Životna škola onkologa Brandãoa i njegov maleni anđeo

0

Kao onkolog s 29 god. radnog iskustva mogu reći da sam sazrio i promijenio se, što je rezultat tragedija koje su prolazili moji pacijenti. Nismo sposobni procijeniti vlastite granice dok – zbog poteškoća – ne otkrijemo da možemo ići mnogo dalje od onoga koliko smo zamišljali.

Imam lijepe uspomene na Onkologiju u Pernambucou, gdje sam započeo svoju profesionalnu karijeru. Običavao sam odlaziti na dječji odjel, što je utjecalo da se odlučim baviti dječjom onkologijom.

Svjedočio sam tragedijama koje su prolazili moji pacijenti, kao nevine male žrtve raka. S rođenjem moje prve kćeri, postalo mi je još neugodnije gledati kako djeca pate. Sve do dana kada sam susreo anđela!

Tog anđela sam doživio u pojavi 11-godišnje djevojčice, iscrpljene od dvogodišnjih različitih postupaka, injekcija i svih posljedica kemijskog i radijacijskog liječenja. No taj anđeo nikada nije odustajao. Često sam ju viđao kako plače. Vidio sam i strah u njezinim očima, no to je sve ljudski!

Jednog dana sam došao u bolnicu ranije i našao malenog anđela samoga u njezinoj sobi. Pitao sam ju gdje joj je majka. Kada se sjetim njezinog odgovora u meni i danas prorade osjećaji.

“Ponekad moja majka odlazi iz sobe kako bi na hodniku potajice plakala. Kada umrem mislim da ću nedostajati svojoj majci, no ne bojim se umrijeti. Nisam se rodila za ovaj život!

“Što smrt znači za te, draga moja?” – upitao sam je.

“Kada smo bili maleni, ponekada bismo išli leći u krevet naših roditelja, a dan kasnije probudili bismo se u našem vlastitom krevetu, zar ne?” (Pomislio sam na svoje vlastite kćerke, jedna je tada imala 6, a druga 2 god. – i to se točno događalo i s njima).

“Tako to izgleda. Jednoga dana ću zaspati i moj će Otac doći po mene. Probudit ću se u Njegovoj kući, u svom istinskom životu!”

Bio sam zaprepašten i nisam znao što reći. Bio sam zapanjen zrelošću duha tog djeteta, čemu je sigurno doprinijela patnja.

“I nedostajat ću svojoj mami” – nadodala je.

Nastavio sam, zadržavajući suze i upitah: “A što za tebe znači nečiji odlazak, draga moja?”.

Odlazak nekoga znači ljubav koja ostaje.”

Danas, u 53. god., izazivam bilo koga da dadne bolju, izravniju i jednostavniju definiciju riječi “čežnja” – to je ljubav koja ostaje.

Moj maleni anđeo napustio nas je prije nekoliko godina, no ostavila mi je veliku lekciju koja mi je pomogla unaprijediti vlastiti život – da imam što ljudskiji odnos s pacijentima, da budem ljubazniji, da promislim vrijednosti. Kada padne noć, ako je nebo čisto i ako vidim zvijezdu, pomislim da je to “moj anđeo”, koji svjetluca i sjaji u nebu.

Mislim da je u svom novom i vječnom domu zvijezda koja sjaji. Hvala ti, maleni anđele, za život kojeg si provela s nama, za ono čemu si me naučila, za pomoć koju si mi pružila. Kako li je lijepa čežnja.

Dr. Rogério Brandão, onkolog

izvor: aleteia.org

Share.

Comments are closed.