj, od prije četrdeset godina nego „na sve nas danas“. Taj „danas“ ima neprolaznu vrijednost i tiče se svakoga čovjeka u njegovu vremenu, te deset Božjih zapovijedi i nama danas daje temeljna usmjerenja za skladan i sretan život na zemlji.

 

U Evanđelju po Ivanu izgon trgovaca iz hrama stoji na početku Isusova javnoga djelovanja. Isus nastupa kao prorok čije riječi i geste trebaju potresti njegove sugovornike i potaknuti ih na pozitivnu promjenu. Istjerivanjem trgovaca iz hrama Isus želi obnoviti autentični duh vjere, i poručiti kako hram nije ničija poslovnica, nego mjesto susreta s Bogom – Očeva kuća. Na tu Isusovu gestu nalazimo dvije reakcije. Prva je sa strane njegovih učenika koji su se prisjetili riječi Psalma 69,10: „Izjeda me revnost za Dom tvoj“, te tako za Isusov čin nalaze opravdanje u riječima Pisma. Druga reakcija dolazi sa strane onih Židova koji za opravdanje Isusove geste traže znak, a traženje znaka tipičan je za one koji nemaju vjere. Isus ih ovdje tako reći stavlja na još veću kušnju tražeći od njih da povjeruju nešto što je u ljudskim očima nemoguće: „Razvalite ovaj hram, i ja ću ga u ti dana podići.“ (r. 19).

Na tu se rečenicu opet nastavljaju dvije reakcije. Sada su na redu najprije Židovi koji izražavaju svoju nevjericu u takvu mogućnost i time se pokazuju nesposobnima shvatiti pravi smisao Isusovih riječi. Potom Ivan govori o reakciji Isusovih učenika, ali na neobičan način. Zapravo uopće ne kaže kako su učenici reagirali u trenutku kad su čuli navedene Isusove riječi, nego je njihova reakcija premještena u budućnost. Naime, tek nakon Isusova uskrsnuća, njegovi učenici su se prisjetili da je on govorio u hramu svoga tijela.

Tako je evanđelist Ivan već u opisu Isusova prvog boravka u Jeruzalemu za vrijeme pashe događaj uskrsnuća, postavio kao interpretativni ključ ili svjetlo u kojem treba razumijevati svaku njegovu riječ i gestu.  A Isusove riječi i djela nisu ni bez moralne poruke. Njegove istjerivanje trgovaca iz hrama, koji je slika njegova tijela, poziv je svakom kršćaninu da istjera trgovce iz hrama svoga vlastitog tijela, tako da ono doista bude hram Božji (usp. 1 Kor 2,16-17)

Fra Domagoj Runje

foto: zupa-jalzabet.org

Share.

Comments are closed.