Svečan dan nam osvanu (Uznesenje BDM-e)

0

Zajednica hrvatskih vjernika u Wollongongu (Australija) proslavila je u subotu, 11. kolovoza 2018., svetkovinu Uznesenja BDM-e ili Veliku Gospu. Pred 700 vjernika fra Šimun Markulin izrekao je sljedeću propovijed:

  1. Draga moja braćo i sestre, svečan dan nam osvanu, sunce svojim zrakama i danas obasjava našu crkvu, naš centar i naš Wollongong. Sunce s visine obasjava naša lica, daje nam toplinu, svjetlost i sjaj, i tako nam daje da ne hodamo u mraku, već da vidimo, da jasno razlučujemo. Molimo da nam Sunce s visine obasja današnje misli i djela, kako bismo razabrali važno od nevažnoga, bitno od nebitnoga, dobro od zloga, Božje od zemaljskoga. Majko Marijo, kraljice Hrvata, budi ti naše sunce koje će nam danas sjati, čije će zrake topline i svjetloće obasjati naša srca i pameti, kako nikada ne bismo upali u tamu, već hodili tvojim putem, putem života, blizine s Bogom. Danas smo ti Majko hodočasnici u crkvi koju vjerni narod posveti tebi u čast, tebi koja si stoljećima zagovarala i pratila Hrvate i Hrvatice, koji su prvi među Slavenima primili krštenje i tebe prozvali svojom najvjernijom Zagovornicom, Odvjetnicom. Tebi moj narod u čast podiže nebrojene crkve i kapelice. Ovih će dana milijuni hodočastiti u tvoja svetišta diljem Domovine, od Umaga do Gospe od Škrpjela, od Sinja do Voćina, od Marije Bistrice do Trsata, od Aljmaša do Majke Božje od Krasna, preko Olova, Kondžila, Širokog Brijega, Tekija i Letnice. Svi će oni biti hodočasnici prema tvojem milosnom liku, baš kao što smo i mi danas. I prekrasno je vidjeti koliko nas se danas okupilo u Hramu Gospodnjem, kako bismo bili blizu Kristu, Spasitelju svijeta. A tko je blizu Mariji, blizu je i njezinom Sinu. Jer ona je – iako njegova Majka – bila najizvanrednija sljedbenica evanđeoskog puta, ona je bila u potpunosti predana u Božju volju – od Betlehema do Jeruzalema, od božićnih jaslica do krvavog križa, od Velikoga petka do Uskrsa. Sigurno smo, stoga, da će svaki onaj koji nasljeduje Mariju doći do Krista, da će postići spasenje, da će jednoga dana biti u društvu svetih. Zato je pobožnost prema Mariji toliko draga u našem narodu, ali i u narodima diljem svijeta. Jer tko bolje razumije dijete od majke, tko će bolje naše radosti i žalosti razumjeti od majke!?
  2. I ti si Majko bila hodočasnica, kako čitamo u današnjem evanđeoskom tekstu. I ti si krenula na put iz Galileje u Judeju, iz Nazareta u Ain Karem. Tu si susrela i ostala sa svojom rodicom Elizabetom, budućom majkom, koja je svijetu rodila Ivana Krstitelja, preteču Isusova. Daj nam učiti od Tebe, daj nam shvatiti istinsko značenje hodočašća, daj nam susresti Krista. Ain Karem maleno je mjesto nedaleko Jeruzalema, kakvih 20 kilometara. I tu se Majko nalazi svetište, posvećeno tebi. I upravo na tom mjestu izrekla si hvalu Bogu, izrekla si Bogu veličanstveni hvalospjev koji sažima cijeli tvoj život. U tvojim riječima „Veliča duša moja Gospodina“ sažeta je cijela teologija. Čitamo tvoj Hvalospjev i nalazimo u njemu odgovore na životna pitanja, tu otkrivamo istinsko značenje hodočašća… Tu prepoznajemo razliku između istinske vjere i tradicije ili folklora. Pitamo se jesmo li istinski hodočasnici ili ljudi koji su došli da vide i da budu viđeni; ljudi koji žele susresti Bog i živjeti po njegovim zapovijedima ili ljudi koji će dobro jesti i ugodno se družiti. Kao svećenik pitam i sebe i vas – što je moja motivacija, koji su mi ciljevi. Svuda oko sebe vidimo tradicionalne ili folklorne kršćane, kojima je važnije cvijeće na oltaru, kolač u vrećici ili janje na ražnju. Ne želim biti takav, ne želim upasti u zamku da moje hodočašće postane običan dernek. Majko danas te želim susresti, želim biti bolji čovjek, bolji kršćanin, bolji suprug, bolja supruga, bolji otac, bolja majka, bolji djed ili baka, bolja kći ili sin. I ne samo danas, jer moje se hodočašće ne događa samo ovdje i sada. To je put života, to je svaki dan u godini, 24 sata na dan.
  3. Krenimo redom. Majka Crkva danas nam otvara Sveto pismo Novoga zavjeta, iz kojega smo čuli sva tri liturgijska čitanja. Vjerujem da ste pozorno slušali prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja, u kojem pronalazimo sliku žene zaodjenute suncem. Ona je trudna i rađa sina, kojega Zmaj napada i želi ga proždrijeti. Ali nema nikakvu moć nad Djetetom. Štoviše, Zmaj biva pobijeđen, smrt biva uništena. Prvi kršćani u ovoj slici prepoznali su Mariju i njezina Sina, Ženu koja je svijetu porodila Spasitelja i koji je svojom smrću i uskrsnućem oslobodio svakog čovjeka od vlasti grijeha, darujući mu vječni život. Crkveni oci, vođeni Duhom Svetim, u ovoj slici vide nešto više – Žena zaodjenuta suncem predstavlja Crkvu koja iz dana u dan rađa svoje duhovne sinove i kćeri. Zar i Crkvu ne nazivamo Majkom – Majka Crkva! I svi smo mi sinovi i kćeri iste Majke, koja nas i danas okuplja na hodočašću i koja nas uči biti njezinom istinskom djecom. Majko Crkvo, daj mi biti tvojim istinskim i pobožnim sinom, daj da budem tvoja vjerna i dobra kćerka. Daj mi biti ono što sam primio u svetim sakramentima, osobito krštenju i krizmi. Daj mi biti čovjekom, kršćaninom, vjernikom. Na ovom se mjestu dobro sjetiti grčkog filozofa Diogena, koji je usred bijela dana išao trgom s upaljenom svijećom. I kada su ga pitali što radi, odgovorio je – „Tražim čovjeka“. Poslao je jasnu poruku – ljudi s kojima je živio udaljili su se od poštenog načina života, postali su licemjeri i postali su gladni za slavom, dobitkom i novcem. Ako Diogen upali svoju svijeću i ovdje, hoće li i nama reći – „Tražim čovjeka“.
  4. Draga braćo i sestre, hvala Diogenu i njegovoj životnoj školi. Ali danas smo odlučili biti učenici u Marijinoj školi, danas smo njezini hodočasnici, danas želimo učiti od nje. I ako još jednom pozorno pročitamo njezin Hvalospjev, brzo ćemo shvatiti što treba činiti da budemo dobri ljudi i kršćani, ili što treba izbjegavati i odbacivati kako nam jednoga dana netko ne bi šapnuo „Tražim čovjeka“. Doslovno čitamo: Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Očito je da za oholice i silnike nema mjesta u Marijinoj školi, oni nisu na putu Božjem. Isto tako, na hodočašću s Marijom ne hode bogataši, jer njihovo stanje i imanje nije na korist braći ljudima i zajednici. Njihovo bogatstvo postade svrhom samom sebi, pretvara se u čisti materijalizam i ljubomorno nagomilavanje materijalnog, bilo da se radi o novcu, autima, stanovima, kućama i dr. Pogađaju li nas ove riječi, kažem nas, jer kao svećenik sebe ni u jednom trenutku ne isključujem iz opasnosti da skrenem s hodočasničkog puta i da umjesto u kojem svetištu završim u kockarnici ili gostionici. Daleko bila od mene bilo kakva oholost, sila ili zgrtanje bogatstva! Od svih nas, pojedinačno i zajedno, osobito od naših obitelji. Jer ondje gdje uđe oholost i sila u srce, u brak ili obitelj; na posao ili u susjedstvo, tu se događa lažno kršćanstvo, lažno čovještvo. Od takvih se rađaju tradicionalni kršćani ili folklorni kršćani, oni koji Boga nikada nisu upoznali i u svoje srce primili. Dapače, prodali bi i Boga, i Crkvu i svećenika, i brata i sestru za 100 dolara.
  5. Zato, dragi moji, danas u ovom svetom misnom slavlju molim i za vas i za sebe, da nas ovaj svijet ne odvuče s prave i istinske hodočasničke staze. Da ne postanemo tradicionalisti ili folklorni kršćani, koji se Boga i Crkve sjete kada bi trebali slaviti krštenje ili kada organiziraju sprovod. A takvih je sve više među Hrvaticama i Hrvatima u Australiji. Njihovo život nije nimalo nalik hodočašću, više je to kakvo gusarenje ili piratstvo, jer samo gledaju gdje će postaviti svoju zastavu i potopiti brod drugoga. Svjesni smo takvih u svojoj sredini, i za njih molimo u ovoj svetoj misi. I njima nebeska Majka daje priliku da se vrate na pravu hodočasničku stazu, i to upravo preko nas. Naš primjer vjere i morala treba biti svjedočanstvo suvremenom svijetu, svakom čovjeku, a osobito članovima moje zajednice. Očito da je naša odgovornost velika i zahtjevna; i ona nije odgovornost samo jednog svećenika ili časne sestre. To je odgovornost svakog osobno, svih vas koji ste danas okupljeni oko žrtvenika Gospodnjeg. Svi smo mi pozvani danas živjeti i svjedočiti Marijine riječi „Veliča duša moja Gospodina“. Kada iziđem izvan svetih zidova ovog hrama Božjeg, kada se vratim u svoju obitelj ili na svoje radno mjesto, među prijatelje i prijateljice, u susjedstvo – ja svjedočim i kličem da sam Marijin hodočasnik, da sam njezino dijete i da sam dijete Crkve. Svjedočim i kličem da želim biti čovjek koji će poštivati Božji zakon, koji će hodati ovim svijetom čineći dobro i pravdu, uvijek u ljubavi. Na tom hodočasničkom putu bila mi pomoćnicom Marija, kraljica Hrvata. Amen.
Share.

Comments are closed.